Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Reportaža: Ljetno putovanje Ivana Lovrenovića (III)

Tekst je dug, ali se isplati pročitati, strpljivi se neće pokajati!

Sve nam je na ovome putovanju jednako važno i veliko, svaki tren i svaki prizor. Otvori lo nam se ono čulo o kojemu govori Pär Lagerkvist kad opisuje čovjeka kojemu je "svaki kamenčić na putu - bogatstvo". Ipak, dva su cilja, dva su mjesta koja iščekujem s uzbuđenjem posebne vrste: Blidinje i Rostovo. Ni na jednomu nisam bio nikada, a da ih vidim, želim oduvijek. O Blidinju mi je nekada davno umio lijepo pričati pokojni Jan Beran, koji je tamo pratio Tošu Dabca 1950. godine na njegovu epohalnom fotografskom dokumentiranju stećaka po Bosni i Hercegovini. Zadržavši trajno živom tu emociju, Beran je zatravljeno pripovijedao o doživljaju susreta sa stećcima na tada još djevičanskoj visoravni pod planinom, o hirovima visinskoga svjetla i o igri u kojoj steće mramorje oku promatrača jedanput skriva, drugi put rastvara svoje reljefirane bokove.

I, evo, napokon, zaputili smo se gore! Naši su nas domaćini u Tomislavgradu uvjerili da na Blidinje mirno možemo preko Vrana s duvanjske strane, da cesta nije nimalo lošija od one iz Posušja. To je važno, jer bi bio čist gubitak da se moramo spuštati sve do Posušja, ali i zato što nas ovako put vodi istočnom stranom Duvanjskoga polja, kojom možeš obići Oplećane, Mandino Selo, Lipu, Kongoru, prastara sela nanizana po obodu polja, nad kojima se dižu visovi i brda oštrih konfiguracija i zanimljivih imena: Vrlokuk (od: "Orlov kuk", po jednoj etimologiji), Lib-plànina... Prolazeći kroz Kongoru (još jedan duvanjski toponim čudna zvuka i nejasna značenja), čitamo grafit ispisan krupnim slovima na zidu trafostanice: KONGORI JE SAMOUBOJSTVO JEDINI OBLIK SAMOKRITIKE. Kakav li konkretni kontekst stoji iza ovoga jakog subverzivnog iskaza, ili se, možda, radi o sublimaciji nečijega nezadovoljstva kao takvoga, to, naravno, nećemo saznati; nedjelja je, sva je čeljad na misi. Zatečeni smo neočekivanošću, neobičnim tonom i sadržajem grafita, još više njegovom filozofičnošću i savršenom aforističkom artikulacijom. Neka bude zapisan i upamćen.

Zajedničko groblje Na kraju Polja u jednome njegovom zakutku prije samoga početka uspona na Vran, staro groblje u Lipi. Jedno od onih mjesta, kakvih u Bosni i Hercegovini ima mnogo, iz čijih se kulturalnih slojeva i iz čijega se aktualnog stanja može čitati kao iz knjige. Nekad očevidno cjelovitu nekropolu stećaka iz srednjovjekovnoga, predturskog doba presjekla je cesta, onda kada je iz pamćenja naraštaja već bila iščilila intimna i obiteljska veza s pokojnicima što leže ispod staroga mramorjai s njihovim povijesnim vremenom uopće. Ili su odnekud pristigli neki drugi ljudi i rodovi, kod kojih intimne veze s prethodnicima svakako nije ni moglo biti. Svejedno, tek to je u Bosni i Hercegovini lajtmotiv, koji se ponavlja na stotinu mjesta: posred mramorja - cesta! Ali je ovo mjesto u Lipi ipak zadržalo funkciju groblja, i to zajedničkoga - katoličkog i pravoslavnog. Očigledno je da su se jedno na drugo nastavljali bez prijelaza i bez jasne granice još do nedavne prošlosti, a razlikovali su se po nijansama u stilizaciji i ukrašavanju kamenih križeva, po prezimenima, i po pismu - latiničnom u prvih, ćiriličnom u drugih. Sada, to su dva groblja, razdvojena solidnim kamenim zidom u koji je zatvoren cijeli katolički dio, lijepo uređen i održavan. Pravoslavni je zarastao u borove i guštik, a posljednji datum ukopavanja na njemu je 1988. godina: "Rab božiji Jovo Zelen 1906 - 1988, spomen podižu supruga Dara, sinovi Mijo, Ilija, Branko, Zdravko, kćeri Stana, Mara, Nada i Anica 15. 6. 1989". Tu su se kopale još i familije Zečević, Karan, Milisav, Kilibarda, a krstovi nad njihovim grobovima su masivni, od ljutoga kamena, s filigranski maštovito i precizno izvedenim viticama, rozetama, krugovima... Ne mogavši na jednome mjestu zaobići niski masivni stećak-ploču, zid ga objahuje, tako da jedna polovica stećka ostaje na pravoslavnoj, druga na katoličkoj strani. Šalimo se, pokiselo: ovaj mora da je bio iz miješanoga braka!

Na katoličkom groblju čitamo prezimena Karačić, Šoljić, Gabrić, Skočibušić, Džankić, Brzica, ali tu je i jedno kojemu je trajnu znamenitost priskrbio učeni franjevac iz 17. vijeka - prezime Ančić. Fra Ivan Ančić, latinizirano Ancius ili Ancio (1624 - 1685), rođen je ovdje, u Lipi, prve škole učio i zafratrio se u ramskome samostanu, a umro u Jakinu, kako se u starim franjevačkim tekstovima nazivala Ancona. Studirajući, putujući i službujući između Ugarske, Italije, Hrvatske i Bosne, od Napulja, Rima i Šibenika do Kraljeve Sutjeske, Beograda, Asiza i Loreta, i do Ancone, Broda, Našica i Rame, ostvario je karijeru uglednoga redovnika i pisca. A pisao je i na latinskom, koji je izvrsno poznavao, i na svojemu materinskom "dumanskom" ili "iliričkom jeziku" zvonkom ikavskom štokavicom. Osim tiskanih djela, iza njega su ostala dva rukopisa, od kojih je jedan opširan izvještaj o stanju u Bosni 1680. godine. Vrijedni istraživač naše latinske književne baštine dr. Pavao Knezović napisao je iscrpnu Ančićevu biografiju i uvjerljivo revidirao neka starija mišljenja o tobožnjoj manjoj vrijednosti njegove latinštine.

Stoljećima Blidinje bilo je ljetna ispaša za blago hercegovačkih stočara, a još do novijih vremena ovdje je živjelo i do 400 obitelji, s time da je većina prezimljivala u nižim staništima. Taj polunomadski oblik života i privređivanja ovdje je postojao kroz cijelu predmodernu povijest. Za Mastna Bubanjića, feudalca iz Drežnice u vrijeme kralja Tvrtka I Kotromanića (kraj 14. stoljeća), iz dokumenata se može vidjeti da je sa svojim sinovima napasao blago na Blidinju, a u Masnoj Luci pod Čvrsnicom imao je svoju "ljetnu rezidenciju". Bit će da je i etimologija današnjega imena lokaliteta vezana s imenom toga prvog historijski poznatog gospodara. Sada u Masnoj Luci, u koju ne svraćamo, stoluje hercegovački fratar Petar Krasić, egzotična kombinacija menadžera, redovnika-pustinjaka, i kinološko-ekološkog aktivista, kojega vole obilaziti i sasvim profani političari i tajkuni...

Na satelitskim mapama zorno se vidi glacijalno porijeklo Blidinja i Dugoga polja: to je gigantski "progon" koji je negdje u pra-dobu, prije čovjeka, između strme i kamenite Čvrsnice (Pločno 2225 m, najviši vrh u Bosni i Hercegovini) i Vran-planine (Veliki Vran 2074 m) u kraškoj podlozi izdubio ledenjak otpuzavši i razlivši se na jugozapad prema Rakitnom i dalje u Hercegovinu, te ostavivši za sobom plitko i prostrano jezero u dnu Dugoga polja, koje je najviše jezero ove veličine u nas (na 1180 m nadmorske visine). Izvorno, Blidinjem se naziva samo jezero, najvjerojatnije baš po specifičnoj boji koju mu daje glibovito dno, otprilike kao boja bijele kave, ali se tim imenom uobičajilo nazivati cijelo područje, osobito otkad je 1995. proglašeno parkom prirode, te otkad je napravljen ski-centar i sada već neugodno veliko naselje kuća i vikendica.

Pogled s krova svijeta Na gornjem kraju Blidinja, na Risovcu, istoimeni je motel u kojemu ćemo prenoćiti, a cijeli dan ćemo provesti skitajući uzduž i poprijeko - od jezera na donjem kraju do Sovićkih vrata na vrhu, s kojih se put obara naniže prema Doljanima i Jablanici. A kada napokon otkrivamo mramorje na Dugome polju, ono s "krilatim konjem" i zmijom, to prešutno postaje glavni program našega boravka na Blidinju. Nekropola je doista neiscrpna, mogla bi se beskrajno "listati" i "čitati". Izbor mjesta priča je za sebe. S poljane, na kojoj su davni Blidinjci pokapali svoje suplemenike pod goleme mramorove raznih oblika, pogled kao s "krova svijeta" kruži cijelim horizontom, a masiv Čvrsnice ga uvijek magnetski vraća na se. A ako ga na njemu zadržim duže, učini mi se kao da ga planina počinje uzvraćati. Slutnja nekoga sveprožimljućeg animizma - još malo, pa kao da sve oko nas počinje oživljavati, kao u narodnoj pjesmi: gora je sestra, šuma je mati, a Vran-planina log intimniji od kućnoga ognjišta...

Najukrašeniji mramor-sljemenjak, po značaju i ugledu očevidno središnji iako ne stoji u sredini nekropole, zadaje nam najviše slatkih muka. Pri dolasku, istočna njegova strana nudi se pogledu i fotoaparatu u svoj svojoj raskoši: konjanik u lovu s kopljem, njegov pas, progonjeni jelen, pod njima friz žensko-muškoga kola u čudnom nesimetričnom rasporedu, sve uokvireno bordurom s viticama... Suprotna strana, sklonjena od sunca, još i nagnuta - vidjeli smo odmah - neće se otkriti zadugo. To je baš ona koju je i Dabac posebno meračio prije šest desetljeća, s jednim od značenjski najzagonetnijih a likovno najpotpunijih prizora na stećcima uopće: "krilati konj" sa zmijom u "zubima".

Dok sunce ne počne naginjati na zapad, nad Vran, odakle će, pretpostavljamo, napokon izmamiti to čudovište iz kamena, imamo dovoljno vremena da potražimo Kedžaru (da nam je znati: što znači Kedžara?) i na njoj grob Dive Grabovčeve, čiji kult posljednjih godina postaje sve konkurentniji na mapi novih ili inoviranih pučkih vjersko-nacionalnih okupljališta. Ujedno, provjerit ćemo i kakav je put preko Vrana, kojim smo namjerili sutra u Ramu.

Dok još nije postala masovni ritual, priča o djevojačkom grobu u planini pripadala je intimnom, skoro skrivenom običaju djevojaka i žena iz Rame. Nitko ne zna otkada točno, one su odlazile u Vran-planinu na Kedžaru, četiri-pet sati napornoga pješačenja, vjerujući u pomoć anonimne pokojnice u raznim nevoljama. Većinom su to činile ramske katolikinje, ali pamti se da su išle i muslimanke. Na taj običaj stari su ramski franjevci dugo gledali s mrzovoljom kao i na sve pučke praznovjerice i folklorne "besposlice", a o djevojačkom grobu u planini i o djevojci-mučenici mukom muče svi franjevački ljetopisni i nekrologijski zapisi. O tom fratarskom stavu dobro govori istinita anegdota, kad mlada žena govori fra Ivi kako se sprema na Kedžaru jer je nešto boli glava, pa se nada pomoći, a fratar joj se podsmjehuje: "Samo ti hajde, a kad se vratiš, bolit će te i noge i glava!"

Tako se i dogodilo da su ramski franjevci negdje početkom 20. stoljeća pozvali velikoga arheologa i polihistora, šefa Zemaljskog muzeja dr. Ćiru Truhelku, da istraži grob na Kedžari. Njemu je bilo jasno da znanost tu nema što tražiti, pa se odazvao nevoljko, tek za ljubav starih prijatelja među franjevcima. Odjahali su u planinu, otkopali mjesto ženskoga hodočašća i u njemu doista pronašli ljudski skelet. Proučivši oblik lubanje, Truhelka je zaključio da bi se uistinu moglo raditi o mladoj djevojci izvanredne pravilnosti i ljepote lica. To je bilo sve, grob su zatrpali, i ekspedicija se vratila u Ramu. Mnogo godina kasnije, nakon što je Truhelka po osnivanju Kraljevine Jugoslavije naprasno penzioniran kao "austrijski čovjek", on je u Zagrebu napisao i objavio pripovijest Djevojački grob, u kojoj svoje sjećanje na obilazak groba u planini vješto kombinira s fikcionalnim oživljavanjem legendarnoga materijala, koji je u različitim verzijama čuo u Rami, o djevojci pokopanoj u Vran-planini, identificirajući je za potrebe svoje književne fabulacije kao Divu, kćer Luke Grabovca, te smjestivši radnju u polovicu 19. stoljeća. Tada i tako je, s Truhelkinom književnom fikcijom, zapravo počelo moderno re-dizajniranje legende o djevojačkom grobu i o djevojci-mučenici. A znanstvenik, koji se isprva opirao prijedlogu da "znanošću ovjerovi legendu" i koji svojemu sugovorniku fra Jerki skeptično tvrdi da su "znanost i vjera dvije smjernice, koje do vječnosti teku uporedo a nikad se ne će sastati", sasvim paradoksalno postade glavnim inspiratorom toga re-dizajniranja, koje je pravoga maha uzelo od 90-ih godina prošloga stoljeća.

Divina pogibija Truhelkina pripovijest stavljena je okvirno u kontekst muslimansko-kršćanskoga antagonizma: mladi Tahir-beg Kopčić, do tada neobuzdani erotski hedonist, beznadno se zagleda u Divu, Grabovčevu kćer nadzemaljske ljepote, koja ga uporno odbija. Videći da mu bez nje života nema, natjera oca, staroga Džafer-bega Kopčića, da ju zaprosi. (Zanimljiva se omaška ponavlja u svim izdanjima, očevidno još iz Truhelkina prvotiska: za staroga Džafer-bega u tekstu stoji prezime Kulenović!?) Stari Grabovac prosce ponosno i energično odbija, i tada tragični rasplet postaje neizbježan: u klasičnom zločinu iz strasti mladi Kopčić Divu ubija, a njegovi pomagači je ukopaju u planini. No, za Truhelkin književno-ideološki postupak i svjetonazor, mnogo suptilniji i slojevitiji od današnjega plošnog prikazivanja muslimansko-kršćanskog antagonizma, od krucijalne važnosti je nekoliko momenata. Tu je, najprije, podatak da narator ne navodi da je "zgode po kojima (je) napisao ovu priču" čuo iz kršćanskih usta, nego od pripovjedača-muslimana, staroga Arslan-age Zukića. Zatim, Tahir-begovu zaluđenost Divinom ljepotom Truhelka ne oblikuje stereotipno kao sirovu seksualnu pohotu bešćutnoga bega-gospodara, nego inzistira na dubokoj mladićevoj unutarnjoj preobrazbi u doživljaju velike i istinske ljubavi, te na toj osnovi gradi šekspirijanski motiviranu neminovnost tragičnoga završetka. Napokon, indikativan je i odgođeni, drugi kraj pripovijesti. Naime, kada je već pao zastor na glavne događaje, a autor-slušač se sprema na odlazak, pripovjedač Arslan-aga mu saopćava ključ cijele te krvave historije. U tehnici rašomona, on vraća priču natrag, i pripovijeda kako je sam, lično, uoči tragičnoga događaja hitio u Vran-planinu sluteći zlo. Stigao je samo da izdaleka svjedoči Divinoj pogibiji, ne uzmogavši ju spasiti. Potresen, odlučuje da ju osveti: postavlja Tahir-begu zasjedu u planinskom klancu, i ubija ga. Jer: Arslanaga je u šišanom kumstvu s Grabovcima, a to je u svijetu običajnih odnosa - hoće da nam kaže autor - svetinja veća od svih drugih. I još jedan znakovit detalj: pomagači Tahir-begovi, koji ga zapravo svojom divljačnošću i navode na zlo, Kopčića su kmetovi s Vukovskoga, pravoslavci.

U okviru i "tlocrtu" Truhelkine pripovijesti sasvim jasno prepoznaju se elementi književne i političke ideologije klasičnoga starčevićanskog pravaštva primijenjenoga na Bosnu, njezinu historiju i shvaćanje njezinih naroda i odnosa među njima. To je i najveća njezina politička i književna slabost, a među slabosti spada i oblikovanje glavne junakinje Dive kao androidski savršenoga, potpuno beživotnoga lika. Književno i životno su u ovoj pripovijesti, pak, najuspjeliji likovi Tahir-bega, njegova oca, te zlih kmetova s Vukovskoga. To je paradoks koji je u književnosti čest i poznat oduvijek.

U pozadini ove legende i svih njezinih dosadašnjih obrada (sve do idiotskih stihova u Thompsonovom pjesmuljku) leži neiskazan a živo prisutan i neuklonjiv okrutni svijet i kontekst tradicijskoga patrijarhata, opsjednut a istovremeno nemilosrdan prema ženskoj ljepoti i ženskom tijelu, kao objektu požude i užitka, i u isto vrijeme izvoru grijeha i srama. "Oko lepote uvek je sjaj ljudske krvi ili mrak ljudske sudbine", piše Ivo Andrić u Razgovoru s Gojom. Na tisuću turobnih načina i u hiljadu beznadnih varijanata taj motiv živi u našim pučkim predajama, recimo, od one Marte s početka ovoga putopisa koja je svojom pogibijom u Uni dala ime mjestu (Martin Brod), do bezimene djevojke čija nesreća i hrabrost stoje u središtu kulta Brateljevačke pećine kod Kladnja, i koja se u islamskom ključu, slično kao Diva Grabovčeva na Kedžari u katoličkom, u naše dane sve više artikulira u etnički i konfesionalno očišćenom smislu.

Dok na Kedžari razgledamo žene što mole, pale žiške u onim ružnim plastičnim posudama protiv vjetra, žalosno plastično cvijeće u plastičnim posudama, pokušavam zamisliti kako je to moralo izgledati u izvornom obliku, kada su Ramkinje ovamo dolazile bez ikakve ceremonije, na svoju ruku i za svoju dušu. Lako je shvatiti: kad apstrahiraš sav današnji namještaj, ostaje prekrasan proplanak usred planine, blago nagnut, okružen visokim drvećem - kao stvoren da bude hram u prirodi. Samo poduzeće dolaska ovamo kroz mrku planinu, potpuno nesvakodnevni trenuci prepuštanja začaranosti ovoga mjesta, humanizirani i pojačani djevojačkom legendom, potom silazak natrag u svakodnevnicu - sve je to moralo samo po sebi imati najviši psihološko-simbolički katarktički učinak. O tome je u Svjetlu riječi lijepo pisao Ivo Lučić, zatočnik Vjetrenice, primjećujući kako se u ideologiziranom čitanju Truhelkine priče olako previđa njegovo isticanje vrijednosti prirode: "Kud god bi oko pogledalo po Čvrsnici (…) postaje slika čarobnija. Gledajući tu krasotu, ote mi se usklik: Lijepa li je naša zemlja, na daleko joj nema ravne!" Ta Truhelkina reakcija, piše Lučić, "može biti iznenađenje samo neupućenima. Mnogi vrsni biolozi, među kojima i Truhelkini kolege iz Zemaljskog muzeja, proveli su dane i noći na ovim planinama, te sakupili mnoštvo informacija o božanskoj vrijednosti ovdašnje flore... Ali do javnosti, koja je zasićena mitovima i estradnim komercijalnim legendama, još nije stiglo dovoljno informacija o pravim vrijednostima tih planina."

Čas dugih sjena Hvale je vrijedan trud ramskih franjevaca, koji su napustili skeptičnost svojih prethodnika pa danas aktivno opslužuju Kedžaru i promiču glas o njoj, da ovo mjesto opreme svime potrebnim kako bi uistinu bilo grob i crkva i mučenička uspomena, a da u isto vrijeme s time ne pretjeraju i ne oskvrnu element prirodne svetosti. Taj trud svjedoči da su svjesni opasnosti od "estradnih komercijalnih legendi". Bojat se, međutim, da je to nemoguć zadatak, jer u ovoj stvari kompromis naprosto nije moguć. Hoćeš-nećeš, element oskvrnuća već je i sama nova, široka cesta koja prolazi neposredno ispod svetišta, i koja iz korijena mijenja, poništava hodočasnički smisao cijeloga ovog običaja. Nema li elemenata oskvrnuća, pa i svojevrsnoga slučaja damnatio memoriae, u postavljanju umjetničke skulpture (Kuzma Kovačić, Diva Grabovčeva, bronca) u ovaj ambijent, te osobito u navlačenju nekoga starog stećka na grobno mjesto djevojke iz legende? Da se i ne govori o brojnim aktualnim interpretacijama legende, mahom religijsko-ideološkim, koje su sve redom daleko ispod standarda što ih je u svojoj pripovijesti zadao Truhelka prije skoro cijeloga stoljeća, a i on sam - vidjeli smo - nije bio imun na ideološke stereotipe.

Vrijeme je. Ostavljamo Kedžaru, i vraćamo se na našu nekropolu na Dugome polju. "Krilati konj" još je u sjeni, ali prosto se osjeća kako bubri i samo što nije iskočio iz kamena. I, evo, upravo počinjemo prisustvovati toj čaroliji u kojoj mramorje doista živi od svjetla. Kako se sunce neprimjetno pomiče na zapad i naniže, tako ovaj čudesni reljef sve više poprima svoj oblik, dubinu i izgled, a čovjek s fotoaparatom pred njim ne može se nasititi - zabilježio bi ama baš svaku nijansu, cijeli taj fantastični proces rađanja. Na isti način bukvalno otkrivamo kojekakve najrazličitije ukrase i na ostalim spomenicima, koje smo danas obišli stotinu puta a da ni jedan uopće nismo primijetili. Nagrađeni smo: to je taj neodređeni kasni poslijepodnevni čas dugih sjena što ga je vrijedilo vrebati, u kojemu mramorje odjedanput progovara svojim nijemim kamenim jezikom. (Nezavisni magazin B i H Dani)

Komentari (79) >>

...
napisao TG, 06 09, 2008

Nevirujem da ce ovo iko procitat

...
napisao hehhhhhhhhhhhhhhh, 06 09, 2008

evo ja jesam

¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
napisao ¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨, 06 09, 2008

i ja¨.............

...
napisao luna, 06 09, 2008

Čitah dok ne dođoh do dijela gdje autor,govoreći o nastanku legende o Divi Grabovčevoj,spomenu "idiotske stihove u Thompsonovom pjesmuljku",misleći pri tome na Thompsonovu pjesmu "Diva Grabovčeva".Ne razumjeh zašto su stihovi iz te pjesme idiotski.Ali sasvim dovoljno da ne nastavim čitati ovo ionako dosadno štivo od autora koji ni sam ne zna što je njime htio postići.

...
napisao jaaaaaaaaa, 06 09, 2008

i ja isto tako mislim ....sto su idiotski stihovi ???pisma je bas prilipa ...

CC
napisao cezar, 06 09, 2008

JELI GA TESKO PROCITAT'''

hh
napisao aaaaa, 06 09, 2008

Ja ovako nacitan pa cu to procitat nema govora

ja pročitah, al ne razumijem šta je htio reći...
napisao bbb, 06 09, 2008

na kraju kao da mu je svrha bila spomenuti Divu Grabovčevu il još bolje spomenuti Thompsona, odnosno njegovu "idiotsku" pjesmu ili kako on napisa "pjesmuljak"!!!!

E MOJ VUKADINE
napisao generacija, 06 09, 2008

Ne kažem da neznaš pisart, ali te mogu prepoznat oni iz osnovne. Pre dugu si pauzu napravio. Petnest godina i za auto i za čovjeka je puno a ti.......

svismo mi umjetnici u necerm
napisao antisa, 06 09, 2008

Slika super .Tekst bezveze.Putovanje uzaludno .zali boze ono goriva

budala jedna......
napisao hercegovac , 06 09, 2008

AAAAAA JEEEEEEE OPISA BLIDINJE NEMA SE ŠTA REĆ, AUTOR TEKSTA JE PRE OČITO RASIST I MRZI HERCEGOVINU, MA ŠTA IMA ON TAKO GOVORITI RUŽNO O DIVI KOJA JE SAČUVALA SVOJE DJEVIČANSTVO, VJERU U BOGA , PONOS I DOSTOJANSTVO, I ŠTA IMA ON PROTIV NAŠEG THOMPSON-A,TEKST MI SE NIMALO NESVIĐA U POTPUNO DRUGOM KONTEKST U JE NAPISAN !!!!!!!!!! ZA DOM SPREMNI MOJI HERCEGOVCI !!!!! AKO BOG DA OSNOVAT ĆEMO TREĆI ENTITET U BiH PA NAS NEĆE ZAJEBAVATI NEKE BUDALE IZ NEOVISNI NOVINA !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!

Svaka cast autoru!
napisao Sunrunner, 06 09, 2008

Ne svidjaju mi se neki od detalja koje autor "spominje" (citaj: izmislja i nadoprdjuje), ali je za promjenu interesantnije za procitati negoli komentari.

zašto??
napisao bbb, 06 09, 2008

zašto pojedini komentari sadrže riječi poput: pre očito??i pre dugo???

Fale slike
napisao Vran planina, 06 09, 2008

Ma nije toliko ni lose.Samo da si na ovaj tekst dodao par slika .iz ovoga stosi opisao.

Hecegbosna
napisao antisa, 06 09, 2008

Nezavisni magazin stabi drugo mogo napisat ovvaki tekst triba i prevod na HB SORYali ima nepoznati rjeci

...
napisao zzzzz, 06 09, 2008

zanimljiv tekstuljak bošnjačkog guzolisca

Kad sam pročitao Lovrenovićev tekst začepio sam nos.
napisao Ante Matić, 06 09, 2008

Taj umišljeni, prepotentni bosanski mazlun i njihov zet, natrabunja eda bi samo tako mogao sa svoje lažne visine vrijeđati najomiljenijeg hrvatskog pjevača Marka Perkovića. Idiotski stihovi, kaže bosanski bastard za Perkovićevu pjesmu koju, uvjeren sam, rado sluša pet milijuna Hrvata. (u Domovini i dijaspori ima nas desetak milijuna).Dakle, za tog pametnjakovića i gnjavatora nas pet milijuna smo nekakve budale koji slušamo idiotske stihove.Tako to rade njihovi zetovi!
l

E, jadni matiću!
napisao Kongoranin, 06 09, 2008

Bijedo od pisca, što ti znaš što valja , a što ne valja. Sve što ti napišeš smrdi mržnjom. ne znam čiji je Lovrenović zet niti me to zanima, vidim da odlično piše. Jadan onaj čiji si ti zet, ako si uopće ičiji?!

...
napisao dr., 07 09, 2008

a ovaj autor misli, da ce upotrebom sto vise stranih rijeci i izraza, postici to, da ljudi neznalci misle da je ovaj tekst dobar... ovo je cista suprotnost....
na kraj use moze samo postaviti pitanje: a sto pisac zeli reci???? tekst nije vrijedan citanja, ni u kojem smislu, a o nekim komentarima autora dodje mi da ga onako cisto duvanjski puknem...

DR replika
napisao antisa, 07 09, 2008

DR., nmojga ono duvanjski udarat .onje puknut od rodjenja tose vidi iz njegova teksta

...
napisao Duško Krtola, 07 09, 2008

Teško čitljivo i još teže probavljivo. Nije mi jasno čime je ovaj tekst zaslužio objavljivanje na ovom portalu. Objavite, za promjenu, nešto pozitivno što će ljudi s užitkom pročitati i nakon toga ostati vedri i dobro raspoloženi. Potrudite se malo...

nidje veze
napisao buzzz, 07 09, 2008

Tekst je glup i neisplati se citat

Lovrenović
napisao humljanin, 07 09, 2008

Čini mi se da je Lovrenović napisao ovaj "putopis"samo da bi povijest interpretirao na svoj način ,kao što već dugo čini.Zanimljiv čovjek iz Vrcar Vakufa,Hrvat po kjuču iz prethonog sustava(kao i Stojić,Kordić...),muslimanski zet-istinito,štićenik bosanskih dajidža i stručnjak za sve.A njegovo bavljenje Poviješću,slično kao kod Muhameda Filipovića am***rizam,kojem njihov intelektualizam kao da daje dignitet.Ali u Bosni je sve moguće pa i ovo.

iskreni dodvorica Lovrenović
napisao brkonja, 07 09, 2008

Sta god i o čemu piše,ispada da se on gnuša neznanja ,,svoga,,naroda.

obratite pozornost
napisao Milić Vujadinović, 07 09, 2008

Nisam thompsonovac ali je indikativno da ga više smeta "thompsonov idiotski pjesmuljak" nego zid preko stećka u lipskom groblju(zašto nije iskritiziro taj potez kad toliko opčaran baštinom) Tekst je ipak zanimljiv,vrijedi ga pročitati

Jugonostalgičar
napisao ljuta trava, 07 09, 2008

Sinoć u Rami Dubravko Lovrenović predstavlja knjigu. Kod vas Ivan Lovrenovič. Opet jašu jugonostalgičari. U pravu je Matić, Lovrenoviću nije mjesto na duvanjskom portalu, ako drži do duvanjskog ponosa. Lovrenovići su postali sinonim hrvatske izdaje. Oni po defaultu mrze Hercegovce i Dinarce. Za njih smo mi samo i isključivo ustaše. Sramota je da su sinoć fratri pokušali opstrurirati predstavljanje knjige o Bleiburgu u Prozoru, da su suprotstavili Lovrenovića jednom doktoru Jurčeviću. I to i još puno toga ukazuje da udbaši jašu svoj posljednji krug.

Neka Lovrenović oslobodi Hrvate svojih "duševnih" usluga
napisao Ante Matić, 07 09, 2008

Lovrenović je počeo po uzoru na pretka svoje hanume Evlije Čelebije basat okolo i pričat gluposti. Kad se sjetim njegova teksta o gradnji crkve na Širokom brigu i hercegovačkog slučaja, sve mi biva jasno. Ja sam Lovrenovića davno pročitao. Mene čudi da i dalje podvaljuje vlastitom narodu preko neke svoje pisanije o svemu i svačemu. Da otvoriš konzervu iz nje bi iskočio neki Lovrenolvić

Portal ....
napisao zavelim, 08 09, 2008

Ovaj bi portal tribo prominiti ime u Ankaracity....Svako malo na njemu osvanu komunjare i novovalne poturice tipa Komšića, Lovrenovića.....čiji je jedini moto mržnja prema svemu što je hrvatsko! Što više mržnje i laži to više srebrenjaka ....Sramota!!!!!!

članak
napisao skeptik, 08 09, 2008

Ne triba ništa zabranjivat, samo ga triba ignorirat, ko ga j... nek piše šta oće, nećemo valjda past pod uticaj ovog idiota

e to su naši ZAGREBČANCI
napisao xxx, 08 09, 2008

Ovaj vrli pisac je naše gore list, ali on se u Zagrebu stidi za svoje necivilizirane zemljake, šta oni imaju voliti domovinu, obitelj, crkvu ...
to nije građanski, pa i taj Tomson ima pjesmuljke, ma nemoj...
Valjda si samo ti zadužen za pisanje i određivanje šta to vrijedi, ašta ne...

...
napisao duvno moje, 08 09, 2008

Zna se tko je Ivan Lovrenović i kakvo je njegovo mišljenje o hercegovačkim hrvatima

Za ljutu travu
napisao Milić Vujadinović, 08 09, 2008

Molio bi Vas ako je moguće više informacija oko predstavljanja knjiga i opstrukcije,gdje,kako..? Zahvaljujem se unaprijed

Dobro, di ja mogu kupiti njegovu knjigu?
napisao Blimp, 08 09, 2008

Nije bitno tko je pisac, bitno je da vecinu natjera da popizde i odmah mi se svidja.

...
napisao zg, 08 09, 2008

Ivan Lovrenović jako voli svoju domovinu,ali ne znam vole li je i neki od komentatora. Ne znam na osnovu čega iščitavaju da mrzi Hrvate iz Hercegovine? Pratim njegove tekstove već desetak godina i nisam stekao takav dojam. Druga stvar je njegovo mišljenje o hrvatskim političarima iz BiH. Zašto bi mjera nečijeg hrvatstva bila sviđa li mu se Thompsonova glazba ili ne? Zašto to ne bi bio Vice Vukov, Oliver Dragojević ili Hladno pivo? I po čemu se razlikuju oni koji ga ovdije nazivaju jugonostalgičarem, od onih koji ga u Sarajevu nazivaju ustašom? Vjerovatno samo po nacionalnosti, a zajedničko im je da ništa u životu nisu postigli, jer su s mukom završili i srednju školu.

za Lovrenovića
napisao zenit, 08 09, 2008

Vrh Pločno je visok 2228 met i nije najveći u B i H nego Maglić 2386.

Za zg
napisao humljanin, 08 09, 2008

Koju to domovinu voli Ivan Lovrenović?Je li to domovina u kojoj je rođen moj otac 1939.god. ili je to domovina iz koje je moj did otišao 1912.god. u Ameriku(u useljeničkom kartonu piše Austro ugarska ), možda je to zemljica Bosna.Lovrenoviću su nesnošljivi stavovi Hrvata iz Hercegovine o političkom ustroju BiH.Zašto Vas dojam ne bi mogao prevariti,a neke druge bi mogao?Vjerojatno da Hladno pivo pjeva domoljubne pjesme o Hrvatskoj i oni bi bili mjera hrvatstva ,ali sumnjaqm da bi oficirski sin iz Zrenjanina pjevao domoljubne pjesme.kakve veze ima nečije obrazovanje sa etiketiranjem?Pa puna je Hrvatska intelektualaca čiji je krajnji domet.Mislim da im ne treba navoditi imena.Predugačka lista.

za humljanina
napisao zg, 08 09, 2008

Kad se već spominju domovine Austrougarska i Kraljevina Jugoslavija zašto preskočiti domovinu u kojoj smo mi rođeni? (SFRJ)
Jadan je narod koji svoju domovinu naziva zemljicom Bosnom. I onda se još žali da je ugrožen.

Za zg
napisao humljanin, 08 09, 2008

Ma,malo sam problematizirao imenicu domovina.Nije svakome od nas država domovina.Jedna od meni dražih izrijeka kažeržava je nužno zlo,domovina je ono što se voli.Šta je s ostalim?

...
napisao yekruT, 08 09, 2008

Malo vas je bocnio istinom pa sad malo plackite.Dobar tekst pravo u sridu,a ovi gori ne razumiju zato sto nece da razumiju ili im je mozak podobro ispran.

Za Antu Matića
napisao Color, 08 09, 2008

Da si malo pametniji bio bi HORSE.

za ZG
napisao duvno moje, 08 09, 2008

...Pa nije ni čudno što imaš takvo mišljenje kad pratiš tekstove Lovrenovića, e ako nisi onda pročitaj njegovu knjigu " Bosanski Hrvati" i bit će ti puno toga jasnije...

za ZG!!!
napisao bbb, 09 09, 2008

pa tko ovdje navodi da nečije mjerilo "pripadnosti" svome narodu, u ovom slučaju hrvatskog, treba biti Thompson, nama samo nije jasno, meni osobno, ako je tekst trebao biti o ljepoti Blidinja, šta će više o pola teksta o Divi Grabovčevoj i o Thompsonu??vidi se da je imao neku dugu namjeru-ja ga pitam koju??to jedno, a drugo-ne znam koji je problem u slušanju toga pjevača više-tko ga se boji??moje djete sluša isto i zabranjeno pušenje i thompsona-ne vidim u čemu je problem!!!??

Lovrenović
napisao Frano, 09 09, 2008

Ma šali se on. Tu je samo opjevana beskrajna ljubav između jedne seljanke i plemenitog bosanskog plemića. U doba vladavine turaka vladala je renesansa, bratstvo i jedinstvo.
Mi se inače beskrajno ljubimo sa talibanima a naš glavni grad teheran je oaza multi-kulti. tpovima poput mene ispran je mozak i rođeni smo samo za mržnju. zapravo, ja ne shvaćam da u biti volim našu jedinstvenu, nedjeljivu....bih. ta tko sam ja...mi...da krivo pogledamo u našu ljubljenu bih.
jebiga, ja bih život svoj dao da se bih raskopa, raspadne, da nema talibana u njoj. jebiga, draži su mi srbi od talibana...jebiga..trebalo bi poraditi na meni
hahahahahahaha

za bbb
napisao zg, 09 09, 2008

Ljepotu Blidinja prikazuju fotografije objavljene uz tekst (kupi novine) i zbog toga se moderni putopisi razlikuju od onih iz 19. stoljeća kada je putopisac čitatelju sve morao dočarati riječima. Putopis je prvenstveno piščev subjektivni doživljaj kraja kroz koji prolazi. A oni koji su paranoični, pa u svima koji misle drugačije od njih vide prijetnju i zle namjere, trebali bi potražiti savjete stručnjaka.

zg
napisao Duško Krtola, 09 09, 2008

Koje si nacionalnosti? Ima li tvoj narod povijest? Tko te uči toj povijesti? Hrvati očigledno nisu...

Lovrenović
napisao Frano, 09 09, 2008

zapravo, pitanje je vrlo diskutabilan odnos nas hrvata u bih. u pitanju je vječiti odnos ko je kome uteg oko vrata, a radi se o hrvatima u hercegovini tg livno... ... i hrvata skroz opkolovljenih "bošnjacima"
mi hrvati iz "herceg bosne" ne volimo bih. želimo se od nje odvojiti i pripojiti hrvatskoj. kao takvi "našpuštamo" naše sunarodnjake koji su u okruženju, zapravo srednju bosnu te smo bla bla bla po raznoraznim lovrenovićima

Duško Krtola
napisao zg, 09 09, 2008

Kineske sam nacionalnosti, a povijesti me uči Mickey Mouse.

Lovrenović
napisao Frano, 09 09, 2008

hrvati srednje bosne bi volili isto što i mi , a neizvedivo je (po današnjem velikom svjetskom prddddd poretku). I tu se javljeju lovrenovići da nam objasne :
tko smo mi
što smo mi
kamo stremimo
koga volimo
kome pripadamo
kakvi smo...........a ne kuži čovik da mi se zivo jebe za bih i da želim veliku hrvatsku!!!! a to znači - nek mene zovu bosanac, hercegovac ili kako god ali nek je to dio države hrvaatske

za zg
napisao bbb, 09 09, 2008

pa gospodine!
ako ovaj pisac ili šta već ne vidi mržnju, ako je on tako objektivan zašto je sebi dozvolio da uopće spominje toga "idiotskog" pjevača sa još "idiotskim" pjesmuljcima, ako mu je tema bila Blidinje!!????I ja se stvarno pitam:da li nekim ljudima treba pomoć stručnjaka???al budite vi ako ikako možete objektivni pa recite kome treba???

za zg- šalu na stranu...
napisao bbb, 09 09, 2008

ja mogu shvatiti da su se neki ljudi odselili sa ovih prostora, da su razlozi raznorazni, mogu shvatiti da su i oni koji su se odselili i zaboravili slučajno i namjerno tko su i što su, mogu razumjeti da su brzo zaboravili svoj jezik, al zaista ne mogu razumjeti da postoje ljudi koji ne mogu shvatiti da sam ja na ovim prostorima, da živim i radim i ne čekam bolje sutra, nego uzimam ono što mi se pruža, zar zaista ne postoje ljudi koji mene ne mogu ili ne žele razumjeti da ja jednostavno ne mogu dozvoliti da ja i moja obitelj ne znamo tko smo i što smo,zašto ne shvate da na ovim prostorima postoje ljudi koji žele očuvati svoju tradiciju, svoje porjeklo...da im neko ne kaže da su zaostli...mislim???

za zg-šalu na stranu (to kinez me uči...)
napisao bbb, 09 09, 2008

ja sam bio sretan kad sam počeo čitati članak o Blidinjem ovog autora-jer sam mislio: napokon nešto van politike, izbora, kad tamo...

...
napisao zg, 09 09, 2008

Lijepo sam napisao da je putopis subjektivan piščev doživlja nastao onastao na osnovu noga što vidi i asocijacija koje mu se vežu na to na osnovu njegovog znanja, prijašnjih iskustava kao i njegove osobnosti.
Zašto bi netko da bi bio dobar Hrvat morao Thompsonove pjesme smatrati vrhunskim umjetničkim dostignućem?
Meni se ne sviđaju Shakespearove drame - znači li to da mrzim Britance?

za zg
napisao luna, 09 09, 2008

slažem se da nije mjerilo koliko je netko veliki Hrvat slušanje Thompsona.Ali,kao što kaže "bbb" kad vidjeh temu,očekivah doista nešto drugo od ovoga što nam ponudi autor.Pa kad su za njega Thompsonove pjesme idiotske i pjesmuljci(jer on to kao ne sluša,to je shit),kako to da čim je ugledao Divin kip,odmah se sjeti Thompsona! Pa ako već je,nije mi jasno po čemu je to za njega pjesmuljak i k tome još i idiotski!!!U toj pjesmi ne vidim ništa od onoga kako je dotični Lovrenović prikaza.

ali zg...!!!!
napisao bbb, 09 09, 2008

pa gdje ti vidiš da mi tvrdimo da neki Hrvat mora biti dobar Hrvat slušajući Thompsona???mi samo hoćemo objašnjenje za ono što je pisac htio reći...ali evo protupitanje-zašto bi Hrvat bio loš Hrvat slušajući Thompsona!!!?????

...
napisao zg, 09 09, 2008

Kada novinar piše neki članak pri tome mora imati na pameti i kome je članak namijenjen, odnosno kako će ga čitatelji shvatiti. Određeni tekst drugačije će shvatiti netko tko prati određenog autora cijeli niz godina, a drugačije netko tko prvi put pročita neki njegov tekst. Izraz "idiotski pjesmuljak" za nekoga tko je Thompsonov obožavatelj, a uz to nikada nije pročitao niti jedan Lovrenovićev tekst, zvučat će poprilično uvredljivo, možda čak i blasfemično. ni ja ne ostanem ravnodušan kad netko kritizira glazbenike koje ja slušam. A objašnjenje zašto "idiotski pjesmuljak" ("estradna komercijalna legenda") imate u nastavku Lovrenovićevog teksta: "Da se i ne govori o brojnim aktualnim interpretacijama legende, mahom religijsko-ideološkim, koje su sve redom daleko ispod standarda što ih je u svojoj pripovijesti zadao Truhelka prije skoro cijeloga stoljeća".

za zg
napisao luna, 09 09, 2008

Ma znam da mi koji "ne pratimo autora cijeli niz godina" smo manje pametni od onih koji ga prate.Ja opet ne shvaćam zašto "idiotski pjesmuljak",što je u toj pjesmi idiotsko,pjevač je uglazbio svoje poimanje o priči o Divi Grabovčevoj,ili ako hoćeš,dopustio si je umjetničku slobodu.

...
napisao h34, 09 09, 2008

Meni je tekst sve u svemu OK, a nigdje ne piše da ako se sa svim ne slažem da je odmah pisac kretenčina i hrvatomrzac.

Zašto toliko prostora Lovrenoviću?
napisao Ante Mati, 09 09, 2008

Nećeti mi valjda reći da je pisanje njiihova zeta izvrstan putopis. Narodna poslovica veli. Otamo si oklen ti je i žena! Nikad se njihovi zetovi nisu oslobodili sluganstva tazbini i jazbini, podrepaštva i sve na štetu vlasitog naroda,njegove povijesti i kulture. Da nije u "antologijski putpis" ubacio svoje animozitete prema nekim ljudima, prema nekim pjesmama, prema nekim krajevima, putopis bi bio solidan. Ovako i ovoliko prostora dati gluposti jalovih riječi u kojima autorova pustoš ječi!

Ante sjedi jedan
napisao Lovro, 09 09, 2008

A ostalima neka su zivi i zdravi

Ovaj Matić basa!
napisao Suki, 09 09, 2008

Koliko ja znam, a znam mnogo i pišem samo provjereno: Lovrenović nije muslimanski zet ( iako u tome ne vidim ništa loše-ljubav ne zna ni za vjeru, ni naciju, ona je slijepa), nego obrazovani, načitani, pošteni i jedan od najboljih bh novinara, književnika i publicista, i jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca u B i H, iako je rođen i školovan u Zagrebu. Kad kažem intelektualac mislim kako ne podliježe tuđem mišljenju, kako piše i zagovara istinu koja će nas osloboditi, kako se nikomu ne uvlači...

Lovrenović
napisao Frano, 10 09, 2008

ma jebeš thompsona, bit priče je da g. lovrenović radi isto što i mi (jede, kaki...) i za to mu trreba lova. u ovoj priči naručitelji su talibani, pa mora ih malo nahraniti. a hrana talibanima je beskrajna mržnja prema hrvatima. dovoljno je te novine pratiti malo redovitije kao i ostale .....
baš me briga čiji je on zet. nije mi jasno što mu smeta rad akademskog kipara kuzme kovačića?
Pazite, on nije našao za shodno komentirati djelo u smislu kritike, već mu smeta što je djelo tu di je.

lovrenović
napisao Frano, 10 09, 2008

to da je putopis izvrstan i da je g. lovrenović izrazito pismen, načitan, osebujan - nema spora!!!
ali neka shvati (a neće nikad) MI želimo da je spomenik tu di je. NAMA je na volju slušat ili ne slušat thompsona. MI želimo trajno nacionalistički (ne šovinistički) obilježiti naše prostore. Ako je nas volja bit će na svakom decimetru kvadratom, na prostoru na kojem živimo i kojim vladamo, šahovnica. Ako NAS nije volja neće biti.

Lovrenović
napisao Frano, 10 09, 2008

uostalom, šta se uzbuđujemo. Bio čovika na blidinju, naždero se nalio se , balije mu dobro platile za lajanje koje je njima muzika.
....i otišo...
...nama bacio kost....
uostalom, koliko je neozbiljan, vidi se i po tome što pravi putopisi traju stoljećima i prevode se na druge jezike. zamislite šveđana koji analizira rad kuzme kovačića po lovrenoviću ili thompsona...hahahahah

to je bilo za jednokratnu upotrebu...tariguz

Park ljudske bahatosti
napisao Gen, 10 09, 2008

Bio jednom raj među stijenama s bistrim jezerom što ga je stvorio vječni led, a živim ga drže snjegovi što se svakog proljeća spuštaju s vrhova planina. Živjeli su ljudi stoljećima u skladu s prirodom i uživali u obostranom bogatstvu. I onda se pojavi čovjek koji taj nije htio samo dijeliti i koji nije znao u njemu uživati, već ga je htio posjedovati i pretvori ovaj raj u park ljudske bahatosti.

Gene
napisao draj, 10 09, 2008

gene jarane šta je tebe puklo? ledeno doba?

za zg
napisao 24, 11 09, 2008

zg ne seri

nedajte se duvnjaci
napisao Vesna, 11 09, 2008

...taman se obradovah kako počeh da čitam,,kad ono pafff..total u drugom smijeru ode,,u čemu je poanta,,,
pokušaj da se omalovaži predanost i čistoća jedne obične djevojke,,i nada sve hrabre,,
Diva bi nam trebala biti svima uzor,,da kako je i sam Stepinac rekao(što se meni dopada) "mogu me slomiti,mogu me smrviti ali SAVITI me nikada ne!!
Tako i Diva,,
Zato i mi nedajmo da nas "savijaju"
A NEZNAM zašto uopće ovakve stvari stavljaju na ovaj portal,,čudim se tko to uopće dopušta...
Živio Thompson,,,,pjevalo se još dugo o Divi Grabovčevoj,,,,
,,,nek zauvijek na nebu sja,,,

ZG je on
napisao xxx, 11 09, 2008

Kanite se više priče o "idiotskom piscu" nije vrijedan priče, a to što on misli o Hrvatima to znaju i ptice na grani.
Vjerujte mi nije dostojan komentara.

za 24
napisao zg, 11 09, 2008

Ja ne serem. Ja kakim.

Ima ovakvih i u našoj politici
napisao brkonja, 11 09, 2008

Stvarno je došlo vrime da treba odhebati ove koji su za demokraciju pod kojom treba pljuvati po svom.Hrvati moraju imati svoju republiku.Zašto ginušmo,šta li branišmo...

a kakva je ovo stranica
napisao 0000, 11 09, 2008




Covik nista lose nije napiso pravo da vam kazem,JESTE JADAN I UGROZN NAROD,nema stranice a da ne kukate pa sta vam je vise niko vam ziv ne valja ko nije istog misljenja ko vi A Tomson je seronja .
Da ljudi smirite se i uzivaljte u prirodnim ljepotama jer samo to i imamo
Pozdrav svima sto ne kukaju,

Tko to zloupotrebljava moje ime i prezime?
napisao Ante Matić - Mijušić, 11 09, 2008

Nisam mogao vjerovati kad su mi rekli da se neki čovjek koristi mojim imenom i prezimenom. Kad sam pročitao ostao sam zapanjen. Taj čovjek me vješto blati pišući gluposti o Lovrenovićevu tekstu.To je izvrstan tekst o ljepotama prirode i legendi Vile Grabovčeve.Jedan rođak mi reče da taj lažni Ante Matić već neko vrijeme se ptpisuje mojim imenom i prezimenom i da me dobro glumi. To nisam ja. Kako tog čovjeka pozvat na odgovornost i kaznit.l

za Antu Matića
napisao zg, 11 09, 2008

Ako je ito istina, onda jednostavno kontaktiraj s administratorima ove strinice i objasni im situaciju. Zamoli ih da ti dadnu točno vrijeme kad su poruke poslane i s koje IP adrese. Pomoću IP adrese najprije se odredi preko kojeg pružatelja internetskih usluga se ta osoba spaja na internet, a taj telekom će na osnovu IP adrese i vremena kad je ta adresa korištena znati točno koji je njihov korisnik u pitanju. Tako se vrlo lako može odrediti tko je poslao te poruke. Ako ti ovi koji drže stranicu ili iz telekoma ne budu htjeli izaći u susret, možeš ići preko policije ili angažirati odvjetnika da to uradi umjesto tebe.

mi Hrvati
napisao DINDULA, 12 09, 2008

Evo jedan običan i banalan tekst(autora uopće ne poznam a nije mi ni bitno),je dovoljan da se nas šačica(koji daju komentare) posvađamo i prepiremo(po kozna koji put na ovom portalu) oko toga tko je veći Hrvat.Odnosno sami donosimo sudove kako je netko "slab" Hrvat.
Osobno mislim kako je to veliki problem(taj "kompleks") za našu prekrasnu malu(brojnošću) naciju.
Kad kažem "kompleks" onda to doslovno objašnjavam kao jedan problem koji je jako "kompliciran" i koji će nas još dugo godina razjedinjavati i dobro podrivati još uvijek zdrave temelje.
Pomalo sam slikovit ali mislim da će me tako bolje razumjeti oni kojima ovo pišem.

A Dindula zar si ziv
napisao Turina , 13 09, 2008

I odkad si ti Hrvat ,pametno zboris pa zakljuci da ti je neko ukro nadimak neko od moje generacije

grafit
napisao kongoranin, 13 09, 2008

Lpngoranima je samoubojstvo oblik samokritike. Šteta što i LOVRENOVIĆ nije samokritičan

...
napisao ruler, 16 09, 2008

Nije ni napisao sve,da je groblje bilo prvobitno pravoslavno, onaj katolicki dio je nastao kasnije, "unijacenjem" pravoslavnog stanovnistva. Dakle, Skocibusici, Gabrici,Dzankici i ini su konvertiti sa pravoslavlja na katolicanstvo.

za rulera
napisao škorpion, 19 09, 2008

Bogme ti otra daleko.Jesi li siguran u to što tvrdiš, di to nađe pajdašu. Zar se malo ne poigravaš sa ljudima. Triba imat muda pa pričati takve gluposti.

za skorpio
napisao ruler, 22 09, 2008

razmisli skorpio,vrati se`samo malo unatragnaci ces da ti se pradjed zvao Jovan ili Stevan,mozda i ikonu pronadjes.

Napišite komentar

Ime

Naslov

Komentar

Dodaj komentar