Srijeda, 10 Siječanj 2018 10:31

Kupres i Solin postaju gradovi prijatelji?

 

Prekjučer, 8. siječnja 2018. godine, u prostorijama Općine Kupres održan je inicijalni sastanak između grada Solina i Općine Kupres, koji bi u budućnosti mogli postati gradovi prijatelji.

Sastanku je nazočio načelnik Općine Kupres Milan Raštegorac - Komo i djelatnici Općine Kupres, te zamjenik gradonačelnika Grada Solina Ivica Rakušić zajedno sa svojim kolegama iz Grada Solina.

Glavna tema sastanka je bila moguća suradnja i partnerstvo na programu prekogranične suradnje INTERREG IPA Hrvatska-Bosna i Hercegovina-Crna Gora.

IPA program prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora provodi se u financijskom razdoblju 2014. - 2020. kao jedan od programa IPA II.

Priopćeno je iz općine Kupres.

Objavljeno u Najnovije vijesti
 
 

Zaljubljenici u zimu Staru su godinu većinom dočekali uz glazbu, kamin i tradicionalnu kuhinju, a oni najmlađi, vrijeme su provodili na snijegu, prenosi Pogled.ba.

Kako doznajemo,ovih dana, apartmane Kraljevac i Kuprešku kuću, od otvaranja sezone, posjetilo je oko 800 ljudi, a broj svakim danom sve više raste.

Naime, zimska odredišta, svojim se posjetiteljima trude pružiti što bolji ugođaj, tako da većinom uz cijenu spavanja, koja se kreće od 120 KM po noćenju, pa nadalje, uključeno bude što više sadržaja.

„Apartmani su puni do sredine siječnja, no telefoni ne prestaju zvoniti svakodnevno. Vjerujemo kako ćemo ostvariti naše ciljeve, i naše trenutne goste, pretvoriti u zadovoljne korisnike koji će svoje praznike provoditi upravo kod nas“- kazali su za Pogled.ba iz apartmana Kraljevac.

No, na snježne padaline ipak se ne može utjecati, pa tako Snow park, koji se već dugo najavljiva nije u potpunosti u funkciji.

„Klizalište je postavljeno, sada je na vremenu da odradi svoje. Nadamo se da će sve biti gotovo do kraja tjedna, tako da vjerujemo kako ćemo ispuniti očekivanja svih posjetitelja koji će doći“- kazali su.

Kao što smo već u uvodu napisali, najveći dio gostiju stigao je iz Dalmacije.

„Nije nam daleko što se tiče vožnje, djeca vole snijeg, a i mi se uspijemo odmoriti ovo malo slobodnih dana što dobijemo na poslu. Lijepo nam je, pokušat ćemo doći barem još jedan vikend“- kazuje nam Petar V. iz Splita.

„Ja sam se dobro obukao i mogu skakati u snijegu. Seka i ja smo napravili snjegovića i spuštali smo se cijelo jutro na tubama i sanjkama. Mama i tata kažu da će nas opet dovesti“- riječi su mališana kojem se teško mogao skinuti osmijeh s lica.

Zimski praznici idelani su za djecu, jer će tako više vremena provoditi na svježem zraku. No, iz Zdravstva su ipak uputili apel roditeljima, da djeca ipak ne ostaju predugo na hladnom zraku, prigodna odjeća je nužna, ali i upravljanje sanjkama i skijama, kako ne bi došlo do ozljeda. 

pogled.ba

Više fotografija možete pogledati u galeriji.

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

U kuglani "Maestral" u Kupresu jučer je završio memorijalni turnir u kuglanju "Ilija Raič". Sudjelovalo je 12 ekipa iz Kupresa, Bugojna i Tomislavgrada.

Prvo mjesto osvojili su kuglači Tomislavgrada, drugi su bili kuglači ekipe Ilija i Babo Raič iz Kupresa, a treća je bila ekipa Ćurković iz Kupresa.

Tomislavcity

 

Više fotografija pogledajte u galeriji.

Objavljeno u Sport
Petak, 08 Prosinac 2017 00:22

Kupanje na zaleđenom Kukavičjem jezeru

 

Nesvakidašnji prizor na Kukavičjem jezeru, piše avaz.ba. Kukavičko jezero na Kupresu privuklo je jučer hrabrog Kuprešaka, koji je pokazao da čovjek gorštak još nije izgubio snagu i odvažnost.

Nije želio otkriti identitet, nego nam je rekao da ga potpišemo nadimkom "Soko mačak". 

Do sada smo putem medija mogli gledati slične akcije npr. iz Rusije ili drugih zemalja, a hrabri Kuprešak je pokazao da i ovdašnji ljudi ne zaostaju u takvim radnjama.

 

avaz.ba 

 

Pogledajte video.

Objavljeno u Zanimljivosti

 

U znak žalosti zbog smrti generala S. Praljka i uz suosjećanje s njegovom obitelji, svim pripadnicima HVO-a i HV-a, te cjelokupnim hrvatskim narodom danas nećemo objavljivati u našoj rubrici Duvanjski pojmovnik. Autori se opraštaju od svog ratnog zapovjednika:

 

Zbogom, ratni zapovjedniče i istinski generale.

Sretali smo se na Kupresu, u Rami, Uskoplju i Mostaru.

Posebno se sjećamo susreta na Makljenu i na Bokševici.

Svojim životom svjedočili ste osobnu hrabrost i ljubav prema Domovini.

Svojom smrću nadvisili ste politiku, sudove i nepravdu.

Pozdravljaju Vas Duvnjaci i vojnici Brigade kralja Tomislava.

Zbogom, Zapovjedniče i Generale. 

 

M.P. i T.M./mandino-selo.com

 

 

 

 

 

 

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

Dok se u Općinskom vijeću Tomislavgrad vladajuća većina protivila oporbenom prijedlogu za povećanje jednokratnih naknada za novorođenu djecu, te to opravdala nedostatkom novca (ako se u Općini Tomislavgrad u godini rodi oko 100 djece povećanje za 100 KM po novorođenom djetetu opteretilo bi općinski proračun za 10.000 KM), Kuprešaci idu na sve ili ništa i predlažu, za Tomislavgrad, astronomske iznose.


Na sjednici od 16. studenog 2017. godine, Općinsko vijeće Kupres donijelo je Odluku o financijskoj potpori za obitelji s više djece, te se na temelju te Odluke donosi obavijest da će Općina Kupres odnosno Općinski načelnik u tekućoj 2017. godini novčano poduprijeti obitelji s novorođenom djecom kako slijedi:

1. za svako treće rođeno dijete u obitelji u visini od 1.500,00 KM
2. za svako četvrto rođeno dijete u obitelji u visini od 3.000,00 KM
3. za svako peto rođeno dijete u obitelji u visini od 5.000,00 KM
4. za svako šesto i više rođeno dijete u obitelji u visini od 8.000,00 KM,

s tim da pravo na financijsku potporu ostvaruju roditelji koji ispunjavaju slijedeće uvjete:

- da imaju državljanstvo BiH
- da imaju neprekidno prebivalište na području općine Kupres u trajanju od najmanje 3 godine prije podnošenja zahtjeva
- da je dijete rođeno u 2017.godini

Postupak za ostvarivanje prava na potporu provodi Služba za društvene djelatnosti, opću upravu imovinskopravne poslove, pitanja branitelja i civilnu zaštitu Općine Kupres, a za pokretanje postupka za ostvarivanje prava potrebno je da podnositelj zahtjeva dostavi slijedeću dokumentaciju.

1. zahtjev za ostvarivanje prava
2. uvjerenje o državljanstvu roditelja
3. izvod iz matične knjige rođenih za dijete
4. potvrda o prebivalištu roditelja
5. broj bankovnog računa jednog od roditelja

Podnositelj zahtjeva dužan je podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava najkasnije do 31.01.2018. godine za djecu koja su rođena u 2017. godini.

OV Kupres/Tomislavcity

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

Sva četvorica su rođena, žive i rade u Austriji, ali svoje kupreške korijene ne zaboravljaju. Njihova imena su Ante, Mario, Kristian i Tino. Susreli smo ih na Kupreškoj večeri koja je u petak, 10. studenog 2017. održana u Zagrebu.

Piše: croexpress.eu

'Mi se ponosimo našim krajem i našim običajima. Volimo se družiti s ljudima koji dolaze iz našeg kraja, zato smo večeras ovdje, među Kuprešacima, na večeri koja je puna zajedništva', priča nam Ante (22). On je rođen u Welsu, a živi u Gmundenu. Završio je višu tehničku školu, inženjer je tehničke građevinske opreme i planiranja energije. Zaposlen je u jednoj tvrtki gdje se bavi kontrolom kvalitete.

Slične priče su i trojice njegovih prijatelja. Mario Lozančić (20) je rođen i živi u Gmundenu, a pohađa istu školu kao Ante. Otac je s Kupresa, a majka iz Bugojna. Kristian Čičak (20) rođen je i živi u Welsu, završio je školu za mehatroničara. Roditelji mu dolaze iz Plehana kraj Dervente. Također dvadesetogodišnji Tino Tomasić rođen je u Welsu, a živi u Steyru, zaposlen je u tvrtki za proizvodnju i montažu kamiona. Otac mu je iz Bugojna, majka iz Jajca.

'Ne možemo reći da je život u Austriji lak, nije tako. Puno njih misli da je dovoljno govoriti jezik za dobar i kvalitetan posao, međutim nije uvijek tako, treba tu puno više. I sreća igra veliku ulogu', priča nam Ante i nastavlja: 

'Ljudima u Hrvatskoj većinom su poznate priče o ljudima u Austriji i Njemačkoj koji na lak način zarađuju velik novac. A istina je da je standard u Austriji jako visok i isto je tako život skup. Ljudi rade po 10 sati na dan, rade i subotom da bi mogli sebi priuštiti neke stvari u životu. Tko puno radi ima više od drugih, ali zato i manje slobode i manje vremena. Ljudi u Hrvatskoj, nažalost, vide dijasporu samo kad dođe na godišnji odmor da troše taj novac za koji su radili cijelu godinu', govori Ante. 

Dečki su bili ponosni što su se imali priliku fotografirati s predsjednicom Republike Hrvatske, Kolindom Grabar-Kitarović. Njezi je Ured bio jedan od pokrovitelja druženja.

Za kraj upućuju zajedničku poruku: 

'Mladima iz Hrvatske želimo poručiti: ako ne morate, ne idite! Najslađi je kruh tamo gdje si rođen. Borite se za svoja prava, morate biti uporni i, vjerujte, vaša upornost bit će nagrađena. U svemu treba ustrajati do kraja. Najlakše je otići. Ne činite to', zaključuju. 

 

croexpress.eu

 

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

Na tisuću devete stotine
devedeset četvrte godine,
studen mjesec a trećega dana
još ne svanu niti zora rana…

Kad krenuše Hrvatski vojnici
kad krenuše mladi bojovnici,
toga hladnog jesenjega dana
od Šujice preko Malovana.

S jedne strane momci od Bušića
a sa druge Ludvig Pavlovića
u sredini sablja najoštrija
specijalna to je policija.

A kad sunce sa Stožera sinu
kad se soko vinu u visinu,
kada momci Kupres okružiše
najoštrijom sabljom udariše!!!

Udariše u srce Kupresa
poput munja, poput zemljotresa,
od Šujice gazi vojska ljuta
sve se njima sad sklanja sa puta.

I do podne Kupres povratiše
šahovnicu u njem postaviše,
najhrabriji od njih tu su pali
i svoj život za slobodu dali…

Kol’ko ima u godini dana
još je više na srcu nam rana,
koliko je u oblacim kiše
u očima suza još je više.

Zaplakaše crkveni zvonici
kad padoše mladi bojovnici,
zaplakaše majke kraj oltara
ne zaboravite Dražena Lončara!

Ne zaboravite Ivana Miličevića,
dva heroja, dva hrabra mladića,
za slobodu Kupresa su pali
i živote za Hrvatsku dali!

Neka im je laka zemlja sveta
pamtimo ih sve do kraja svijeta,
u spomen ovog tužnog dana
oni vječno živit će u nama…

I Hrvati još morate znati
Kupres nikom vi ne smite dati,
mali gradić kraj Kupreški vrata
vječno bit će kolijevka Hrvata!

 

Velimir Velo Raspudić/Kamenjar.com

Foto: Stanko Šarić

Objavljeno u Kultura
Ponedjeljak, 30 Listopad 2017 12:00

Apatija – od Mostara do Kupreških vrata

 

Iako u pravilu pola vremena provodim u Mostaru, a pola u Tomislavgradu, bude tjedana kad prevagne prisutnost u samo jednom od ova dva draga mi grada. Tako je bilo i ovaj put. Poslije radnog dijela tjedna i uronjenosti u dinamičnu poslovnu svakodnevicu, Bogu hvala, dođe i petak. Tada nešto ranije završavam s poslom, pakiram stvari, dvaput zaverglam i računam kako ću se na duvanjskom zraku odmoriti od posla. Do kuće devet stacioniranih radara, a možda i po koji pokretni. Ali čemu žurba, Boga na pomoć i polako. Ionako kažu da je vrag stvorio prišu.

U Širokom navraćam u autopraonicu kod Tonija, računam neka se limeni ljubimac do Tomislavova grada uspije osušiti; operem li ga kod kuće, smrznut će štogod preko noći. Treći sam u redu za kupanje, dvojica domaćih prije mene. Stoje u prančioku i gunđaju kako ovo nije država, kako nemamo nikakvih prava i kako pod milim Bogom u ovom društvu ništa ne valja.

Nakon osvježenja bolida nastavljam dalje. Na Vraniću se upali svjećica što pokazuje rezervu, prva benzinska, lijevi pokazivač: „Majstore, toči do vrha dok kupim žvake.“ Prolazim pored kafića u sklopu benzinske i hvatam dio rečenice: „…a političari nam ništa nisu dali“.

U subotu prijepodne odlazim u kliniku na zamjenu i balansiranje guma. Zima dolazi! U želji da što prije dovršim posao nisam mogao ne uhvatiti dijelove razgovora: „Jesam, frende, doš'o za Svisvete pa za koji dan opet nazad“, a u drugoj grupi osjeti se mrzovoljno negodovanje: „Za me nema mista, a svog je rodijaka utrp'o u šumariju. Ja!“

Nedjelja jutro, pravac Zlosela na kavu kod tetke Anke i iglenu kod strica Mire, računajući da zubi vremena nisu nagrizli karakter poljoprivrednika i da barem kod njih kao i u staroj Grčkoj vlada arkadijsko raspoloženje – mir i veselje. I stvarno, 10 minuta istinskog ljudikanja. Sve dobro, živi, zdravi, radi se. Plaća nije velika, ali je redovita. Bože podrži! Tada izbiše dva Livnjaka po janjce. Sjedoše. Nisu ni rakiju popili, krenu priča: „Pusto pajdo, ni'ko neće ostat', svi odoše.“ U to banu i kum Škoro iz Kiseljaka, ni faljen Isus, odmah s vrata: „Od nas nema više 'ko ni otić'. 'Ko je mog'o, otiš'o je!“

Ponedjeljak ujutro, okrećem ključ, palim otprve – gas za Mostar. I da se C-klasa ugasi u putu – nema stajanja, ne zato što je u Mostaru bolje i što se mogu čuti vedrije riječi, nego što ću opet kao i gotovo svi uroniti u posao i ne misliti na situaciju duha. A opet me kopka i po glavi se vrti: To što ne misliš o čemeru, ne znači da on nije prisutan (davno je pao Berkeleyev solipsizam), kako u životu tvojih bližnjih, tako i u tvojem vlastitom.

Parkiram, gasim, vadim ključ i završavam vikend modifikacijom Becketta: U tolikom sivilu, koliko nezadovoljnih?, a gotovo nitko ne poduzima ništa! Mnogi odlaze, nitko se ne vraća. To nas ostavlja bez nade!

p.s.

Dragi prijatelji do, a pogotovo od Kupreških vrata! I kad nema nade, nadajmo se! Uvijek se može dogoditi čudo, a kako stvari stoje, jedino nas ono može i spasiti.

 

Krešimir Tabak/Tomislavcity

 

 

 

Objavljeno u Kolumne

 

Avdija Tehirović ima 22 godine, a jednino društvo su mu konj Briza i ovčari Bilov i Šarov. Rodni Travnik napustio je prije četiri godine i sada s krdom krava luta Kupreškim poljem. Svaki dan u godini i svaki sat u danu...

Piše: Avaz.ba

Nogu pred nogu

Na poljima oko Kupresa mnogo je čordaša. Lutaju s krdima iz dana u dan. Čas su uz cestu, čas duboko u brdima i na ivicama bjelogoričnih šuma. Ponekad se danima sreću, ponekad se ne vide sedmicama. Avdija priča da posao nije težak i da se može lijepo zaraditi.  

- Četiri godine sam uz ovo krdo, ali sam zapravo cijeli život uz životinje. Najprije s roditeljima, a onda i sam. Nastavio sam tako i odgovara mi – priča Avdija za „Avaz“. Njegovo krdo broji stotinu krava i stotinu teladi. Ne miješaju se s ostalim krdima. Njegov potez broji nekoliko kilometara, najviše deset...


- Cijele godine sam s njima. Ne idemo daleko, ali je Kupreško polje veliko pa se ponekad čini da su to velike razdaljine. Nama su svi tereni poznati, idemo lagano, nogu pred nogu, a imam i konje – govori Avdija.


Nije teško

On dodaje da mu godina s krdom nije teška. S njima, kaže, nema problema. Ponekad zasjedne s drugim pastirima, ispričaju se i proljuduju.

- Lako je s kravama. One sve znaju same, ja skoro da im i ne trebam. Krave su kao i ovce, pametna stvorenja. S njima nema nikakvih problema. Nema ni zvjeradi, pa je posao tri puta lakši – ističe on.

Zime su gadne, bude i minus 30  

- Zime su gadne, jer nekad bude i minus 30. Ne mora biti smetova, dovoljno je da „brije“. Tada smo unutra, u štalama, i ne idemo nigdje. Radni dan traje od pola osam do šest i nije dosadno. Sjedneš uz vodu, jedeš i eto prođe pola dana – kaže Avdija Tehirović.

 

Avaz.ba



Objavljeno u Zanimljivosti
Stranica 1 od 6

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME