Dašak moga zavičaja: Babin bocunić
Ivan je davno otišao iz zavičaja, ali njegov zavičaj nikada nije otišao iz njega. U zrelijim godinama sve više razmišlja o rodnom kraju osjećajući...
Dašak moga zavičaja: Ćaćino milosrđe
Mara i Anđa su se, u svoj svojoj skromnosti, na sva usta hvalile jedna drugoj darovima što su ih dobile od djece za Božić.
-...
Dašak moga zavičaja: Molitva zaboravljenih branitelja
I ovog Velikog petka moj narod će štovati Isusovu muku. Brojni će doći poljubiti Križ i pokloniti Mu se. Padom na koljena postat ćemo...
Dašak moga zavičaja: Naše tete
Ne treba se bojati starenja. Istina, starenjem vid slabi, ali se bolje „vidi“. Naravno, ovo je moje osobno stajalište i mnogi se s njime...
Dašak moga zavičaja: Sto ljudi – sto ćudi
Ljudi na istu pojavnost reagiraju različito, po onoj narodnoj „sto ljudi- sto ćudi“. Kad je riječ o roditeljstvu i dječjem odgoju, u našem kraju...
Dašak moga zavičaja: “Biti obični čovik“
Ante voli prebirati po školskim uspomenama. Posebno zadovoljstvo pričinjavaju mu sjećanja na „biserje iz školskih klupa“ u društvu prijatelja pri obilasku kuća u božićnom...
Dašak moga zavičaja: Zorka u velegradu
Susret s novom sredinom uvijek je pomalo stresan. Tako je i naša Zorka, doselivši u Zagreb tih sedamdesetih, upala u niz neugodnih situacija, ali...
Dašak moga zavičaja: Zorkina udaja
Vrijeme u kojem živimo nametne nam neka pravila i, htjeli ili ne htjeli, moramo ih se pridržavati. Lakše je prihvatiti pravila, nego ih kršiti....
Dašak moga zavičaja: „Veleznana prija“
Mara se spremila obići svoju novu priju koja je došla iz bolnice. Budući da se Anđa dosađivala u hladnim zimskim danima, ne znajući što...
Dašak moga zavičaja: Muke po tramvaju
Zorka se polako navikavala na gradsku sredinu. Sve joj je prijalo unatoč malim poteškoćama u svladavanju novih riječi i gradskih manira. Martin je upozorio...
