Bratu u tuđini

Dok šetaš obalom Majne
Ili gledaš bogate izloge na trgu
Tvoje misli su maglovite i tužne
Lete za čobanicu Kaju i rijeku Šujicu.

Lomi ti se kamen u duši
Dok sa Vrana čuješ jecaj bure
To te zovu slike Domovine
Ganga i bećarac se na derneku ruše:
“Roško Polje i Ivane Sveti,
‘ko će curom jabuke uzeti”.

Moj brate u tuđini, Duvno te zove,
Oko tebe je asfalt i svjetla velegrada
To nisu slike prirode u tvojoj duši
Na Duvanjskom polju cvjetaju tikve. 
Ivanjdan je pred vratima i prošnja djevojke
Raduješ se Božiću i Novo Ljeto se sprema.

Obišao si sve gradove svijeta
Kušao slavu, bogatstvo i gledao lažni sjaj
Nigdje nisi dotakao sreću
Zove te Domovina i narodni zavičaj.

Za sreću bez oblaka tuge
Barem u krčmi otpjevaj ovaj stih
Past će ti kamen sa srca
Možda ćeš zaplakati ‘ko malo dijete
„Rastavi nas pobro dalečina,
Tebe Brišnik, mene Argentina“.

Milan Bojkić