|
Jozo bi se silno začudio da je Radovan krenuo pod stare dane u
gastarbajtere. Još čudnije bi mu bilo da se maskirao na isti način kao
i on – pustio bradu i pravio se bezazlenim luđakom
Piše PETAR MILOŠ
Ovoga čovika ja poznajem!
Sjećam se da je ove riječi kazao moj poznanik i duvanjski gastarbajter Jozo Radoš
kada je 1990. godine ugledao na televiziji Radovana Karadžića za
skupštinskom govornicom. Jozo došao 1986. godine u Sarajevo radi
invalidske njemačke mirovine.
- A nama kazali da je najbolje pravit se malo lud, kaže Jozo. A ovi
je bio doktur od možđana. Ima sam ja vezu, jedan naš čovik kojem sam da
tri iljade maraka, pa on podmirio sve dokture.
A kaza meni taj naš čovik, neću kazat koji, znamo ga svi, da se
pravim... da sam nalađen u možđane. I onda se ja zapušća, nit sam se
šiša nit brija, a od pive i rakije naresli podočnjaci... A spremio se
ja manitat, taman sam mu omira razbacat one papire isprid njega, tako
je pokojni Mate isposlova pemziju, kad reče onim ostalim – tu se nama
šta govorit, sve se vidi. I povika: sljedeći.
I, ćaća ga njegov, na vratim me zagrli i šapnu da se obrijem,
ošišam, okupam... I da se kanim pića, a privatim janjetine. Ćaća ga
njegov, odma je zna da se pravim lud. Ka da je bio sa mnom. Pametan, a
za me dobar čovik. Evo, pemzija stalno dolazi.
U ratu se Jozo čudio da taj njegov ‘doktur’ toliko ruši i ubija,
uvjeren da bi ga on, kad bi ga ‘trevijo’, nagovorio da prestane s
ratom. Naročito kada je saznao da je Radovanova žena Ljilja Duvanjka iz
Lipe, od Zelena. Jer on poznaje tu srpsku obitelj. Jozo nije doživio
kraj rata, umro je 1995. godine.
Ali bi se danas silno začudio da je Radovan krenuo pod stare dane u
gastarbajtere. Još čudnije bi mu bilo da se maskirao na isti način kao
i on – pustio bradu i pravio se bezazlenim luđakom.
Živi u duvanjskom kraju još gastarbajterskih umirovljenika kojima je
Radovan za marke napisao da su ‘nalađeni u možđane’. I sa zavišću
komentiraju vijesti da će biti smješten u zatvor s televizorom,
igralištima, travnjacima, posjetama, društvom...
- Ja bi njega u baraku i na bauštelu, odredit mu pulira Vranca, pa
nek se njemu otme - kaže Rodijak Ćipa. Bogarca ti, lipo ti je u Agu.
(čitanja 435)
 |
