Dašak moga zavičaja: Babin bocunić

  Ivan je davno otišao iz zavičaja, ali njegov zavičaj nikada nije otišao iz njega. U zrelijim godinama sve više razmišlja o rodnom kraju osjećajući...

Dašak moga zavičaja: Ćaćino milosrđe

Mara i Anđa su se, u svoj svojoj skromnosti, na sva usta hvalile jedna drugoj darovima što su ih dobile od djece za Božić. -...

Dašak moga zavičaja: Molitva zaboravljenih branitelja

I ovog Velikog petka moj narod će štovati Isusovu muku. Brojni će doći poljubiti Križ i pokloniti Mu se.  Padom na koljena postat ćemo...

Dašak moga zavičaja: Naše tete

Ne treba se bojati starenja. Istina, starenjem vid slabi, ali se bolje „vidi“. Naravno, ovo je moje osobno stajalište i mnogi se s njime...

Dašak moga zavičaja: Sto ljudi – sto ćudi

Ljudi na istu pojavnost reagiraju različito, po onoj narodnoj „sto ljudi- sto ćudi“. Kad je riječ o roditeljstvu i dječjem odgoju, u našem kraju...

Dašak moga zavičaja: “Biti obični čovik“

Ante voli prebirati po školskim uspomenama. Posebno zadovoljstvo pričinjavaju mu sjećanja na „biserje iz školskih klupa“ u društvu prijatelja  pri obilasku kuća u božićnom...

Dašak moga zavičaja: Zorka u velegradu

Susret s novom sredinom uvijek je pomalo stresan. Tako je i naša Zorka, doselivši u Zagreb tih sedamdesetih, upala u niz neugodnih situacija, ali...

Dašak moga zavičaja: Zorkina udaja

Vrijeme u kojem živimo nametne nam neka pravila i, htjeli ili ne htjeli, moramo ih se pridržavati. Lakše je prihvatiti pravila, nego ih kršiti....

Dašak moga zavičaja: „Veleznana prija“

Mara se spremila obići svoju novu priju koja je došla iz bolnice. Budući da se Anđa dosađivala u hladnim zimskim danima, ne znajući što...

Dašak moga zavičaja: Muke po tramvaju

Zorka se polako navikavala na gradsku sredinu. Sve joj je prijalo unatoč malim poteškoćama u svladavanju novih riječi i gradskih manira. Martin je upozorio...

Najnovije