|
Danas bih samo prokomentirao ono izvanjsko, što se događa
prije i poslije samog Sakramenta. Nekad nismo kupovali novu odjeću, ali jesmo
birali najljepše što imamo za taj dan. I svi krizmanici bijahu nekako slični,
jednaki, kako je i red
Zašto volim svibanj?
Jer se život počne pokazivati u svoj svojoj ljepoti, u
slikama i bojama, mirisima i zvucima prirode.
Svibanj je mjesec kojeg mi
katolici posvećujemo Majci Mariji. Onoj po kojoj nam je darovano spasenje i
otkupljenje od grijeha. Onoj koja nas je s tako malo riječi tako puno učila.
Između njezinog poslušnog i poniznog FIAT (nek mi bude po Riječi, Let it
be,...) do veličanstvenog ushita prema Stvoritelju - MAGNIFICAT (Veliča duša
moja Gospodina...) stane sav naš život, svi naši strahovi i očekivanja, sva
naša stradanja i nadanja.
Ali je svibanj i vrijeme proslave i zahvale našim
zemaljskim majkama. Pjesnici su ih opjevali, pisci opisivali, muževi ljubili,
ali i ostavljali, zaboravljali, pa i ponižavali. Djeca su im u isto vrijeme i
radost i žalost bivala. Shvaćali bi ih obično tek kad i sami postanu roditelji,
obično prekasno. A ni tad im ne bi znali zahvaliti. Navlastito u našoj kulturi
gdje se ljubav ne iskazuje javno, gdje se najglasnije poruke odašilju tiho, da
nitko ne čuje, skrovito, da nitko ne vidi. Osobno sam ponovno postao 'mamin sin'
tek sad kad se ona razboljela. I kad ju kao dijete prihvatim za ruku na putu do
bolnice. I ne znam tko tu koga pridržava, tko se na koga oslanja, tko koga vodi.
Znam samo da se ponovno osjetim bliskim majčinu srcu. Prekasno? Možda, ali
ipak...
Sakrament Svete potvrde primamo na sam blagdan ili vezano uz
blagdan Duhova. O krštenju i krizmi, o značenju Sakramenata, više ću napisati u
slijedećem postu. Danas bih samo prokomentirao ono izvanjsko, što se događa
prije i poslije samog Sakramenta. Nekad nismo kupovali novu odjeću, ali jesmo
birali najljepše što imamo za taj dan. I svi krizmanici bijahu nekako slični,
jednaki, kako je i red. Kumove su birali uglavnom roditelji, ne toliko po
materijalnoj (ne)moći nego po prijateljstvu i naslijeđu starih kumstava do kojih
se držalo, koje se čuvalo. Nerijetko su kumske veze bile jače i od onih
rodbinskih. Danas su muški kumovi djevojkama, djevojke mladićima, što po sebi i
ne mora biti loše, ali kad se tomu doda trka prije krizme za najljepšom
haljinom, odijelom, pa potraga za restoranom, sazivanje rodbine i prijatelja,...
skoro se izgubi smisao same krizme. Skoro zaboravimo što nam biskup poruči tom
prigodom. Ne stignemo krizmaniku, krizmanici poručiti što im se zapravo dogodilo
na dan krizme. Još ako poklone svedemo samo na skupu tehniku, dogodi nam se kao
da smo u nekim mini probnim svatovima. Nije sve od jučer bolje, ali radi ljepšeg
sutra ne bi bilo loše već danas djeci progovoriti jezikom Duha svetoga. Pokušati
im objasniti jezikom tog istog Duha kako je lijepo biti kršćanin , ne
vrijeđajući i ne omalovažavajući drugoga i drugačijega. Dapače, onaj tko ima
Duha, bit će brat svima. (Delminium)
(čitanja 1611) |
