U selu Argud kod Konjica živi profesor pedagogije bez posla u struci. Jedan je od rijetkih koji se odlučio ostaviti gradski život i posvetiti stočarstvu u kraju u kojem je rođen.

Početi od nule nije jednostavno ali je najbitnije napraviti prvi korak i imati jaku volju. 2005. godine je u selu kod Sarajeva kupio 20 ovaca i tako je sve počelo, navodi BHRT.

”Trenutno imam negdje oko 430 ovaca, znači godinama, ovih desetak godina- dvanest kako se bavim aktivno sam širio, radio neke objekte – tako da mislio sam širiti i dalje. Posla ima uvijek kao i svugdje, ako čovjek hoće raditi posla ima. Međutim u odnosu na život ranije u selu sad je mnogo lakše. Sad je lakše sa četiri stotine ovaca nego nekad s 50, sad su i mašine i sve se moderniziralo”, kaže Izet Trnka.

Mještana nema mnogo pa se trude popiti kavu zajedno i porazgovarati koliko to obveze dozvoljavaju. Nana Zejna kaže da se fino živi jer imaju sve svoje domaće, ali da je tužno što sela ostaju prazna.

”Mladih nema puno. Mladi odlaze i nek idu. Šta ćeš im. Eto. Ne znam je li ovo rat donio ili ja ne znam šta je, samo nema.  Nismo sad ko prije da bi se družili više i da nas je bilo. Sad po dvoje starih ostalo, omladina je sva otišla i nek idu i evo u mene su dva sina i dvije snahe i imam tri unuka”, priča za BHRT Zejna Trnka.

Na pitanje: Kako provodite dane u selu, nana Zejna odgovara:

”Ma boga mi, ljeti je bolje. Ljeti dolaze ovi vikendaši, ima desetak gotovo vikendaša dođu i tako se družimo i fino. A zimi je malo nezgodno”, dodaje Trnka.

Veliki broj ovaca zahtjeva adekvatnu pripremu za zimu i obezbjeđivanje sijena. U tijeku zime i ljeti kada je koševina, ima pomoć radnika ali i braće koji s obiteljima dolaze da pomognu u obavljanju posla. Odlučio se za uzgoj ovce pramenke koja se lako prilagođava brdsko-planinskim uvjetima, a ujedno je otporna i na mnoge bolesti.