Iza nas su još jedni EU izbori.
Šta će se prominiti?
Ništa.
Nakon svih onh pompoznih obećanja o bogatoj i prosperitetnoj Hrvatskoj, ona je spala na prosjački štap, pa ljude ne zanima vele tko će “plandovati” u EU parlamentu uz vrtoglava primanja.
Hoće li se tu išta prominiti?
Teško.
U predizbornoj kampanji, M. Petir, se primjerice, hvalila kako se izborila za tkz.-i “Molitveni doručak”.
Vau!
Zamisli uspjeha!
Malo nam glupavog amerikaniziranja i bez toga.
Poznato je da Ameri vole takve poze i pikanterije poput “molitvenih doručaka”, nakon kojih, onda izdaju zapovijed da se baci pokoja bomba (obična ili atomska) na pokoju nedužnu glavu.
Zar je to ozbiljno postugnuće za hrvatski narod?
Malo koketiranja s Crkvom, nitko neće zamirit, ali ovo je lakrdija par excellence.
Izboriti se za “molitveni doručak”, zamisli ti!
Nje li nam EU nametnula toliko “prozapadnih; proeuropskih; proliberalnih; pro…hebenih” sranja suprotnih hrvatskoj tradiciji, vjeri i običaju, na koja, koliko mi je poznato, nitko, od EU parlamentaraca, nije ni repom vrnuo, kao što neće ni kad nam doskora, sub poena, nametnu surogat majčinstvo, eutanaziju, obvezatno doniranje organa, nižu granicu dječje seksualnosti (na ruku pedofilije) i td.
Proći će jednakom lakoćom kao i sve do sada.
“Molitveni doručak” u vrimenu kada politika nikada nije bila tolika bliža usporedbi s “noćnom damom”, više je nego primjeren.
Ništa osobno protiv Petir, naravno.
“Molitveni doručak” je tek paradigma naših zastupnika u toj “babilonskij kuli” zvanoj EU parlament, te veličina i relevantnost stvari za koje se, eventualno, mogu “izboriti”.
Možda nije baš slučajno projektiran kao ta ukleta “kula”.
Moćnici vole snažne simbolike.
Što se naši parlamentarci nisu tamo izborili da nam, primjerice, na Bleiburgu, nad glavama ne kruže helikopteri, dronovi, migovi… (samo su još falile bojeve glave) i da policija ne gleda u narod kroz puščane cijevi kao na najgoru gamad?
Narodu bi to nešto značilo.
A, šta mu, zaboga, znači stupidno glumatanje političara “sabranih u molitvi” do li još jednog licemjerja i blasfemičnog igranja svetinjama?
Ako mene pitaš; ništa.
Prozirno, prizemno podilaženje vjernicima.
Kakva li nas velika “postignuća” tek čekaju u novom, petogodišnjem mandatu?
Možda se netko, jednako srčan, izbori za to da nam na grbu bude prvo polje bijelo kako ne bi smo morali trpjeti omraženo crveno.
Trećina Hrvata na rubu siromaštva ne može od jada ni jesti, ni spavati dok se to ne zbude.
Još da nam se Marina nje izborila za “molitveni doručak”, šta bi od nas bilo?
Mo’š nas slobodno ubit’!

Nada Beljan/Tomislavcity