Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Danas bih samo prokomentirao ono izvanjsko, što se događa prije i poslije samog Sakramenta. Nekad nismo kupovali novu odjeću, ali jesmo birali najljepše što imamo za taj dan. I svi krizmanici bijahu nekako slični, jednaki, kako je i red

Zašto volim svibanj?
Jer se život počne pokazivati u svoj svojoj ljepoti, u slikama i bojama, mirisima i zvucima prirode.
Svibanj je mjesec kojeg mi katolici posvećujemo Majci Mariji. Onoj po kojoj nam je darovano spasenje i otkupljenje od grijeha. Onoj koja nas je s tako malo riječi tako puno učila. Između njezinog poslušnog i poniznog FIAT (nek mi bude po Riječi, Let it be,...) do veličanstvenog ushita prema Stvoritelju - MAGNIFICAT (Veliča duša moja Gospodina...) stane sav naš život, svi naši strahovi i očekivanja, sva naša stradanja i nadanja.
Ali je svibanj i vrijeme proslave i zahvale našim zemaljskim majkama. Pjesnici su ih opjevali, pisci opisivali, muževi ljubili, ali i ostavljali, zaboravljali, pa i ponižavali. Djeca su im u isto vrijeme i radost i žalost bivala. Shvaćali bi ih obično tek kad i sami postanu roditelji, obično prekasno. A ni tad im ne bi znali zahvaliti. Navlastito u našoj kulturi gdje se ljubav ne iskazuje javno, gdje se najglasnije poruke odašilju tiho, da nitko ne čuje, skrovito, da nitko ne vidi. Osobno sam ponovno postao 'mamin sin' tek sad kad se ona razboljela. I kad ju kao dijete prihvatim za ruku na putu do bolnice. I ne znam tko tu koga pridržava, tko se na koga oslanja, tko koga vodi. Znam samo da se ponovno osjetim bliskim majčinu srcu. Prekasno? Možda, ali ipak...

Sakrament Svete potvrde primamo na sam blagdan ili vezano uz blagdan Duhova. O krštenju i krizmi, o značenju Sakramenata, više ću napisati u slijedećem postu. Danas bih samo prokomentirao ono izvanjsko, što se događa prije i poslije samog Sakramenta. Nekad nismo kupovali novu odjeću, ali jesmo birali najljepše što imamo za taj dan. I svi krizmanici bijahu nekako slični, jednaki, kako je i red. Kumove su birali uglavnom roditelji, ne toliko po materijalnoj (ne)moći nego po prijateljstvu i naslijeđu starih kumstava do kojih se držalo, koje se čuvalo. Nerijetko su kumske veze bile jače i od onih rodbinskih. Danas su muški kumovi djevojkama, djevojke mladićima, što po sebi i ne mora biti loše, ali kad se tomu doda trka prije krizme za najljepšom haljinom, odijelom, pa potraga za restoranom, sazivanje rodbine i prijatelja,... skoro se izgubi smisao same krizme. Skoro zaboravimo što nam biskup poruči tom prigodom. Ne stignemo krizmaniku, krizmanici poručiti što im se zapravo dogodilo na dan krizme. Još ako poklone svedemo samo na skupu tehniku, dogodi nam se kao da smo u nekim mini probnim svatovima. Nije sve od jučer bolje, ali radi ljepšeg sutra ne bi bilo loše već danas djeci progovoriti jezikom Duha svetoga. Pokušati im objasniti jezikom tog istog Duha kako je lijepo biti kršćanin , ne vrijeđajući i ne omalovažavajući drugoga i drugačijega. Dapače, onaj tko ima Duha, bit će brat svima. (Delminium)

Komentari (0)