|
Neobično druženje u Donjoj Vasti (Uzdolu), u ramskoj općini, gdje su se okupile obitelji koje imaju sedam sinova-sedam braće
Nije bogat tko ima volove, već je bogat tko ima sinove, govorili su naši stari i imali mnogo djece-sinova i kćeri. Imali onoliko koliko ih je Bog dao, nije bilo planiranja obitelji, kontracepcije. Danas je malo takvih obitelji, malo roditelja koji imaju više od dvoje troje djece, a onih koji imaju desetero i više djece su iznimka. Iznimka, u današnje doba, koja zavrjeđuje pozornost, jer je u većini hrvatskih krajeva bijela kuga uzela maha.
Prošlog vikenda uputili smo se u Uzdol u ramskoj općini, poznat po zločinima koje je Armija B i H uradila nad ovdašnjim Hrvatima u prošlom ratu, ali osobno, pri spomenu Uzdola, odmah se sjetim svog uzora Veselka Tenžere, pa kad sam, vozeći se s jednim od braće Šimunovića, stigla pred školu koja nosi ime ovoga velikog novinara i književnika, lakše mi je bilo nastaviti vožnju po putu koji je u izgradnji i zato pun rupa, prašine. Odredište je bilo velika livada „Lokva“ u zaseoku Donja Vast, gdje je zakazan susret obitelji u kojima ima sedam sinova, sedam braće. Prošle godine susret četiri takve obitelji održan je u Jajcu, a ove godine je dogovoreno kod Marića u Donjoj Vasti, koja je od općinskog središta udaljena desetak kilometara kroz visoke šume, planine, krivine…Uz put zagledamo rijetke kuće u planinskim vrletima, sustižemo autobus s Jajčanima, koji se jedva probija tijesnim i blatnjavim putem.
Negdje iz šume izlazi mlađi muškarac, želi nam dobrodošlicu, ali da iziđemo iz vozila i krenemo pješke, još jedan kilometar. Slušamo i bez teškoća, u ovoj divljoj pitomini, stižemo na prostranu livadu, ograđeno šumom. Miris koji se širio s roštilja, uz čisti planinski zrak, naprosto su nas opili ljepotom. Bez mogućnosti uživati u tišini: mnoštvo ljudi, posebice mladeži i djece, već je uronilo u igru, vrisku, smijeh,
 pjesmu.
Glavna domaćica je Ruža Marić, šezdesetogodišnja majka sedam sinova i jedne kćerke. Njezin suprug i otac djece je umro prije tri godine, a zamalo i ona, kako reče „ovih dana ne ode za njim“.
-Poskok me ujeo za prst, ruka buknula, završila sam u Zagrebu u bolnici, bila mjesec dana, jedva mi spasili ruku, a sinoć sam stigla iz bolnice samo da bih danas bila na ovoj fešti, to ne želim propustiti-govori nam Ruža, nakon što se izljubila ili pozdravila sa svim gostima, a njih se skupilo blizu dvjesto.
Gospođa Marić bez zabune govori imena svojih sedam sinova i kćerke, snaha, unuka, govori gdje žive i čime se bave, a ima ih u Austriji, Zagrebu, Ludbregu, Rami, kćerka je u Dubrovniku, a najmlađi sin Željko, svećenik je i trenutačno u Australiji.
-Prošle godine je bio na ovim druženjima, a jutros je zvao i sve pozdravlja, žao mu je što nije među nama, ali poslat ćemo mu slike-kaže Ruža, koja je i sretna baka desetero unučadi,a nevjestama u šali kaže da joj ni zmija ništa nije mogla, a kamo li će snahe!
Iz Jajca su autobusom, ali i s desetak auta, stigle obitelji Šimunović i Jakešević.
Bračni par Jakešević, Niko i Ana, imaju sedam sinova i dvije kćerke. Osim jedne kćerke-studentice, ostali imaju svoje obitelji, od Švedske do Carevog Polja , sela u jajačkoj općini. Većina Jakeševića je stigla na ovo druženje, pa je mnogo djece oko Nike i Ane.
-Mnogo se toga premetnulo preko glave, 4o godina sam radio u Elekto Bosni u jajcu, najteže poslove, a mirovina mi je 350 KM. Zato sam uvijek uz plaća i danas uz mirovinu radio i druge poslove, i ja i moja Ana, a radimo i danas. Hvala Bogu djeca su nam se snašla, ali nikada neće odbiti voće, povrće, ono što mu uzgajamo, svima dobro dođe, a mi volimo raditi-kaže veseljak Nikola, a gorčina mu u glasu samo kad govori o visini mirovine. Supruga mu i majka devetero djece, Ana, govori ime svakog djeteta, godinu njihovog rođenja, ženidbe, rođenje unuka.
-U ratu smo svi bili u izbjeglištvu, daleko od svoje kuće, ali, hvala Bogu, svi smo preživjeli i ja sam doista sretna majka kad vidim svoju djecu i svoj unuke-kaže Ana Jakešević koja nizašto ne bi propustila ovu feštu.
Stipe Šimunović je, uistinu, dobro držeći 73-godišnjak. Otac je sedam sinova i tri kćerke, djed brojnih unučadi, a nedavno je postao i pradjed. Supruga mu i majka desetero djece, Antonija, nije se usudila na ovaj, za nju daleki put, po ljetnoj vrućini.
-Nikada se moja supruga ni ja nismo plašili posla ni života. Nije bilo lako, ali hvala Bogu, djeca su nam zdravo, imaju svoje obitelji, imamo brojne unuke. Djeca žive i u Hrvatskoj-Splitu, Zagrebu, Jastrebarskom, ali i u Jajcu i svi su rodni, imaju od 3 do sedmero djece, pa do sada imamo trideset unučadi i jedno praunuče. A vidite te mladosti, bit će još i unuka i praunuka-kaže Stipe i ode bacati kamena s ramena, jer se, kaže ne boji ni jednog sina.
I dok smo mi upoznavali roditelji-heroje, jer, zaista treba hrabrosti roditi i odgojiti toliki broj djece, braća Šimunovići, Jakeševići i Marići, njihove supruge i djeca, a stigli su i svi susjedi, već su se uveliko oznojili u sportskom natjecanju: nogometu, potezanju konopa, trčanju…
Trebalo je predahnuti, a uz delicije i pića koje su ovogodišnji domaćini Marići pripremili svojim gostima, svi su to rado učinili. Jelo se, pilo i pjevalo dok se suton, neopazice, spuštao na uzdolska brda. Djecu je bilo teško“pohvatati“ i posjesti u vozila. Svi su željeli ostati, pa i mi. No, moralo se po mraku voziti razrovanom cestom koja veseli Uzdoljane. Naime, Vlada Republike Hrvatske izdvojila je novac za asfaltiranje osam kilometara ove ceste, koja bi trebala biti završena do Male Gospe (8. rujna). Tada ćemo ponovno na feštu, a dogodine kod druge obitelji koja ima sedam sinova i pokoju kćerku, ili obrnuto. Kasno su saznali za ova druženja, pa su se za sljedeće prijavile još četiri obitelji: Prskala, Barabani, Bagarići i obitelj Đovanija Rose, igrača Hajduka.
(čitanja 563)
 |
.... 
