Utorak, 26 Rujan 2017 15:56

Busovači u pohode

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Ne pišem putopise, ali bio sam u Busovači.              

Za Tomislavcity piše Marko Tokić

No, prije toga o izborima u Njemačkoj.

Jeste li čuli novost, davno je pjevala (i još pjeva) jedna stara dalmatinska pjesma. Nije baš kao u pjesmi da se dogodilo zlo, ali je svakako pitanje kako razumjeti da je teta Angela gotovo pa uvjerljivo dobila izbore u Njemačkoj. Ili, drukčije, kojim mjerilima mjere Nijemci uspješnost svojih političara?

Svaka politička opcija (da ne kažem stranka) mora imati kao sastavnicu tri osnovne političke odrednice (i poluge) temeljem kojih je moguće mjeriti njezinu vjerodostojnost i uspješnost. To su: vrijednosni sustav (ideologija), gospodarsko ekonomski program te sigurnosni aspekt politike (koji se odnosi na sigurnost građana i države te međunarodni položaj države i nacije).

Kad je u pitanju sustav vrijednosti kojega zagovara Angela Merkel moram odmah reći da je to daleko od demokršćanskih temelja njezine stranke, njezinih početnih ideoloških i svjetonazornih stavova (od kojih se udaljila ne samo teta Angela nego i stranka u cjelini, ako i ne posve, onda prilično). Putanju tete Angele gotovo da možemo gledati (i već smo gledali) u Hrvatskoj u slučajevima Sanader (Kosor) i Plenković ili, ako nije dovoljno jasno, onda opisno: kako kroz desno promovirati lijevo. I nije da to nije prepoznato u Njemačkoj, iz tog skretanja ulijevo i nezadovoljstva je iznikla i Alternativa za Njemačku. No, ako je suditi po rezultatu to Nijemcima nije posve nevažno (izborni rezultat Alternative), ali i nije presudno (izborni rezultat Angelina demokršćanstva).

Kad je u pitanju sigurnost stanje u Njemačkoj nije bez opasnosti izazvane i dobrim dijelom nekritičkim prilivom (e)migranata i potencijalno ugrađenim spavačima, no ipak izgleda da to nije poprimilo katastrofične razmjere da bi se Nijemci osjećali ugroženo. Vijesti o terorističkim činima po izbornom rezultatu ipak su nategnuto dramatične u odnosu na stvarnu ugrozu koja bi utjecala na promjenu mišljenja o sigurnosnoj politici koju Angela vodi. A tu je i međunarodni plan na kojem Nijemci nakon dugo vremena ponovno imaju značajnu, može se čak ustvrditi, istaknutu ulogu. Moguće je da ova dimenzija političkog uspjeha donekle poništava prethodne prigovore (unutar Njemačke). Ipak je za zaključiti da je vojno sigurnosna situacija izgleda važnija od ideologije no manje važna od gospodarstva i standarda. Jesu li gospodarski i ekonomski pokazatelji toliko dobri da poništavaju sve prigovore ili je u pitanju loša politička alternativa za koliko toliko stabilnu tetu Angelu. Je li to pobjeda njemačkog zadovoljstva ili je to krah ljevice zbog Angelinog vještog ulaska u ideološki lijevi prostor i tako oduzimajući im ga ostavila ih bez odgovarajuće reakcije. Bilo kako bilo u slučaju Njemačke još ćemo dogledno vrijeme imati međunarodnu političku konstantu. S tetom Angelom, kakva je da je, svi će morati računati.

I ne ohladi se tipkovnica a pred sobom imate nove elemente slučaja. I treba ga iznova sagledati. U sapunici o takozvanom prisluškivanju OSA-e i njezinom uratku o HDZ-ovoj proruskoj politici javljaju se novi elementi. Doznali smo tako da je priča konstruirana temeljem stvarnog događaj u kojoj je Robert Bagarić bio nepoznati ruski političar (ili što već, da ne kažem šta se pod tim sve podrazumijeva i pogotovo insinuira). Zanimljivo je da je predmetni sastanak dva naša načelnika (Tomislavgrada i Posušja) održao se u Zagrebu i da je OSA ne samo za njega doznala, nego i temeljem njega konstruirala vlastiti uradak. Lijepo je da ono što su domislili nije istina nego poluistina (kako je i najprimjerenije za jedan obavještajni uradak), no još je zanimljivije da njezini ljudi vršljaju Zagrebom i Hrvatskom i obavljaju obavještajne zadaće. Što radi hrvatski sigurnosni sustav?!

Alain Finkelkraut (francuski filozof prijatelj Hrvatske i mnogo manje Hrvata u BiH iako da smo znali predočiti mu ratnu stvarnost i političke odnose u BiH još bi i više trebao biti naš prijatelj) davno je rekao jednu meni zanimljivu rečenicu (navodim po sjećanju): Laž je uvjerljivija od istine pogotovo ukoliko ispunjava očekivanja.

U ovom slučaju hrvatsko okretanje Rusima u BiH realno bi moglo biti opcija s obzirom na američko konstruiranje dokidanja hrvatskog političkog subjektiviteta (konstitutivnosti i suverenosti) ili pak, ublaženije (ali manje istinito) nijemo i odobravajuće promatranje od dvije tisućite do danas. Je li legitimno pitati Amere (njihove predstavnike u BiH, i u Americi sve do Bijele Kuće) kako je to moguće?!

A sad s međunarodnih visina siđimo dolje u našu hrvatsku zbilju. U kojoj svaki politički prigovor ili primjedba doživljava se kao neprijateljstvo. U kojoj svaki aktivizam koji nije odobren s određenog mjesta (i od određenog čovjeka) unaprijed se onemogućava. U kojoj se drži da je jednoumlje najbolje i jedino moguće političko stanje koje je spasonosno za Hrvate u BiH. U kojoj svaki kritički govor ma koliko bio dobronamjeran već je znak za uzbunu dežurnih zaštitnika hrvatske nadpameti i jednog i jedinog. I sve krivo.

Hrvatski ljudi su osmislili Hrvatski narodni sabor kao kompenzaciju institucionalnog položaja hrvatskoga naroda koji onemogućava njegovo demokratsko izjašnjavanje bez političke štete za ustavno-pravni položaj hrvatskoga naroda. HNS je zamišljen kao mjesto gdje se u konačnici okupljaju izborni rezultati hrvatskoga naroda i onda temeljem toga zastupaju nacionalni interesi. Ne, kao gušenje njegove demokracije i uvod u jednoumlje, nego kao njezino omogućavanje koje ne će ugroziti ionako loš institucionalni položaj.

Kad se narod stranački izjasni s obzirom na vrijednosni sustav koje im stranke nude, s obzirom na gospodarsku i ekonomsku viziju i s obzirom na sigurnosna jamstva koja nude i stranke ostvare rezultat u skladu s narodnom voljom one se nakon toga okupljaju u HNS-u i s novim udjelima ostvaruju partnerske odnose sa strankama iz druga dva naroda.

Neki su ovu ideju iznevjeravali i sudjelovali u vlastima nasuprot izraženoj volji hrvatskoga naroda (alijansa i platforma) i platili smo skupu cijenu tog avanturizma. Neki su bili zamalo na putu iste tragične odluke (priča o dvostrukom legitimitetu). No, sve je to prošlost. Vrijeme je da se okrenemo budućnosti i potvrdimo HNS kao mjesto okupljanja u različitosti sve dok se ne izborimo za institucionalnu ravnopravnost.

Sve je ovo uvod u jedan lijep događaj koji se dogodio jučer u Busovači, gdje je održana Konvencija hrvatskih branitelja Srednje Bosne na kojoj se afirmirala ideja uspostave braniteljskih zadruga u suradnji zadrugara iz Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja iz RH i hrvatskih državnih stručnih tijela koja se bave oblikovanjem programa za povlačenje novaca iz europskih fondova.

Skup je započeo polaganjem vijenaca kod spomen obilježja poginulim braniteljima u Domovinskom ratu. Potom je u Crkvi svetog Ante kardinal Puljić (s velikim brojem svećenika) u prepunoj crkvi predvodio misu zadušnicu. U svojoj nadahnutoj propovijedi pozdravio je svako nastojanje koje se suprotstavlja napuštanju vjekovnih ognjišta. Ovu zemlju ne možemo vrjednovati samo po njezinoj trenutnoj vrijednosti, nego i po stoljećima koja nama prethode, ustvrdio je kardinal, po svakoj suzi, kaplji znoja i pogotovo kapljama krvi koje su oplemenjivali ovu zemlju i činili je našom. Jedinom našom. Samo je ovdje dom. I samo je na ovoj zemlji i u svome narodu hrvatski čovjek u svom naravnom okruženju: svoj na svom. I stoga je svaki napor ugrađen u ostanak i opstanak unaprijed blagoslovljen. Dat će Bog.

Ohrabreni kardinalovim mislima, krenuli smo potom u Hrvatski dom koji je bio pretijesan primiti sve zainteresirane. Uz branitelje Srednje Bosne sa svih strana pristigli su, slobodno mogu reći, organizatori otpora hrvatskoga naroda iz devedesetih (njih znatan broj), mnoge nisam vidio i desetak godina. Ponovni susreti. Radost. I ponos.

U Hrvatskom domu izlaganja. Žamor. Dobra atmosfera. Pozdravi. Ante Deur ispred Predsjednice. Stručni iskazi i osobna iskustva. Uz prekrasnu glazbenu pratnju djevojačke skupine. Dario Kordić kao i uvijek pun energije. I optimizma. Vjernik nade da se još uvijek daju okrenuti procesi i zanosno vjerujući govori da će doći ponovno vrijeme kada će povratak na ova ognjišta postati svakodnevnica, pa čak, reče, usuđuje se reći postat će stvarnošću i novi dolasci.

I završnica. Neformalno druženje, uz čašicu. Razgovori ugodni hrvatski, dugo u noć.

 

Marko Tokić - članci

Stu 07, 2017

U(s)hićenje

U eri informacijske zabave uhićenje nužno…
Lis 28, 2017

Amanet

Bakirov babo Alija (po njegovoj tvrdnji)…
Lis 18, 2017

Katalonske enklave

Budući da se hrvatske enklave (u Srednjoj Bosni)…
Lis 06, 2017

Dvostruki legitimitet

Uvijek je dobro o nekim stvarima raspraviti…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME