Petak, 06 Listopad 2017 15:34

Dvostruki legitimitet

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Uvijek je dobro o nekim stvarima raspraviti unaprijed. Možda čovjek temeljem javno iznesenih mišljenja koja propituju političko tržište kao neka vrsta marketinških (i/ili promidžbenih) balona i ne bi trebao stvarati dugoročne zaključke, ali stvari se primiču mogućem rubu s kojeg nema povratka pa držim da je vrijeme da se postave neka otvorena pitanja. I ponudim i poneko vlastito pojašnjenje (da ne bude da nisam govorio).

Za Tomislavcity piše Marko Tokić

Tri smo godine slušali predstavnike HDZ 1990 (u daljem tekstu Devedesetke) kako se ljute i prosvjeduju protiv prisvajanja i uzurpacije HNS-a od predstavnika HDZ-a BiH (i omiljenog im vođe). U tim rafalima povremene ljutnje bilo je posve opravdanih tonova i nezadovoljstva, ali i elemenata neprihvaćanja realnih političkih odnosa zasnovanih na snazi utjecaja koji je proizašao iz izbornih rezultata prethodnih izbora za tijela vlasti BiH. Naime, Slova su (da ih tako nazovem kako ne bi neprestano ponavljao skraćenicu jedne i druge stranke) na svim prethodnim izravnim izborima za Predsjedništvo BiH, načelnike općina, zastupnike u parlamentima (BiH, RS-a i FBiH), županijskih skupština i vijećnike općinskih vijeća ostvarila takav izborni rezultat koji je potom uzročno posljedično imao učinak njihove potpune dominacije u HNS-u. Slova su unatoč tako neravnomjernom zastupničkom udjelu imala dovoljno fleksibilnosti da se na Predsjedništvu HNS-a pokušavalo odlučivati (i, koliko znam, i odlučivalo) konsenzusom, a u tijelima HNS-a (od kojih mnoga, a možda i ona najbitnija nisu ni funkcionirala), daklem, u onima koja su funkcionirala također se pokušavalo djelovati na sličnim osnovama. No, vjerojatno je, činjenično točno da se ta dominacija pa i uzurpacija Slova osjećala jer se poluge bilo kakve mogućnosti HNS-a da ostvare političke odluke u tijelima vlasti BiH uglavnom bile u rukama Slova. I od njihove volje, i njihove moći ili nemoći u državnim institucijama ovisila je provedba političkih zaključaka, pa se osjećaj uzurpacije i privatizacije HNS-a takvom osuđenošću na predstavnike Slova samo pojačavao.

U mnogim svojim primjedbama predstavnici Devedesetke su zasigurno i bili u pravu. Dapače. Narodno nezadovoljstvo stanjem u društvu (na područjima s hrvatskom većinom) usuglasilo bi se i s jačom i snažnijom argumentacijom pa i optužbama. Ali...

Taman kad pomisliš da su ovi iz Devedesetke na putu razumijevanja stvarnog stanja i opravdanog narodnog nezadovoljstva oni povlače poteze na razini samodokinuća. Ovih se dana u tiskovinama iz usta njihovih predstavnika (ničim izazvanih) najavljuje izlazak iz HNS-a i formiranje grupacije hrvatskih stranaka s kojom će izići na izbore nasuprot Slovima i navodno Njihovima (opet navodno strankama HNS-a od kojih su neke i ne tako davno sudjelovale u Alijansi i Platformi, ali, dobro je, dopustimo i mogućnost obraćenja, i priziv savjesti, i narastanja svijesti...). Što se krije iza ovih postupaka Devedesetke. Totalno političko nerazumijevanje ili postignuti aranžmani s političkim predstavnicima drugih naroda veliko je pitanje.

Naime, uzurpacija HNS-a od predstavnika Slova koja je toliko napadana od Devedesetke sada se, ne zna se (ili se zna) zbog čega dragovoljno prepušta i dopušta. Umjesto da se ospori Slovima kićenje HNS-om na izborima i kao članica HNS-a formira skupinu stranaka koja ničim ne dovodi u pitanje HNS i bori se za utjecaj u istom (hrvatskom) biračkom tijelu u BiH Devedesetka ponovno koketira s dvostrukim legitimitetom i tako nešto prikrivenijim modelom iznevjeravanja hrvatske većine pokušava se dočepati vlasti. Što nije ništa drugo do gotovo jednako drsko osporavanje legitimnog prava svog naroda na suvereni izbor vlastitih predstavnika. Još davno kada se u predsjedničkoj utrci Martin Raguž pozivao na dvostruki legitimitet upozorio sam da bi takav legitimitet mogao imati samo onaj predstavnik koji bi imao natpolovičnu (ili makar relativnu većinu) birača oba naroda. Budući da se ne radi o tome nego o pobjeđivanju većine vlastitog naroda uz pomoć birača iz drugog naroda to je samo još jedan oblik političke ujdurme na štetu vlastitoga naroda.

Drago bi mi bilo da se varam, ali bojim se da sam na vučjem tragu. Istina je da su jednoumlje i uzurpacija života (radnih i drugih prava), korupcija i nepotizam u tolikoj mjeri nagrizli društvo na prostorima s hrvatskom većinom da se nešto uistinu mora učiniti kako bi se stanje mijenjalo nabolje, ali bojim se da je put dvostrukog legitimiteta samo daljnja destrukcija naših nacionalnih prava (konstitutivne uloge i narodnog suvereniteta: prava da se vlast bira iz naroda za narod) a da bi se model vladavine uspješno promovirao na novim osnovama po načelu sjaši Kurta da uzjaši Murta (a možda i nagore). Jesmo li tako osuđeni na dvojbu uzurpacija ili certifikat? Ili je vrijeme za nešto treće. Vidjet ćemo.

Možda, zbog razumijevanja, da malo pojasnim što je to HNS i zašto mu se ne dopušta zaživjeti u punini (hrvatskog pluralizma). Naime, nakon čuvenih Barryevih amandmana i izmjene izbornog zakona (te naknadne Petricheve pameti i promjene Ustava FBIH kako bi se donekle legitimiralo vlas alijanse, i nakon promjene poslovnika o radu Doma naroda FBiH) trebalo je domisliti političku mogućnost otpora dokidanju našeg političkog subjektiviteta (konstitutivnosti i suverenosti). U tom smislu je osmišljen HNS (po uzoru na Švedski sabor u Finskoj, uz naše posebnosti) u kojem bi se okupio Hrvatski politički narod u BiH (svi hrvatski izabrani predstavnici u tijelima vlasti BiH) kako bi onda bez obzira na stranačku pripadnost kao predstavnici hrvatskoga naroda proporcionalno vlastitom izbornom rezultatu gradili partnerske odnose s izbornim pobjednicima druga dva naroda u uspostavi entitetskih i državne vlasti. Njegova funkcija je trebala biti (i jest) da omogući Hrvatima pluralno izražavanje, daklem: demokraciju! Unatoč tomu što su nam je kroz podešavanje sustava međunarodni predstavnici (i s njima u koaliciji predstavnici bošnjačkoga naroda) prinudno oduzeli. HNS nije doživio svoju potpunu afirmaciju i zbog nedemokratskog njegova razumijevanja kao homogenizacije oko najjačih koji uvijek i iznova recikliraju prethodni izborni rezultat. Nerazumijevanje uloge HNS-a i njegova potencijala da Hrvatima ipak omogući demokraciju unatoč tomu što su nam je Stranci pokušali oduzeti kao i spremnost nekih naših pripadnika da sudjeluju u nametnutim vladama alijanse i platforme ono je što je dodatno usložnjavalo našu političku situaciju. HNS nije rješenje, nego privremena obrana od nasrtaja na našu konstitutivnost i suverenost u izboru narodnih predstavnika dok se to institucionalno ne omogući. Isti oni koji su nam ta prava oduzeli Amerika (preko Roberta Barrya), Europska unija (preko Visokog predstavnika) mogu, ako hoće, vratiti našu institucionalnu poziciju i omogućiti nam demokraciju i pluralizam u institucijama sustava podešavajući ga u suprotnom pravcu nego su to učinili dvije tisućite (i nešto kasnije), no umjesto toga oni pilatovski peru ruke i preporučuju nam da u institucijama sustava ostvarimo ono što su oni izvaninstitucionalno narušili (dokinuli Washingtonski sporazumi i Ustav Federacije BiH u njegovom izvornom obliku te izborni zakon u skladu s njim kao i poslovnik o radu Domu naroda i osobito gotovo dokinuli promjenom načina glasovanja o onome što on jest u svim sferama života zamišljeni instrument zaštite vitalnih nacionalnih interesa). Ako ih na to ne želi podsjećati aktualna hrvatska politička elita – netko mora. A ja hoću!

Kad bi se Republika Srpska pokušala odcijepiti trebalo bi odmah presjeći koridor veliki naslov sa zaslona bulji u moju glavu. Zar opet rat u mome sokaku. I čitam dalje kažu da to tvrdi Stjepan Mesić. Ekspert resursa i krivokletnik nije naravno rekao tko bi to trebao učiniti i čija djeca. Svoju je (kćerku) uputio u pravcu prihvatizacije Našičke cementare i inih dobara a tuđu bi (djecu) opet poslao u rat. Genijalni vojni strateg tako je pomogao NATO časnicima koji se tog genijalnog plana mutavi kakvi jesu bez njegove sugestije ni u ludilu ne bi mogli dosjetiti. Ovaj prodavač magle i plaćeni glasnogovornik velikih istina iz državnog proračuna Republike Hrvatske, doživotni i vječni zabavljač naroda i narodnosti u Hrvatskoj i na brdovitu Balkanu nikako da ode iz etera. Komu i zašto trebaju ratne trublje. Nagovara li Mesić Srbe da krenu u avanturu osamostaljenja ili NATO da ga kao zapriječi. Je li genijalni geostrateški plan uistinu teško osmisliti da ga se bez javnog izricanja Njegove Ispraznosti ne bi nitko od časnika NATO-a mogao dosjetiti. Ili?!

Srpski lobi u Americi preko 14 kongresmena (ne bilo koga) zatražio je od državnog tajnika Rexa Tillersona državnu pomoć „Srbiji kao najvećoj zemlji i političkoj okosnici regije“ kako bi Srbija ostvarila strateški cilj ulaska u Euniju.

Mašala. Još da mije doznati što kažu Rusi i Englezi.

 

Više u ovoj kategoriji: « Busovači u pohode Katalonske enklave »

Marko Tokić - članci

Stu 07, 2017

U(s)hićenje

U eri informacijske zabave uhićenje nužno…
Lis 28, 2017

Amanet

Bakirov babo Alija (po njegovoj tvrdnji)…
Lis 18, 2017

Katalonske enklave

Budući da se hrvatske enklave (u Srednjoj Bosni)…
Lis 06, 2017

Dvostruki legitimitet

Uvijek je dobro o nekim stvarima raspraviti…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME