Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Bajka o zelenilu
Borci za zaštitu okoliša već su održali prosvjede ispred nekih od tih postrojenja, tvrdeći da će povećanje korištenja ugljena doprinijeti rastu emisija ugljičnog dioksida i dodatno utjecati na globalno zatopljenje. Iako vlasnici postrojenja tvrde da će nove termoelektrane učiniti što je moguće "zelenijim", kritičari navode kako je "čisti ugljen" samo bajka. "Gradnja novih termoelektrana na ugljen krivo je zamišljena", tvrdi James Hansen iz Instituta za svemirska istraživanja Goddard (SAD). "Uzevši u obzir naše znanje o onome što treba biti učinjeno kako bi se stabilizirala klima, ti planovi su kao zagovaranje rata bez ikakva plana kako bi se trebao voditi iako su informacije dostupne", kaže Hansen. Ni razvijene zemlje, koje imaju više mogućnosti za primjenu alternativnih energija, ne okreću se poboljšanju primjene energije sunca, vjetra i mora, nego su "vjerni" nalazištima fosilnih goriva, dakle i ugljena. Kako u svojoj prošlogodišnjoj studiji navodi američka vladina agencija za energiju Energy Information Administration, potrošnja ugljena će u svijetu od 2004. do 2030. godine porasti za 74 posto, međunarodna trgovina ugljenom će između 2005. i 2030. porasti za 44 posto, dok će udio ugljena u svjetskoj energetskoj potrošnji sa 26 posto iz 2004. porasti na 28 posto u 2030. godini. Unatoč protivljenju ekologa zagovornici korištenja ugljena tvrde da ugljen nema alternativu, poglavito u vezi s energetskom sigurnošću i troškova.

Većina geologa predviđa kako će zalihe ugljena trajati još 200 godina, neki čak govore i o 400 godina, dok se spekulira kako bi nafte moglo nestati već za 50 godina. Iako se cijena ugljena u posljednjih nekoliko godina utrostručila, još je mnogo niža od nafte. Važnim se čini to što ugljen izvoze mnoge zemlje te da zalihe ne kontrolira kartel kao što je to slučaj s naftom. To znači i da postoji mnogo veći manevarski prostor za određivanje cijena. Sve veća potražnja za zalihama, burzovne špekulacije, geopolitičke nestabilnosti i porast troškova eksploatacije naftu danas čine preskupom i za visokorazvijene zemlje te se opet razmišlja o većem korištenju ugljena. Ipak, korištenje ugljena za mnoge je više nego sporno jer njegovim sagorijevanjem dolazi do velikih emisija ugljičnog dioksida, a tijekom vađenja ugljena dolazi do narušavanja krajolika. Planovi o zamjeni nafte u elektranama ugljenom ili obnovi postojećih termoelektrana na ugljen u mnogim članicama EU dokaz su da će ugljen u europskoj energetskoj budućnosti igrati veliku ulogu. Europa ipak ne namjerava prepustiti se ugljenu bez zaštitnih mjera za okoliš. "Kako bi prebrodili naftu koja postaje sve skuplja, namjeravamo sva naftna postrojenja pretvoriti u postrojenja termoelektrane na ugljen koristeći pritom tehnologiju 'čistog ugljena'", kaže Gianfilippo Mancini, Enelov čelnik upravljanja energijom te ističe da će postrojenje u Civitavecchiji biti "najčišće postrojenje za sagorijevanje ugljena u Europi".

Nova tehnologija
U današnjim termoelektranama na ugljen najveći se dio električne energije dobiva konvencionalnim putem, a od toga polovina sagorijevanjem ugljena kako bi se proizvela vodena para koja pokreće turbine. Joachim Krautz sa Sveučilišta u Cottbusu (Njemačka) smatra da se to treba promijeniti. "U 40-im se godinama 20. stoljeća koristila tehnologija odstranjivanja prašine, a u 80-tim odstranjivanja sumpora. Sljedeći je korak odstranjivanje ugljičnog dioksida. I taj će se korak moći tehnički izvesti," tvrdi profesor Krautz. Nova tehnika se pokazala funkcionalnom iako za sada samo u malom omjeru. Tu se misli na tehniku "oxyfuel" , pri čemu ugljen sagorijeva s pomoću čistog kisika, a ne s pomoću zraka kao što je to slučaj, na primjer, u kućnom kaminu. Pritom se ugljen vezuje s kisikom iz zraka i tvori ugljični dioksid. U zraku je i velik udio ostalih plinova koji se u konvencionalnim elektranama nalaze i u ispušnim plinovima. "U tehnici oxyfuel uopće ne dolazi do paljenja tih plinova, što znači da ih nema ni u ispušnim plinovima. Budući da paljenje ugljena provodimo samo čistim kisikom, dobivamo gotovo potpuno čisti ugljični dioksid koji se može komprimirati ili transformirati u tekuće stanje i na taj da način transportirati i uskladištavati", pojašnjava Krautz. U Norveškoj i u Kanadi već se godinama ugljični dioksid komprimira u skladišta plina, i iz njega se uzima sve što se može iskoristiti, a ostatak štetnih plinova se skladišti, što bi rješenje i za plin iz elektrana. Bernd Meyer, profesor rudarstva iz Freiberga, smatra da će se te viškove plinova u budućnosti moći koristiti. "Ako nam pođe za rukom da u budućnosti dođemo do katalizatora i rješenja kako da od ugljičnog dioksida proizvodimo različite produkte, bilo bi to rješenje problema s odlaganjem ugljičnog dioksida. Pri tome mislim na plastične mase i materijale koji se zasnivaju na ugljičnom dioksidu", kaže Meyer.

Hrvatska će ovisiti o uvozu

Što se tiče Hrvatske, u Strategiji energetskog razvitka Hrvatske, koju je 2002. godine donio Hrvatski sabor, navodi se kako će se potrebne količine ugljena morati osigurati iz uvoza. U Hrvatskoj, naime, više nema nijednog rudnika ugljena te su sve zalihe svrstane u klasu izvanbilančnih. Udio domaćeg ugljena 1999. iznosio je samo 4,6 posto, što samo potvrđuje da će Hrvatska u budućnosti ovisiti o uvozu. Što se tiče potrošnje ugljena u Hrvatskoj, ona će do 2010. ostati na gotovo istoj razini kao i danas, dok će znatnije početi rasti 2015. te se zaustaviti 2020. i biti nepromijenjena sve do 2030. U svakom slučaju, ako bi se Hrvatska odlučila na gradnju nove termoelektrane na ugljen kao što je to slučaj s nekim europskim zemljama, postrojenje bi moralo zadovoljavati iste ekološke norme kao i ona u Europi. To znači da bi takva termoelektrana trebala imati postrojenje za odsumporavanje te primjenjivati mjere za smanjenje ispuštanja štetnih plinova.