Bila si moj anđeo

Bila si moj anđeo,
baršunastih krila,
pade s visina
i radost ovog svijeta
jedna bezimena lutka iz Parisa,
što nije ni Venera, ni Mona Lisa.

Ti si ti, Dragulj,
sve druge su preslike izvornika,
moja si školjka skrivenih dubina
i moja tuga strmih visina
i runolist Roška Polja.

Nešto te tjera da budeš sa mnom,
u šetnji Senom, brojili smo zvijezde,
a tvoje oči sjaje bojom lavande,
trnjine i staklo u anđeoskom naručju,
u raju sam plako.

Nisu mi smetali celofani,
silikoni i tragovi napadne šminke,
crvene visoke pete,
ni usne zgažene trešnje,
u vatri od leda izgarale su čežnje.

Tu noć čašu otrova sam pio,
u čistilištu sam bio,
iz srca sam izvukao nevidljivi mač
i dozivao Boga za spas.

Bila si Kleopatra,
što Cezarom vlada,
moja Pirova pobjeda,
moj poraz i krivica,
ujedno su pokora i kazna.

Milan Bojkić, Basel, 20. veljače 2021.

Foto: Krešimir Kovač