Subota, 18 Studeni 2017 10:01

Iz dnevnika jedne mlade: Gricko

Ocijeni sadržaj
(6 glasova)


Moja susjeda Mara imala je ćuku Gricka. Onog malog što sliči na žutu, čupavu mačku.

Gricko nikada nije bio u svežnju, pa kad se ne bi izležavo prid Marinim pragom uzdignuta bi repa šeto po selu. Svi su ga volili, uvik bi ga dozivali, mazili i hranili samo je eto meni išo na živce. Često bi znao doć mome Brnji u lanac - samo da ga draži. Ovaj bi se sritnjak kido od bisa nako krupan i snažan i garant bi ga u jednome zalogaju pojio samo da ga pustim! Mali ga se smrad nije plašio i što je ovaj bio ljući to je mali više izazivo.

Liti sam ga znala zateć u svome vrtu kako leži u ladovini među povrćem a volio mi je odnosit obuću što je stajala složena prid kućom. Doduše nikad ga nisam ulovila da je nosi, ali nije imo ko drugi već on! Žalila sam se susjedi podsjećajuć je da držat pušćena ćuku nije pošteno, ali bi mi ona uvik odmanula rukom.

- Dobar je moj Gricko, neće on nikom ništa! - uvik bi ga branila.

I eto, jutros je u selu puko glas da ga je neko otrovo. Strko se narod u Marinu kuću koda joj je, Bože mi prosti, umro kogod od kućne čeljadi! Zato sam, reda radi otišla i ja.
Plače Mara pa na tanane zdušno pripovida kako ga je mrtvog pronašla pod šljivom gori viškuće i da ga je bez ikakve sumnje neko otrovo. Onda najednom rukom otare suze, naglo podigne glavu pa se prid svima brecne na me.

- Ne kažem da si ti, ali tebi je najviše smeto!

Kako ona to reče nako me svi stadoše rešetat optuživačkim pogledima.

- Misusovo, šta ti je! - zbunjeno se stanem branit podsjećajuć narod kako ja mrava ne bi zgazila kamo li ćuku!

- Neki dan si mu rekla "crko dabogda", dobro sam te čula! - nastavi Mara optuživački pa opet brizne u plač.

- Kako neću kad mi je novu čizmu sažvako! - mislim se u sebi samo ne smim glasno reć. Zato sam se stala meškoljit na onom kauču ko na optuživačkoj klupi, branila se i pravdala kako mi je jezik brži od pameti, a narod se šutke zgledo. Vidim ja da sam već optužena i bez dokazane krivnje pa se odma s tim i pomirim. Šta mi je korist pravdat se kad mi niko ne viruje?! Zato se brzo pokupim i vratim svojoj kući.

Onda me iznenada spopade neka tuga. Bi mi žao nesritnoga ćuke, a pošteno govoreć, još žalije mene nako nedužno optužene. Utonim tako šutke u svoju tugu a onda me prene Mirin glas.

- I tako ti sebi kupi najskuplje čizme? Ko ga šiša, imaš i pravo! - podsjeti me veselo.

Ko mu sad smi priznat da ću cilu godinu otplaćivat jednu čizmu jer mi je ona druga sažvakana! Ko da ne znam, opet bi ja bila kriva što sam je vani ostavila. Zato sam samo šutke kimnula glavom a onu tugu ko da si mi rukom odnio! Briga me za glupoga ćuku, Bože mi ne upiši u grij! A da sam mu ja naudila, nisam. Nisam majkemi!

 

Ivana Ćurić/Tomislavcity

Subota, 18 Studeni 2017 09:57

HBŽ: Srednjoškolci obilježili svoj dan

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Jučer je Mreža Vijeća Učenika Hercegbosanske županije u pripadajućim gradovima kroz različite aktivnosti odala počast praškim studentima i svim srednjoškolcima koji su 17.11.1939. streljani u Pragu. Gradove su ispunili srednjoškolci s ispisanim balonima. Ova aktivnost se odvijala pod nazivom „Baloni pričaju“ i zaista su pričali. Na njima  se nalazilo 13 univerzalnih pitanja srednjoškolaca (UPS), koja su se odnosila na prava i uvjete srednjoškolaca kroz njihovo obrazovanje.

Prethodno, prije održavanja defilea kroz gradske trgove i prometna mjesta u gradu srednjoškolci su u svojim školama imali priliku odgledati film „Nastanak i osnutak Mreže Vijeća Učenika BiH“, te upoznati se s onim što je se dogodilo 17.11.1939. godine i zbog čega se obilježava ovaj dan.

Nadamo se da će srednjoškolci Hercegbosanske županije i dalje nastavljati obilježavati njihov dan kroz različite aktivnosti.

Slavka Batarilo/Mreža Vijeća Učenika Hercegbosanske županije 

 

 

Subota, 18 Studeni 2017 08:50

Vukovar: 26. godišnjica stradanja grada

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

 

Danas se u Vukovaru obilježava 26. obljetnica stradanja toga grada u Domovinskom ratu i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.

Vukovar je pod opsadom bio 87 dana, a bitka za grad završila je 18. studenoga 1991. njegovom okupacijom. Nakon najkrvavije bitke Domovinskog rata i tromjesečne opsade, poginulo je 1624-ero hrvatskih branitelja i civila, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom. Tisuće građana i državni vrh danas će sudjelovati u križnom putu u Gradu Heroju.

Jutros je u 5 sati i 30 minuta sa zagrebačkog glavnog kolodvora krenuo posebni vlak za Vukovar, kojim se HŽ u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja uključio u obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Dolazak u Vukovar planiran je u 9 sati i 30 minuta, a povratak u 18 sati. Svih 170 karata je rasprodano, a HŽ je osigurao dodatne vagone za redovite vlakove na relaciji Zagreb - Vinkovci - Vukovar. Očekuje se da će prema Vukovaru biti prevezeno više od 1000 putnika. 

Komemorativnim okupljanjem u dvorištu vukovarske bolnice te kolonom sjećanja od bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, državna i druga izaslanstva odat će počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine.

Sve događaje možete pratiti uživo na Prvome i Četvrtom programu HRT-a od 9.45. Kao i prošle godine, prenosit će se i program obilježavanja 26. obljetnice stradanja Škabrnje.

 

 

HRT

Video: Youtube/Vanja Vidaković/Photo&Alen Bainrauch -Vukovar-In memoriam)

Foto: Pixell

 

Petak, 17 Studeni 2017 21:50

Tomislavgrad: Održana književna večer

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Večeras je u hladnome Tomislavgradu održana topla i ugodna književna večer. Naime, u prostorijama Kulturno - informativnoga centra u Tomislavgradu, uz brojnu publiku i pitku pisanu riječ okupili su se priznati književnici, članovi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne: Ivan Sivrić, Mijo Tokić, Radica Leko, Stanislav Bašić, Ružica Hrnjkaš, Grgo Mikulić, fra Ćiro Lovrić i Ivan Baković.

Oni su čitajući svoju poeziju razgalili srca dobro raspoložene publike kojoj su obećali da će ovo druženje učiniti tradicionalnim.

Gospođa Radica Leko neka je od svojih djela poklonila publici dok je u ime Društva hrvatskih književnika Herceg - Bosne njihov predsjednik Ivan Sivrić knjige poklonio Gradskoj knjižnici.

Ovomu dodajmo da je ravnateljica Kulturno-informativnoga centra Danijela Papić u sklopu "Mjeseca hrvatske knjige" večeras svečano dodijelila priznanje "naj-čitatelju" Gradske knjižnice u Tomislavgradu profesorici Snježani Redžepagić.


- Ne samo da je profesorica Snježana "naj-čitateljica" s najvećim brojem pročitanih knjiga u protekloj godini, nego su i mladi članovi naše knjižnice najviše preporuka za dobru knjigu dobili upravo od nje - istaknuto je u obrazloženju priznanja.

Ovo ugodno druženje svojim izvedbama na glasoviru uveličali su učenici Osnovne glazbene škole Tomislavgrad.
 
 
 
 

Ivana Ćurić/Tomislavcity

 

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)

 

U Grudama je povodom Dana općine Grude i obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne boravio načelnik Tomislavgrada i zamjenik predsjednika Predsjedništva Saveza općina i gradova FBiH Ivan Vukadin.

U uvodu svog govora, Vukadin je pozdravio sve nazočne čestitavši grudskoj vlasti i svim žiteljima Dan općine Grude, a svim Hrvaticama i Hrvatima Dan Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

- Prije 26 godina predstavnici lokalne samouprave donijeli su po meni povijesnu odluku - istaknuo je u prvoj rečenici Vukadin aludiravši na povijesni dan i utemeljenje Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Naglasio je da je ovo vrijeme puno simbolike.

- Ono nas vraća u vrijeme stradanja kako Škabrnje tako i Vukovara, ali i u vrijeme ponosa, kada su demokratski izabrani načelnici 1991. godine utemeljili Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. Ali, ne možemo ne primijetiti da se s druge strane pokušava nešto osporiti, iščekujući presudu šestorci u Haagu, ali i slušajući izjave u nekom predizbornom vremenu visokopozicioniranih ili najviše pozicioniranih bošnjačkih političara koji pokušavaju BiH skrenuti s europskog puta i usmjeriti je negdje drugdje - naglasio je u Grudama Vukadin.

Kazao je i kako je cilj tih bošnjačkih, političkih elita unijeti i dozu nemira, nezadovoljstva ili nekakvog straha u redove Hrvata.

- Pa izjava u ovom vremenu da je netko nešto nekome ostavio u amanet je suluda izjava. Samo podsjećanja radi, puno prije te obitelji čiji su se članovi poturčili, a koja ostavlja u amanet BiH nekome, bosanska kraljica Katarina Kotromanić ostavila je Bosnu i Hercegovinu Svetoj Stolici, Vatikanu - istaknuo je Vukadin, prenose Grude.com, završivši kojim putem BiH mora ići u budućnost.

- Put kojim želimo ići je europski put Bosne i Hercegovine, gospodarski razvoj, novac iz europskih fondova. Na taj način moramo omogućiti gospodarstvenicima još bolje uvjete kao zalog opstanka i ostanka naroda na ovim prostorima. S tim mislima vas sve skupa pozdravljam i još jedanput čestitam svim Hrvaticama i Hrvatima ovaj Dan Herceg Bosne - kazao je naposljetku Vukadin.

grude.com

 

Petak, 17 Studeni 2017 18:30

Duvanjska svijeća za Vukovar

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)

 

U parku kod autobusnoga kolodvora u Tomislavgradu večeras su se okupili naši sumještani, uglavnom mladi, koji su se molitvom i paljenjem sjeća prisjetili žrtve Vukovara u Domovinskome ratu. Kratku molitvu predvodio je duvanjski gvardijan fra Sretan Ćurčić.

Zbog jake bure, svijeće su se brzo ugasile, ali sjećanje na Grad Heroj, poginule i nestale hrvatske branitelje u Domovinskome ratu, uvijek će živjeti u srcima onih koji ne zaboravljaju. Vukovar.

Podsjećamo, u  povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i obljetnice stradanja branitelja i civila ovoga herojskoga grada, spomenutu akciju organizirali su tomislavgradska općina, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata, Frama Tomislavgrad i Matica hrvatska Tomislavgrad.

Pridodajmo da je organiziranim prijevozom u Vukovar jutros otputovalo 60-ak naših sumještana.

 

Tomislavcity

Više fotografija pogledajte u galeriji.

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Na jučerašnjoj sjednici Vlada Hercegbosanske županije utvrdila je Nacrt Proračuna Hercegbosanske županije za 2018. godinu i Nacrt Zakona o izvršavanju Proračuna Hercegbosanske županije za sljedeću godinu. Proračun prema Nacrtu iznosi 85.512.191,00 KM.

Zahtjevi korisnika Proračuna koji su ukalkulirani u taj iznos veći su za 9.248.578,00 KM u odnosu na ukupno planirane prihode Proračuna dopuštenog u Dokumentu okvirnog Proračuna Hercegbosanske županije za razdoblje 2018.-2020. godine. Ukupno gledajući zahtjevi su veći za 6.724.576,00 KM od procjene prihoda i primitaka, te rashoda i izdataka u Proračunu Hercegbosanske županije za 2017. godinu utvrđene u Dokumentu okvirnog Proračuna Hercegbosanske županije za spomenuto razdoblje, te u odnosu na Proračun Hercegbosanske županije 2017. godine daju indeks od 112,13 %. U strukturi ukupnih rashoda i izdataka Kapitalni izdaci iznose 10.013.259,00 KM ili 11,71 %. Nacrt Proračuna i nacrt Zakona o izvršenju Proračuna za 2018. godinu bit će upućeni u skupštinsku proceduru na daljnje razmatranje.

Vlada je jednoglasno utvrdila prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama Hercegbosanske županije koji će također biti upućen u skupštinsku proceduru. Razlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama Hercegbosanske županije je u činjenici da pojedina rješenja u temeljnom Zakonu se nisu pokazala u praksi i životu učinkovito napose u pogledu zaštite, odnosno čuvanja šume i šumskog fonda na području Hercegbosanske županije. S obzirom na brojne zapreke u čuvanju šuma (tehničke, financijske i ljudske) pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o šumama na način da institut neposredne zaštite i čuvanja šuma prelazi s Uprave za šumarstvo na korisnika šume. Pored navedenog jedan od razloga donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama je i uvođenje novih tehnologija u oblast šumarstva koje će doprinijeti poboljšanju zaštite i gospodarenja državnom šumom.

Na sjednici Vlada je donijela Odluku o usvajanju Programa utroška sredstava tekućih prijenosa „Poticaji poljoprivrednoj proizvodnji“ utvrđenih Proračunom Hercegbosanske županije za 2017. godinu – II dio u iznosu od 290.000,00 KM.

Donesena je i Odluka o usvajanju Programa potpore sektorima prerađivačke industrije za 2017. godinu. Sredstava za provođenje ovog Programa osigurana su u Proračunu Hercegbosanske županije za 2017. godinu u Ministarstvu gospodarstva na ekonomskom kodu „Poticaj industrijskog proizvodnji, obrtništvu, malom i srednjem poduzetništvu i subvencija kamata“ u iznosu od 175.000,00 KM. U ukupnoj sumi sredstava predviđenih za poticaje za gospodarska društva predviđen je iznos od 145.000,00 KM, dok je za obrtnike predviđen iznos od 30.000,00 KM. Ukoliko se predviđeni iznos za obrtnike ne utroši isti će biti raspodijeljen na gospodarska društva. Sredstva će se raspodijeliti na temelju Javnog poziva kojeg će objaviti resorno ministarstvo.

Vlada je donijela Zaključak kojim se prihvaća Izvješće Županijske bolnice „dr. fra Mihovil Sučić“ o utrošku sredstava s pozicije Kapitalne potpore Proračuna Hercegbosanske županije za 2016. godinu.

Na sjednici je primljeno na znanje Izvješće o radu Agencije za privatizaciju Hercegbosanske županije za 2016. godinu i donesena je Odluka o odobravanju sredstava iz Tekuće pričuve Proračuna Hercegbosanske županije za 2017. godinu Agenciji za privatizaciju Hercegbosanske županije u iznosu od 10.000,00 KM u svrhu servisiranja plaća, poreza i doprinosa za uposlene u Agenciji i dijela duga prema Upravnom vijeću Agencije za privatizaciju.

Razmatrana je i primljena na znanje Informacija o tijeku pregovora Pregovaračkog tima Vlade Hercegbosanske županije i Sindikata MUP-a Hercegbosanske županije.
Tijekom sjednice Vlada je donijela Odluku o odobravanju financijskih sredstava u iznosu od 35.382,58 KM MUP-u Hercegbosanske županije u svrhu plaćanja troškova liječenja i rehabilitacije za policijskog službenika Žarka Bošnjaka Zavodu za zdravstveno osiguranje Hercegbosanske županije. Prema Zakonu poslodavac je dužan osigurati troškove liječenja i rehabilitacije. Policijski službenik Žarko Bošnjak teško je ranjen na dužnosti za vrijeme oružane pljačke banke u Drvaru.

Donesena je i Odluka o odobravanju financijskih sredstava u iznosu od 3.000,00 KM MUP-u Hercegbosanske županije u svrhu plaćanja dijela troškova za obilježavanje 25. obljetnice Udruge specijalne policije Domovinskog rata Livno koja će biti svečano obilježena 2. prosinca 2017. godine u Livnu.

Na sjednici Vlada je donijela Rješenje kojim se Ilija Jakić iz Tomislavgrada imenuje ravnateljem policije/policijskog komesara u MUP-u Hercegbosanske županije od 16. studenoga 2017. godine na mandat od četiri godine. Drugim donesenim Rješenjem, Milan Juranić iz Livna razrješuje se dužnosti zbog prestanka obavljanja dužnosti ravnatelja i izbora novog ravnatelja policije/policijskog komesara u MUP-u Hercegbosanske županije sa 16. studenim 2017. godine.

Tijekom sjednice razmatrana je Informacija o programu zapošljavanja u 2017. godini kojega je provodio Federalni Zavod za zapošljavanje Sarajevo u suradnji sa Županijskim zavodom za upošljavanje Hercegbosanske županije.

Donesena su i rješenja o imenovanju predsjednika i članova upravnih vijeća Županijske bolnice „dr. fra. Mihovil Sučić“ Livno, Zavoda za javno zdravstvo Hercegbosanske županije i domova zdravlja u Livnu, Tomislavgradu i Glamoču, te Zavoda za upošljavanje Hercegbosanske županije. Zbog nedovoljnog broja prijava za članove upravnih vijeća domova zdravlja Kupres i Drvar Vlada je donijela i odluke o poništenju dijela Javnog natječaja za izbor članova upravnih vijeća domova zdravlja Kupres i Drvar, te Odluku o odobravanju raspisivanja novog Javnog natječaja za izbor članova upravnih vijeća domova zdravlja Kupres i Drvar.
Također je donesena Odluka o odobravanju raspisivanja Javnog oglasa za izbor člana Upravnog vijeća Federalnog Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje iz Hercegbosanske županije.

Vlada je donijela Odluku o davanju suglasnosti za raspisivanje Oglasa za izbor i imenovanje članova Povjerenstva za koncesije Hercegbosanske županije.

U drugom dijelu sjednice Vlada je donijela Odluku o davanju suglasnosti na prijedlog tehnički finaliziranih prijedloga koji se odnose na poglavlja Upitnika Europske komisije:
1. Poglavlje 9 – Financijske usluge ( 111 tehnički finaliziranih odgovora);
2. Poglavlje 12 – Sigurnost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika (5 tehničkih finaliziranih odgovora);
3. Poglavlje 25 – Znanost i istraživanje (33 tehnički finaliziranih odgovora);
4. Poglavlje 27 – Okoliš i klimatske promjene (136 tehnički finaliziranih odgovora);
5. Poglavlje 28 – Zaštita potrošača i zdravlja (88 tehnički finaliziranih odgovora).

 

Vlada HBŽ

Petak, 17 Studeni 2017 11:11

Giljotina

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Zašto u ove svete dane ponosa i slave, na um mi pada ova sprava navodno humanijeg izvršenja krvničkoga posla. Ako je trenutak svetih uspomena prigoda za sjećanje i poštovanje. Zahvalnica za žrtvu. Pomirnica za grijehe. Ima li hrvatsko srce koje nije ganuto do suza sjećanjem na Vukovar i Škabrnju i ispunjeno ponosom na utemeljitelje hrvatskih zajednica u BiH (objedinjenih u Herceg Bosnu) koji su u one teške dane odlučili se na otpor agresiji i borbu za opstanak: za naše pravo na Bosnu i Hercegovinu i naša prava u Bosni i Hercegovini?

Za Tomislav city piše Marko Tokić

Opet se sve zaprašilo oko Bakira. Priznao Kosovo?! Izazvao Srbiju, pa se oni kao nešto jarače, pa će da se kao odvajaju a Bakir im kao ne će dati to bez rata. I tako igrokaz traje.

Odavno sam već prepoznao scenarij izdvajanja Republike Srpske kao projekt kojeg Bakir (i njegovi) potiču u nadi da će Srbi možda učiniti koji krivi korak pa se možda kao plijena dočepaju i cijele BiH. Ali Bakir igra i nasigurno, ako ode Republika i ne mogne se to spriječiti gdje ćeš veće žrtve od Bakira (i njegovih) koji će tada kao vjekovječne žrtve zatražiti da se njima nadoknadi šteta i izruči ako ne cijela (BiH) onda makar onaj jedan od (sadašnja) dva dijela. Naravno, Federacija BiH kao građanski entitet za islamsko društvo. I nastavak državnopravnog kontinuiteta države BiH.

I tako nama Bakir ne da televiziju na hrvatskom jeziku, ne da nam ni treći entitet (jer ga nitko ne traži, a zna da smo mi prvi entitet, i to autohtoni, u BiH), ne da nam ni izborni zakon (kako bi mi mogli izabrati tko će nas predstavljati u vlasti). I ima pravo!!!

On nam ništa nije ni oduze, pa što bi nam onda i davao. Sve su to nama oduzeli naši prijatelji sa Zapada. I Herceg Bosnu (republiku devedeset četvrte), i izborni zakon (dvije tisućite) i televiziju (sjetite se, ako se uopće, u moru nepravde, više možete sjetiti Erotela, udjela Hrvatske radio televizije Herceg Bosne).

Kad imaš prijatelje kao što ih mi Hrvati imamo, neprijatelji ti nisu potrebni. Zato se mi i zauzimamo za Zapad i euroatlantske integracije i Europsku Zajednicu i zato i odlazimo na Zapad da nam djeca jednoga dana budu dobri Nijemci (ili Irci) hrvatskih korijena.

Sve to prati potpuna neupravljivost sustava u BiH, blokada vlasti ili njezino tehničko funkcioniranje. Srbi ko izlaze ko ne izlaze (na državnoj razini). Radončić kao izlazi ili ne izlazi (iz federalne vlade). Navodni ljevičari građanski bošnjački šovinisti kao ne žele sudjelovati (u vladi Federacije). Od izbornog zakona kažu opet nema ništa (kao da to odavno ne znamo). Jedino se Hrvati s halal certifikatom raduju nekim novim najavama i izazovima sudjelovanja u vlasti iako ih njihov narod za to nije ovlastio (niti će, na izborima). Ali ništa zato, Međunarodna (i Visoki Predstavnik) imaju rješenja. Kao u Mostaru u kojemu već godinama dokazuju da demokracija nije ništa nego dodatni (i suvišni) luksuz i nepotrebni trošak, pa kao što su u Mostaru osigurali funkcioniranje vlasti jedan plus jedan, tako mogu i u Federaciji, a na državnoj razini se da to uspostaviti i kao jedan plus jedan i još jedan, a u Republici Srpskoj će im pogotovo to ići posve lako dovoljan je samo jedan i to vrijedan (i ja bih im, ako je dopušteno, preporučio da tu ništa ne mijenjaju i da se ne zalijeću nekim novim izborom jer se Dodik, i ovako i onako, pokazao kao dovoljan). Ima i kvaka dvadeset dva u mom prijedlogu pa predlažem umjesto Inzka (kao Viskog Predstavnika koji se pokazao nedovoljno učinkovitim i s premalo zbrke u glavi da bi BiH mogla funkcionirati) dobro bi bilo razmisliti da Međunarodna postavi Bakira. I sve bi bilo uredu, pardon, u redu. Koliki bi to red bio za nigdje. A i ovako će se tek ugledati kada se i drugima kao Hrvatima otvori nesmetani odlazak na, toliko žuđeni, Zapad.

Da nije konfuzno, jest. Da je za smijati se, jest. Ali budući da se radi o nama, kako da se čovjek smije?

Vrijeme je da se vratimo na početak.

Glava je na panju, čeka se udar sjekire. Kako je dželat (krvnik) pokatkada znao biti nespretan događali su se prizori koji su krvavošću scena čak nadilazili ukus krvožedne rulje, pa je domišljena giljotina.

Glava je na panju!

Moje drago serdce! – budu mene glavu sekli...

Giljotina je osmišljena kao navodno humaniji oblik izvršenja smrtne kazne od odrubljivanja glave sjekirom. Pričvršćeno tijelo i glava u procijepu koji je vrat izlagao padajućem sječivu, mehaničko oslobađanje sječiva i njegov slobodni pad. Glava koja se otkotrlja pred razularenu gomilu ili pak, puno humanije upada u, od pogleda zaštićenu, košaru. Kažu da je odrubljena glava još dvadesetak sekundi čuvala svijest o događaju kao i oni koji su gledali humanizam na djelu.

Moje drago serdce!

Nemoj se žalostiti svrhu ovog pisma, niti burkati. Polag Božjeg dokončenja sutra u desete ore budu meni glavu sekli, i tulikajše na okupe, tvojemu bratcu.

Čitav narod se vodi na giljotinu, budu nama glavu sekli, a mi ne smijemo ni kvrknuti. Ne kao u pjesmi: niti pisnu niti zubim škrinu nego kao nijemi svjedoci vlastite nevolje. Ne smijemo se čak niti Bogu pomoliti, da nas mimoiđe ova čaša. Ako je moguće!

Spasi nas Bože, od naše gluhoće, sljepoće i bešćutnosti. Ne za osobe. Njih šestoricu (kako ih se obezličuje i pretvara u objekte sudbine). Oni su svoje odgulili. I Jadranko, i Bruno, i Milivoj, i Berko, i Slobodan i Valentin. Trinaest godina života je iza svakog od njih potpune i jecajuće tišine (praznine). Narodu se presuđuje. I to ne bilo kojemu, nego tvomu. Momu!

Hrvatskomu.

Vrijeme je da se vratimo na početak. Voda se bez straha samo na izvoru pije.

 

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Sramotno je što se spomen na utemeljenje HZHB i na ono što se na današnji dan događalo u Vukovaru, Slunju, Škabrnji i drugim mjestima umjesto skrušenog pijeteta pretvorio u seosko dernečenje i pijančenje. Pitamo županijske, gradske i općinske vlastodršce, što to točno slavite?

Majka troje djece, iz jednog hrvatskog mjesta ŽZH, nakon godina rada na određeno vrijeme u jednoj javnoj ustanovi, umjesto ugovora na neodređeno dobiva otkaz zbog činjenice da nije bila stranački podobna i nije se htjela „preobratiti“ u pravovjernu zajednicu partijskih žena. Iako je na sudu dobila pravnu zadovoljštinu, više mjeseci ta ustanova nije ispoštovala sudsku odluku.  Zajedno sa suprugom, koji je nakon mjeseci rada bez isplaćenih plaća u jednog privatnika sa Visoke Glavice, inače dobrog prijatelja aktualne županijske vlasti, ostao bez posla, i troje djece napustili su ovaj kraj i Božić će dočekati u Rosenheimu. (op.a. zamoljeni smo da ne spominjemo imena).

Sudbinu ove obitelji dijele mnoge druge obitelji. Gospodo iz vlasti jesu li se za ovo borili oni na čija spomen obilježja polažete vijence? Dok medijske stupce popunjavaju katastrofalni i poražavajući rezultati nedovoljnog rada, loša realizacija planiranih aktivnosti, nedovoljna posvećenosti rješavanju ili olakšavanju ključnih problema građana, naši vlastodršci derneče, i to ne svojim novcem, nego novcem poreznih obveznika.

Monitoring rada Skupštine i Vlade ŽZH objavljen od strane CCI-a govori kako je, primjerice, Skupština ŽZH radila najmanje od svih u BiH, u prosjeku sat vremena mjesečno, redovito krši Ustav, zakon, pa čak i svoj Poslovnik o radu, dok je Vlada je najneaktivnija od svih. Međutim, to iste ne sprečava da isplaćuju redovito primanja tim istim zastupnicima u Skupštini i svim drugim uposlenim u institucijama vlasti, za što se iz proračuna izdvaja preko 60% sredstava. Ova izvješća nevladinog sektora se godinama ponavljaju i svake godine su lošija i lošija, ali nema adekvatnih sankcija, jer isti ljudi koji drže vlast, stranački kontroliraju i one institucije koje bi ih morale sankcionirati. 

Zato, primjerice, kada neki privatnik kasni ili ne uplaćuje poreze i doprinose samo nekoliko dana, to redovno vodi inspekcijskom nadzoru, plaćanju zateznih kamata na dugovanja, često stečaju i sudskom procesu protiv vlasnika/menadžera firme. Zbog višemilijunskih dugova javnih institucija, dovođenja uposlenika na rub prosjačkog štapa, bez mogućnosti liječenja (zbog neuplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje) i umirovljenja nakon što se steknu uvjeti koji se odnose na godine staža i starosti (zbog neuplaćenih doprinosa za PIO/MIO), ne odgovara nitko. S druge strane, imamo nemogućnost upošljavanja, osim ako niste partijski podobni, konstantno generiranje loših političkih odnosa itd. Što ljudima drugo preostaje nego životnu sreću tražiti drugdje? Ponavljamo pitanje našim vlastodršcima, jesu li se za ovo borili oni na čiji spomen ovih dana vijence polažete? Imate obraza slaviti ove dane kao da se radi o nekim svečanostima.

Dani spomena na žrtvu naših branitelja i osnivanje HZHB moraju biti dani pijeteta i molitve, jer smo svi redom pali na ispitu iskrenog baštinjenja ostavštine naših branitelja. Ovo što danas živimo nije ono za što se ginulo. No, ovim putem poručujemo, kada već to ne rade naši predstavnici u tijelima vlasti, mi, mlađe generacije opravdati ćemo žrtvu koju su podnijeli naši branitelji. Vrijednosti, prava i vrednote za koje su se žrtvovali naši branitelji i koje su bili temelj osnivanja HZ HB, još uvijek žive i dok smo mi tu neće nikada otići u zaborav.

 

Županijski odbor ŽZH Hrvatske republikanske stranke

 

 

 

Je li došlo vrijeme da se, nakon gotovo trideset godina od samostalnosti hrvatske države, konačno počne razlučivati žito od kukolja u njenim temeljima? Ovih dana, u vrijeme kada obilježavamo obljetnicu pada Vukovara, traje ispitivanje visokih dužnosnika iz ‘90-ih pred saborskim istražnim povjerenstvom. Kao neku vrstu alternative emisiji Dobro jutro Hrvatska na četvrtom programu HRT-a, od deset ujutro možemo gledati kako se neki sjećaju, neki ne sjećaju, a neki kažu kako su u to ratno vrijeme bili zabavljeni važnijim poslovima pa nisu obraćali pozornost na dubiozne privatizacije, ali ne objašnjavaju zašto se u takvom vremenu nije moglo odgoditi te procese za vrijeme poslije rata. Koliko god sve to bilo mučno gledati, radi se o zdravom procesu, koji ni po čemu ne može uzdrmati temelje države, kako bi neki htjeli, već ih samo eventualno očistiti i ojačati.

Piše: Nino Raspudić/vecernji.hr


U tim temeljima leži i herojska obrana i stradanje Vukovara, velika priča čije brojne segmente još treba obraditi. Ovog tjedna javnosti je predstavljena knjiga “Vukovarska bolnica: svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka” povjesničara Ive Lučića, čiji su izdavači Hrvatska liječnička komora i Hrvatski institut za povijest. Na temelju svih raspoloživih dokumenata i razgovora s još živim akterima, od liječnika vukovarske bolnice, do zapovjednika obrane grada, knjiga govori o vukovarskoj bolnici, ali daje i širi povijesni i politički kontekst bez kojeg nije moguće u potpunosti shvatiti što se i zašto u jesen 1991. dogodilo u Vukovaru. Primjerice, iako se smatram barem prosječno upućenim u hrvatsku povijest, veliku su mi novost predstavljala događanja u Srijemu u revolucionarnoj 1848., prezentirana u novoj knjizi o vukovarskoj ratnoj bolnici, a koja se frapantno podudaraju s nekim stvarima koje će se dogoditi stoljeće i pol kasnije. U svibnju 1848. pobunjeni Srbi su proglasili “srpsku Vojvodinu” koja je obuhvaćala Srijem, Banat i Bačku, tražeći “političku slobodu i nezavisnost srpskog naroda pod carskim austrijskim domom i ugarskom krunom”. Lokalni srpski pobunjenici potpomognuti “dobrovoljcima” iz Kneževine Srbije koje je organizirao i poslao Aleksandar Karađorđević, sukobljavali se s Vukovarcima koji su organizirali obranu, u sklopu koje je bila i “narodna garda” koja je štitila gradske ulice. Pobunjenici su tijekom te revolucionarne godine počinili brojne pljačke i teže zločine, poput mučkog ubojstva mladog grofa Huge Karla Eltza ispred njegova dvorca. Nakon što su im srpski pobunjenici opljačkali vino, Iločani početkom kolovoza 1848. pišu Glavnom odboru da se protive “dopisima pisanim ćirilicom”. Ponavljam 1848. godine! Zlikovci će kasnije postati “pobunjenici kojima je oprošteno”, radi mirne reintegracije u, tada, “austrougarskoj kući”.Knjiga daje i presjek povijesti zdravstva u Vukovaru i okolici, između ostalog i podatak da je u Prvom svjetskom ratu u Bršadinu pokraj Vukovara otvorena najveća vojna bolnica u Austro-Ugarskoj monarhiji, bolje reći cijeli bolnički grad kapaciteta 7000 ležajeva. U vukovarskim i okolnim bolnicama već do ožujka 1915. liječen je 142.971 bolesnik i ranjenik.

Zasjenjen Drugim svjetskim ratom, kojeg još raščišćavamo, Prvi svjetski rat je u svijesti naših ljudi odavno pao u drugi plan, iako je i on donio golema ljudska stradanja o čemu svjedoče i navedene brojke iz vukovarskih bolnica. Uslijedila je prva Jugoslavija pod snažnom srpskom dominacijom, koja se u vukovarskom kraju iskazala i naseljavanjem tzv. solunaša, srpskih dragovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojih je bilo 30 tisuća, da bi nakon rata broj osoba kojima je priznat taj povlašteni status narastao na 200 tisuća, od kojih je dobar dio korišten za etnički inženjering doseljavanjem u nacionalno miješane sredine poput Srijema. Drugi svjetski rat donio je velike zločine nad Srbima u Srijemu – samo su u Dudiku kraj Vukovara ustaše strijeljale 455 ljudi. Uslijedili su zločini pobjednika, protjerivanje Nijemaca i novo koloniziranje. Jugoslavija i bratstvo i jedinstvo u Vukovaru su izgledali tako da je od 13 sudaca općinskog suda 12 bilo srpske nacionalnosti, iako su po popisu iz 1991. Hrvati bili brojniji. To je samo jedan od primjera nerazmjerne zastupljenosti Srba u vlasti u Hrvatskoj u odnosu na udio u stanovništvu za vrijeme Jugoslavije, što dijelom baca i novo svjetlo na srpsku pobunu nakon pada komunizma.

Uz medijskom manipulacijom utjeran strah od hrvatske države kao nove NDH, otpor prema samostalnoj Hrvatskoj djelom je zasigurno bio i otpor prema gubitku privilegija, jer u situaciji slobodnih, višestranačkih izbora, i bez tutorstva Beograda bilo je očekivano da će participiranje u vlasti ići prema barem približnoj razmjernosti u odnosu na udio u stanovništvu. Toliko o mitu o bratstvu i jedinstvu. Nacionalna borba u Vukovaru i Srijemu neprekinuto traje već od 1848., a pred rat se “bratstvo” iskazivalo golemim nerazmjerom na rukovodećim pozicijama .Ne čudi stoga da je srpski interes na prvim izborima isprva inkorporiran u SKH-SDP, koja je dobila više od 50% na prvim izborima u Vukovaru 1990. Gradonačelnik postaje njihov kandidat Slavko Dokmanović. SDS nije sudjelovala na tim izborima pa su Srbi mahom glasovali za SKH-SDP, kao i dio Hrvata. No kad dolazi do definitivnog pucanja, vukovarski SKH-SDP-ovci listom prelaze u SDS, a naročito će se “proslaviti” Dokmanović i Goran Hadžić. Među onima koji su razorili Vukovar “četnici” su bili malobrojniji od ideoloških i ikonografskih sljednika “partizana”. Agresiju na Vukovar u srpskoj propagandi pokušavalo se legitimirati pričom o antifašizmu i borbi protiv ustaša. Osiguranje operacije i sprečavanje deblokade grada bio je zadatak Prve proleterske gardijske mehanizirane divizije, koja je bila sljednik Prve proleterske, najpoznatije partizanske postrojbe iz Drugog svjetskog rata. Veliku ulogu u razaranju i zauzimanju grada imala je i Gardijska motorizirana brigada SSNO-a sljednica Pratećega bataljona Vrhovnoga štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Zapovijedao joj je pukovnik Mile Mrkšić. Izaslanstvo te brigade je 4.11. 1991. posjetilo grob Josipa Broza Tita u Beogradu i u spomen knjigu upisalo sljedeću prisegu: “Pripadnici gardijske motorizovane brigade se obavezuju da će nesebičnim i maksimalnim zalaganjem i herojskim držanjem, po ugledu na proslavljene borce pratećeg bataljona, pobedonosno završiti povereni nam zadatak u oslobađanju Vukovara.“Oslobodili” su ga, između ostalog, kršeći ne samo tzv. Zagrebački sporazum već i brojne međunarodne konvencije. Odveli su zarobljenike iz bolnice i skloništa, uključujući i ranjenike i – strijeljali ih na Ovčari. Najmlađa žrtva na Ovčari bio je 16-godišnji Igor Kačić, a najstarija Dragutin Bosanac, koji je imao 72. Ubijena je u visokoj trudnoći, Ružica Markobašić, a nije bilo milosti ni za 60-godišnju Janju Podhorski. Ono što upada u oči je da je takav model egzekucije zarobljenika i ranjenika već viđen.


Jugoslavenska vojska i komunističke tajne službe ranjenike su izvlačili i ubijali bez suda i 1945., koristeći isti model prethodnog dehumaniziranja, stavljanja žrtava u kategoriju ne-ljudi, ustaša, za koje ih onda ne obvezuju konvencije, pravo na suđenje, ljudskost i drugi obziri. Knjiga o vukovarskoj bolnici u objašnjavanju političkog konteksta podsjeća i koliko su dugo kadrovi iz Hrvatske poput predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Ante Markovića i njegovog sekretara za inozemne poslove Budimira Lončara ostali u Beogradu u vrhu vlasti Jugoslavije. Marković je tek mjesec i dva dana nakon pada Vukovara, 20. prosinca 1991. podnio ostavku, i to ne radi agresije JNA na Hrvatsku, već zato što se nije slagao s proračunom za iduću godinu, valjda jer nije bio dovoljno razvojni. Lončar se povukao tjedan dana prije. Nasuprot njima, treba spomenuti hrvatske građane ljude srpske i crnogorske nacionalnosti koji su sudjelovali u obrani Vukovara i demokratske Hrvatske, a koje bilježi i knjiga o vukovarskoj bolnici.

Pokazuje se kako Vukovar nije samo grad na kojem se materijalno nasukala sila jugoslavenske vojske već i mjesto definitivnog moralnog kraha jugoslavenštine.

Knjiga “Vukovarska bolnica, svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka” vrijedan je prilog novijoj hrvatskoj povijesti i povijesti zdravstva u Hrvatskoj. Ona je i podsjetnik i poticaj drugim povjesničarima, piscima, dokumentaristima da iskoriste ovaj pogodan trenutak, jer nakon 26 godina povijesni odmak od ključnih događaja ugrađenih u temelje hrvatske države je dovoljno veliki, a, istovremeno, dobar dio protagonista još je živ i može biti dragocjen izvor i korektiv autorima.   

vecernji.hr

Foto: Pixell

Stranica 1 od 575

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME