Još jedna mirna “parada ponosa” u metropoli.
Pouzdan dokaz da smo se civilizirali.
Žurim se pohvaliti kako sam, za jednu “ljutu Ercegovku”, poprilično blaga, tolerantna i liberalna, po tom pitanju.
Ne krećeš li u me; dopuštaš pravo na vlastiti ukus, osjećaje i mišljenje, dopuštam ih i ja drugima, pa bio to gay, ne-gay, panker, roker, darker…
Tuđi me se izbori ne tiču, sve dotle dok ne čepaju po mojemu.
E, sad…glede “parade ponosa” (šta god to značilo)…

Ma, poštujem, brate, svačije pravo na vlastiti stav i onda ako je on potpuno suprotan mojemu.
Tek, jedno je pravo na stav, a drugo je taj stav silom nametati onima koji ga ne dile s tobom.
Conditio sine qua non slobode kao takve; da moja sloboda ne ograničava tvoju (et vice versa).
Bez toga je sloboda samo farsa.
Implicite je sadržan i u novozavjetnom Zlatnom pravilu ljubavi – imperativu svakog bogoštovlja i svake duhovnosti:
“Ne čini drugima…”
Nitko, dakle, nije isključen iz tih “drugih”, pa tako ni gay ili bilo tko drugi.
“Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi učine tebi”.
Trudim se živiti po tom imperativu jer osjećam da je u njemu sadržana božanska pravednost, kao preduvjet ljubavi, slobode i dostojanstva.

Uistinu nemam ništa protiv tuđih izbora i tuđih stavova, ukoliko mi ih se, ni na koji način, silom ne nameće.
Ispunjavaju li “povorke ponosa” ovaj uvjet?
Sve više mi se čini da ne.
Kao netko tko ne dijeli njihove sklonosti i uvjerenja, stavove i mišljenja, a najmanje ponos, time čime se sami ponose; u njihovu paradiranju vidim “crvenu krpu” kojom smišljeno mašu pred očima većine, kulturološki i tradicijski, alergične na “crvene krpe” takve vele, ne uvažavajući, pri tom, njihovo pravo da imaju na to pravo, barem toliko koliko i oni.
I čime se, zapravo, ponose?
Kakvo je postignuće u bivanju neprirodnim?
Imamo li pravo na svoj stav o tome?
Pedofilima je pedofilija prirodna.
Homoseksualcima, homoseksualnost, no, nečiji osjećaj nije mjera stvarnosti.

Osjećati se muškarcem, premda to nisi, ne mijenja ništa po pitanju činjenice da to nisi, niti ćeš ikada biti, pa, ma kakvom “toljagom” pokušavao natjerati prirodu da bude neprirodna.
Džabe ti.

Priroda je premudra da bi se dala ismjehivati.
Tragom vlastitog uvjerenja, ne slažem se s onima koji vjeruju da može i nisam usamljena u takvom uvjerenju.
Naprotiv.
Premoćna većina naroda vjeruje isto.
Imamo li jednako pravo na svoj ukus, svoje afinitete i obranu od silovanja prisilnim nametanjem tuđih; novopečenih, posve nam stranih, između ostalog?
Ako je skaredno mahanje umjetnim spolovilima duž gradskih ulica, prepunih dice i bogobojaznih ljudi, izraz civiliziranosti, dragovoljno se odričem te “vrhunaravne vrline”.

Svatko ima pravo izražavati i štititi svoj stav što je u skladu s temeljnim načelom civilizirana i slobodna svijeta, pa tako i većina.
Imamo pravo na svoj osjećaj svetosti, kao i njegovu obranu od onih koji ga skrnave nama naočigled.
Ima li netko veće pravo na svoje svetinje, samo zato što je u manjini, i tko je mjerodavan da to odvagne?
Batina?
Politika?
Interesni lobiji?
Zakon?
Pomodarstvo…?

Ako mene pitaš; nitko ne može imati pravo tjerati ikoga da ženu smatra muškarcem, samo zato što se ona tako osjeća (ili joj se ćefnulo tako osjećati).

Mnogi šizofrenici “osjećaju” da su, Bog te pitaj tko… Napoleon, Cezar…pa, ih, zbog toga, ne držimo Cezarom i Napoleonom.
Osjećaj je promjenjiva, psihološka kategorija, a bit ontološka i trajna kategorija.
Spolnost je utkana u ljudsku bit, a osjećaji u vezi s tim se mijenjaju, ovisno o okolnostima, između ostalog.
Treba li, dakle, na temelju njih donositi zaključke i nametati zakone?
Postoji nešto što zovemo common sense; zahtjev zdravog razuma i mudrosti prirode, koju nikakve parade, propisi i prisile ne mogu promijeniti.
Ergo:
Ukoliki se neki muškarac, tko zna kako i zašto, osjeća ženom, ‘ko mu brani…no, tko može prisiliti druge da se i oni tako osjećaju u vezi s njim?
Tražiti pravo da se tom muškarcu dopusti status “majke” tuđem ditetu.
Imaju li i dica pravo na svoja prava?
Da odrastaju u prirodnom okruženju…

Tvrditi kako je i homoseksualni par prirodan, brutalno je silovanje zdravog razuma, ismjehivanje prirode i uvreda inteligencije, ma šta homo-lobiji trabunjali o tome.
Može se potkuputi i silovati i znanost i politika i zakoni, ali ne i priroda.
Silujemo li ju prisilom da bude u neskladu sama sa sobom, možemo se, zauvijek, pozdraviti sa zdravim razumom i svime što na njemu počiva.

S obzirom na razmjer dekadencije ljudske svijesti, za očekivati je da se, doskora, svuda, pa i u Saboru, uvedu kvote za LGBT populacuju, premda se ni dragi Bog ne snalazi u tom zvjerinjaku rodova koji se umnožavaju.
I On je, mesečini, jedan od nas zatucanih.

Nada Beljan/Tomislavcity