Dašak moga zavičaja: „Veleznana prija“
Mara se spremila obići svoju novu priju koja je došla iz bolnice. Budući da se Anđa dosađivala u hladnim zimskim danima, ne znajući što...
Dašak moga zavičaja: Zaboravljeni kruh
Prošlost nas uvelike obilježi. Ponekad nam je i svojevrsno opterećenje, ali ju ne smijemo zanemariti. Negdje u njoj je klica i naše osobne, a...
Dašak moga zavičaja: Muke po tramvaju
Zorka se polako navikavala na gradsku sredinu. Sve joj je prijalo unatoč malim poteškoćama u svladavanju novih riječi i gradskih manira. Martin je upozorio...
Dašak moga zavičaja: Zorkina prstenska užina
Prije odlaska na „prsten“, Zorka se ispovjedila. Osjećala je potrebu predati svoju udaju u Božje ruke. Primijetio je to stariji svećenik pa je s...
Dašak moga zavičaja: Svrćanje litine
Nigdje se ne može bolje odmoriti nego u vlastitom dvorištu rodne kuće kad se čežnja za zavičajem smiri u hladovini ispod stare krošnje. Susreti...
Dašak moga zavičaja: „Kužiš, stari!“
Neki ljudi su jako podložni promjenama. Vjerojatno zbog pomanjkanja samopouzdanja, lakše prihvaćaju tuđe, a svoje poimaju kao manje vrijedno.
Gledajući sina Mirka, zagrebačkog studenta, koji...
Dašak moga zavičaja: Nije svakom dano pivati kroz selo
U ljudsku prirodu je utkana težnja prema ljepoti. Ona se jednostavno voli i prija ljudskom duhu. Oduvijek su lijepe žene privlačile pozornost, iako mudrost...
Dašak moga zavičaja: Grijota u celofanu
Odgajana u uvjerenju kako se treba držati do svog komšiluka, Zorka se svesrdno trudila oko novih susjeda. I brzo je zadobila njihove simpatije. Kako...
Dašak moga zavičaja: Komara
Poslije prstenske užine Zorka je prionula spremati ruvo za komaru. Ona je prva u selu sebi otkala „putove“, do tada su to radile susjede...
Dašak moga zavičaja: ‘Ajmo u Prodex
Otuđenost kao masovna boljka novog vremena, došla je i u naš kraj. Sve više se domaća susretljivost i otvorenost gube pred strogom računicom hladnog...
