Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Mary od Anđe: pisma preko oceana

Draga Mare, pišeš da ti nije bilo baš svejedno kada si čitala Zvonine dojmove iz Amerike. I što je njemu čudno kako se tamo štedi? Ne bi se imalo, ne bi bila Amerika, da se ne štedi! Je, Mare, nama je to čudno, jer mi što imamo to potrošimo, jedva nam doteče, pa kako ćemo štedjeti. Tko štedi, taj ima, a da ne štedi, od kuda bi imao! Ima tih narodnih mudrosti koliko hoćeš, a kod nas ti je aktualna ona „Momak pije jer mu cura neće, a cura neće zato što on pije“. I tu ti nastaje vrzino kolo u koje su se mnogi kod nas uhvatili, pa je mnogo neudatih i neoženjenih, a godine se izbrojile. Kad, ipak, dođe do vjenčanja, najčešće uz posredovanje svećenika, tada na vjenčanjima bude jako zanimljivo.

Znaš da je kod nas sada srce svadbi, svaki dan po troji četvori svatovi, ne možeš pripravit svadbenih salona i janjaca. Ja ne volim te gužve, pa obično budem samo na vjenčanju, a tada se povučem u osamu. Pa se prisjećam kako je nekad bilo i same suze padaju u krilo. Neću o suzama, odmah mi se počnu slagat rime. Nego, sjećaš se vjenčanja našega Antiše, kad ono fratar pročita godine rođenja, mlada, prije nego će se skljokat od neugodna iznenađenja, promuca:“Jadna ti sam, moj Ante, nisam znala da si tako st..st.. odavno“. A kad se ženio Jure Pavin, sjeti se, kad svećenik upita ima li tko što reći sada ili neka zauvijek zašuti, javi se:“Imam ja, odustajem od ženidbe, sada i zauvijek!“ Voljela bi ti da ja pišem o svim tim zgodama s nekadašnjih vjenčanja, ali ja hoću biti aktualna, pa ću ti napisati jednu ne-zgodu s nedavnog vjenčanja, kada su se svatovi veselili pod općom opasnošću. Odavno kod nas nije bilo takve zavrzalame oko ženidbe. Pravi naši Romeo i Julija! Nasreću- živi, zdravi i veseli. Žive oni u inozemstvu, djeca su gastarbajtera, ali roditelji naše Julije nisu bili zadovoljni izborom svoje kćerke, pa, pa je i policija imala posla i kada su bile zaruke, pa i sada na vjenčanju. Čuvala mladence i svatove, a nezadovoljnim roditeljima nisu dali blizu. Mladenci živi i zdravi, medeni mjesec provode na selu kod djeda i bake, a nezadovoljni roditelji neka se-slikaju, odnosno, nisu se ni uslikali u svatovima svoje ljubimice. Mare, možeš li vjerovati da još takvih roditelja ima? Odmah ćeš ti spomenuti kako su naši očevi i stričevi bili nezadovoljni s odabranikom svake od nas dvadesetak udavača u obitelji, bilo je psovki, galame i pucanja u zrak, ali bi se do vjenčanja svi primirili i pomirili. Mi bismo se naslušale onih prijekora:“Da ne moraš, ne bi se udavala za onoga jadu!“ To su htjeli reći da smo sigurno trudne, pa bolje se i udati za „jadu“, nego roditi u očevoj kući. I dok je nekada bila velika sramota neudatoj zanosećati, danas je pravo čudo vidjeti mladenku bez velikog trbuha. Uostalom, ja sam pobornica braka, obitelji, djece, pa neka se malo i trpi, jer je „bolje biti i loša neva, nego dobra seja“, kako bi rekla naš strina Joza. Sada ću ti ispričat i zgodu s vjenčanja njezinog Marinka. Kad je fratar, novi u našoj župi, navijestio da se: „U ime Božje ženi Marinko, sin Joze i Martina i uzima svoju zaručnici…“, smijeh se prolomio crkvom i nitko nije čuo ime zaručnice, jer , kako je fratar pročitao, ispalo je da Marinko ima dva oca, a nema majke, jer ime Joza za ženu je neuobičajeno u našem kraju, pa Marinka i sada zezaju da je usvojeni sin prve isto spolne zajednice. Bome je mlađi Marinkov brat natjerao majku da promijeni ime!

Svašta ti ja napisah o ovim našim svadbama, a znam da tebe zanima i što se događa u politici u našoj nazovi državi. U dva posljednja pisma ti, pišeš, nisam politiku ni spomenula. To je zato što o neradu i smradu ne volim pisati, odmah mi pokvare dan. Ništa ne rade naši političari, svi su na odmoru po luksuznim destinacijama. Posljednju sjednicu parlamenta pred odmore, naši su bezobrazni i pokvareni zastupnici, pohlepni i drski ( ma ne znam kakav im epitet dodijeliti, a da im dopre do svijesti i zacrveni obraze) kakve ih nismo izabrali, nego su se nakon izbora probezobrazili, iskoristili za povećanje plaća, svojih, dakako. Sada i ubuduće, njihove mjesečne plaće će iznositi 7.000 KM, a sa svim ostalim dodacima i privilegijama i do 10.000 KM!? Reći ćeš da to nije mnogo, pa vaš predsjednik ima i više! Tako kaži i naši, a ne kažu da oni zarade, đavla oni svoga zarade, uzmu sirotinji, za jedan mjesec koliko radnik ne može zaraditi za dvadeset mjeseci. Priznaj da tolika razlika između zastupnika nije i ne može biti u Americi. Kod nas može, što nigdje ne može! Pa i to da su naši političari po primanjima već odavno, ne u Europi, nego u Americi, dok su plaće njihovih birača, običnog puka, iste kao onih u nekakvim Gvinejama Bisaoima, ukoliko takve još postoje na vrhu svjetske ljestvice siromaštva.

Ne trebaš se, Mare draga, zato čuditi što ti ovo pismo završavam prije pomračenja Sunca kod nas, a koje je uslijedilo, kao što shvaćaš, nakon pomračenja uma ovim našim političarima, koje je izabrao naš dobri i čestiti narod. Koji će, za mjesec dva opet na izbore. Do tada će, nadati se, proći ovo pomračenje i razvedriti se, sve biti jasno kao na dlanu. Ili, Mare, znam da čekaš gangu:“ Ako mi se izjalovi nada, obolit ću i umrijeti mlada“! Da, mlada, jer u duši to jesam, a u srcu se tako i osjećam, pa ću ti sljedeći put pisati o novoj ljubavi, do tada tebe ljubi

TVOJA ANĐA

Komentari (0)