Dašak moga zavičaja: Naše tete
Ne treba se bojati starenja. Istina, starenjem vid slabi, ali se bolje „vidi“. Naravno, ovo je moje osobno stajalište i mnogi se s njime...
Dašak moga zavičaja: Sto ljudi – sto ćudi
Ljudi na istu pojavnost reagiraju različito, po onoj narodnoj „sto ljudi- sto ćudi“. Kad je riječ o roditeljstvu i dječjem odgoju, u našem kraju...
Dašak moga zavičaja: “Biti obični čovik“
Ante voli prebirati po školskim uspomenama. Posebno zadovoljstvo pričinjavaju mu sjećanja na „biserje iz školskih klupa“ u društvu prijatelja pri obilasku kuća u božićnom...
Dašak moga zavičaja: Presti, pripredati ili propredati
Stvaranje niče iz potrebe, a ono što stvaramo itekako sliči nama. Često toga nismo ni svjesni. Ukoliko nas pohodi mudrost i svoj rad oplemenimo...
Dašak moga zavičaja: Zorka u velegradu
Susret s novom sredinom uvijek je pomalo stresan. Tako je i naša Zorka, doselivši u Zagreb tih sedamdesetih, upala u niz neugodnih situacija, ali...
Dašak moga zavičaja: Zorkina udaja
Vrijeme u kojem živimo nametne nam neka pravila i, htjeli ili ne htjeli, moramo ih se pridržavati. Lakše je prihvatiti pravila, nego ih kršiti....
Dašak moga zavičaja: Skaka u nevare
Igra je od pamtivijeka pratila dječje odrastanje. Mijenjala je svoje obličje, a svrha joj je uvijek ostala ista - uljepšati djetinjstvo. Sve se više...
Dašak moga zavičaja: „Veleznana prija“
Mara se spremila obići svoju novu priju koja je došla iz bolnice. Budući da se Anđa dosađivala u hladnim zimskim danima, ne znajući što...
Dašak moga zavičaja: Zaboravljeni kruh
Prošlost nas uvelike obilježi. Ponekad nam je i svojevrsno opterećenje, ali ju ne smijemo zanemariti. Negdje u njoj je klica i naše osobne, a...
Dašak moga zavičaja: Muke po tramvaju
Zorka se polako navikavala na gradsku sredinu. Sve joj je prijalo unatoč malim poteškoćama u svladavanju novih riječi i gradskih manira. Martin je upozorio...
