U zemlji u kojoj se 86% stanovništva izjašnjava katolicima javljaju se pojedini lažni moralisti, dušebriznici i dobročinitelji koji olako omalovažavaju ulogu Crkve u ovoj velikoj nesreći.
Propituju se “gdje je sada Crkva i njihovi pusti novci, koliko su dali” i pri tome zaboravljaju da Crkva nisu samo vjerski objekti, obredi, svećenici i časne sestre, već svi mi vjernici – narod Božji, koji je i u ovom slučaju još jednom pokazao solidarnost sa stradalima. I u razrušenim mjestima i širom Hrvatske, pomažući na sve načine pojedinačno i institucijski poput Caritasa i ove Hrvatske katoličke misije u Berlinu i njenog voditelja fra Zvonka Tolića. Misija Crkve i Caritasa je da stalno pomažu najpotrebitijima i tako će nastaviti djelovati kada potres prestane biti vijest i kada svi drugi napuste područja uništena potresom. I onda će ljudi koji su ranjeni emotivno, duhovno i tjelesno ili materijalno-egzistencijski trebati jesti, spavati, disati, školovati se ali i nastaviti živjeti tamo gdje im je sigurnost narušena.
Crkva smo svi mi, velika većina u Hrvatskoj, koja ne prihvaća podmukla omalovažavanje od strane neupućenih i zlonamjernih pojedinaca.
Crkva širi mir, ljubav, praštanje i slogu, a ne razdor i mržnju koju nam nameću ti pojedinci zamućena pogleda i razuma, čiji angažman i njihovu konkretnu pomoć do sada nismo imali prilike vidjeti.
Ali ovo nije kritika nego promišljanje da ne lutaju nego prihvate duh zajedništva. Jer i u najtežim trenutcima ratova i vihorima totalitarnih sustava koji šire mržnju prema čovjeku Crkva je bila utjeha i vodilja. Upravo ona o kojoj govorim-ona Crkva koja je utkana na malom poniznom čovjeku koji pomaže,vjerniku koji daje od sebe. Nemojmo gledati zlato i bogatstvo koje je samo odraz prelijepe baštine katoličke opstojnosti i muzejske vrijednosti. Poštujmo snagu vjere i utjehe koju nam ona nudi kroz ovo iskušenje zajedništva i ljubavi.
Za one koji žele znati više o ulozi Crkve u humanitarnom djelovanju: