Piše: Ante Matić – Borčanac

Mnogi se raspisali o nemilom dogođaju, koji se dogodio na Uskrs ispred jedne crkve u Splitu, o čemu je pisao i fra Mario Knezović, kojega rado čitam, jer zna napisati izvrsne komentare. Ovoga puta zašao je tamo gdje nije trebao. Moram fra Marija i one koji su drukčije vidjeli ono što se dogodilo na Uskrs u Splitu; upozoriti na neke stvari, koje zadiru u Kodeks i Statut novinarskog Društva i u paklenoj su igri medijskog rata protiv katolike Crkve i hrvatskog naroda. Kompetentan sam o tome pisati, jer sam, između inoga, diplomirao politologiju i novinarstvo na onom istom fakultetu u Zagrebu, na kojem je studirao ministar Božinović, a radio sam kao novinar, komentator i urednik u najtiražnijim novinama u Hrvatskoj. Dobro mi je poznata novinarska i urednička teorija i praksa u onoj bivšoj državi, a još bolje mi je znana u ovoj našoj, ovoj i ovakvoj Hrvatskoj.

Novinari učinili su pogrešku što su ušli raditi novinarski posao u crkvenom prostoru, a nisu zatražili crno na bijelu dopuštenje župnika. U toj prljavoj raboti ponašali su se protivno Statutu novinarske profesije i Kodeksu ponašanja novinara kad idu radit neki posao u crkvene prostore ili ustanove. U splitskom slučaju, prekršen je i Statut rada i Kodeks ponašanja, pogotovu što se dogodio verbalni i fizički sukob. Moj diplomski imao je naslov Verbalni delikt. U splitskom slučaju u javnost je više došao do izražaja beznačajan fizički kontakt i incident od verbalnog delikta, koji je bio za svaku osudu da se događa u jednoj slobodnoj i demokratskoj državi, kakva je naša Hrvatska. Zanimljivo je da su na stranu tih novinara stali oni koji su kao i oni istog mentalnog sklopa i komunističkih navada, pa je tako na njihovu stranu stao i ministar policije, što je nedopustivo, pa je tako ispao žrtva svog mentalnog sklopa i kućnog odgoja. Da stvar bude zamršenija i teško očita ljudima koji ne kuže medijske podmukle napade na vjeru i Crkvu u Hrvata. Ovo je bio jedan od tih ataka na vjeru, vjerske ljude i Crkvu kao takvu, jer se događaj dogodio u crkvenom prostoru, točnije pred crkvenim vratima.  Ponavljam, bez dozvole župnika oni nisu smjeli, niti imali pravo ništa raditi, pogotovo snimati, ama baš ništa na crkvenom prostoru, u predvorju katoličke bogomolje. Što bi se dogodilo da su novinari na glavni židovski blagdan pokušali nešto slično pred sinagogom ili muslimanski blagdan pred džamijom. Istu pogrešku napravili su policajci, koji nisu zaštitili župnika i vjernika što su napadnuti na najveći katolički blagdan, Uskrs. To se nije događalo ni za Titove tiranije. Novinarima nije padalo na pamet da idu pred crkve i u crkve, a isto tako policajci nisu ulazili u crkvena dvorišta. Stajali su postrani i promatrali. Poštivali su crkveni prostor i nisu tako lako ulazili u crkvena dvorišta. Pogotovu nisu to činili u vrijeme liturgije. Bilo je provokacija izvan crkvenog prostora za božićne ili uskrsne blagdane. Ova medijska akcija nadišla je one u vrijeme komunizma u bivšoj državi. Bila je to jedna od onih akcija, koju neprijatelji vjere, Crkve i države Hrvatske, pokušavaju na razne načine, pa je ovaj medijski način došao u javnost baš onako kako to režiraju demonski medijski maheri u zemlji Hrvata. U crkveno predvorje ušli su novinari, snimatelji, policajci…i to na Uskrs, dok je trajalo misno slavlje. Kako se to moglo dogoditi u slobodnoj, samostalnoj državi Hrvatskoj!?

Foto: Hanza Media