|
Mary od Anđe: pisma preko oceana
Dolaze, Mare draga, naši iseljenici, stižu sa svih strana i iz svih krajeva svijeta. Skidaju paučinu s vrata dugo praznih kuća, kose travu po okućnicama, dovode unuke koji se čude svemu. A ono malo djece po našim selima na engleskom i njemačkom pričaju, igraju se i smiju s tom djecom iz bijeloga svijeta, a stariji se čude kako se djeca razumiju. Bezbrižno vrijeme djetinjstva!
Kako ću ti na ovoj Božjoj žezi pisati o politici, a da mi se ne zamanta. I ti čula da je naša, nazovi država, bankrotirala? I jesi li se upitala je li narod bankrotirao? Briga nekoga za državu, ona ne može bankrotirat, samo opljačka radnike, narod, uzme im novca koliko njoj treba. Da je federalna blagajna prazna, to i nije neka vijest, dugo im je i doticalo. Naši predsjednici, njih trojica- mašala, kao nigdje, stotine ministara, doministara, podministara, pomoćnika, tajnika, zamjenika, a u sviju prsti od metra, pa iz blagajne „uzmi, Šemso, koliko ti drago“: za nova vozila, vikendice, vile, ljubavnice, zalete i izlete, za mobitele…., a kad je prikrajčilo-za posljednje marke, po onoj „od zla roda nek nema poroda“, kupila gospoda jednu jahticu – kad se propada neka se to čini otmjeno, sa stilom! Jahta će im uvijek dobro doći za otploviti daleko od ovoga jada. Bolje da i oni potroše nego da daju radnicima koji se nešto bune, koja je to bagra-nikako se priviknuti raditi bez plaće!?
Pade mi na pamet, ovoga trena, Mare dušo, jedna prispodoba iz našega kraja, iz pradavnih dana. Moram te podsjetiti na nju, jer sam ovih dana bila u Roškom Polju, a kad se ide u to mjesto, mora se sjetiti i priče o roškoj gredi. Elem, bila jedna škrta, a obliguzna(sve što valja u svoju guzicu) roška domaćica, a majstori-zidari gradili joj kuću. U to, davno doba, jedino jelo za ručak bila je pura začinjena maslom. I domaćica uvijek radnicima donosila puru slabo začinjenu-gotovo suhu. Zapinjala njima pura u grlu, razmišljali oni kako izmamiti više masla i dosjete se:idućeg dana kažu domaćici da su grede za kuću kratke, da ih treba nekako povećati, nadotegnuti, a to se može samo mazanjem mladim maslom. Namazane grede na suncu se produlje, za što treba puno masla i više dana. Kad domaćica reče da masla nema, majstori pokupiše alat i ne htjedoše više raditi. Teška srca, ali nema druge, treba kuću završiti, predomislila se domaćica pa počela svaki dan donositi po veliku grudvu masla, a zidari, kao, mazali grede. Nisu više jeli suhu puru, pa je tada i nastala čuvena ganga:“ Rožani me hoće da odvedu, ja im neću nadotezat gredu!“
 
Ova prispodoba mogla bi poslužiti i ovim nesretnim radnicima koji štrajkaju pred vladom, da smisle nešto, nađu neku kratku gredu, kojom će izmamiti zarađeni novac, prisiliti sve ove predsjednike , zastupnike, tisuće ministara, tajnika i nekakvih državnih dužnosnika živjeti jednu godinu bez plaće, pa se redati: jednu godinu radnici bez plaće, drugu političari, pa komu prije dodije.
Toliko o politici, a politika je, i to malo žešća, dolazak ovih naših iz inozemstva i iseljeništva na odmor, o čemu sam ti na početku pisala. Dođu oni tako, željni zavičaja, a željni i naše zdrave hrane, naših specijaliteta, pa se navale na ručak, pa na večeru, pa sve im dobro, a najbolje je jer je džabalesku, a tamo kod njih sve skupo da te Bog sačuva, ne možeš napripraviti „evra“. Pa kukaju kako je tamo teško, ubi ih nostalgija, a nama dobro ovdje, dobro do Boga, samo sjedimo, ispijamo kave i rakije, kuhamo što poželimo: u svome vrtu povrće, voće, mesa pun hladnjak, a kad nestane kod susjeda mesara trknemo. Baš nam lijepo, je hvala Bogu! A ne znaju ti naši gosti ( često pomislim da su iz Bijafre kad vidim kako jedu, Bože mi oprosti!) da smo mi odavno bankrotirali, ( kako će oni vidjeti kad ne vide naši faraoni) da kredite uzimamo za hranu, za preživjeti, ali se ne damo rđi u šake! Bome nas stisnulo:više nas nezaposlenih nego što radi, mirovina dostatna da se častiš od prvog ujutro do prvog uvečer, pa cijeli mjesec gledaj kud je vedro, a odakle ti se smrači. Dok se u drugim zemljama množe mladi i rađaju djeca, kod nas se množe i rađaju umirovljenici-sve mlađi to mlađi!
Mare moja, nemoj se ti nađi uvrijeđena, ovo se ništa ne odnosi na tebe, pa ja od tvojih dolara i hranim ove gladne uši, zato se ti polako spremaj doletjeti ovamo, prije naših izbora. Dođeš li za izbore, znam ja tebe, podijelit ćeš dolare kandidatima za načelnika i strankama. Jer ti si takva: tko god te upita i što god te upita, daješ, ne znaš reći nema, nestalo. Znam te, jer i sama sam takva, podatna, to nam je selom!
Što je s mojim honorarcem, pitaš? Ništa, on ti je takav, nestane ga po mjesec dva, godinu dvije, a ja, vjerna kakvu me je Bog dao, čekam ga, jer mi je uzor Penelopa, znam da će doći, jer uvijek ljude procjenjujem po sebi-vjeran mi je komu sam vjerna, voli me koga volim, ljubav ne trebaš ni sijati , ni tražiti, ona je samonikla i to niče u vrijeme kada je najmanje očekujemo i na mjestima gdje se najmanje nadamo. Ja se našem viđenju nadam uskoro i znam da me nećeš iznevjeriti, razumijem se po sebi, a tebi topli pozdrav.
Tvoja Anđa
(čitanja 678)
 |
