Dašak moga zavičaja: Naše tete
Ne treba se bojati starenja. Istina, starenjem vid slabi, ali se bolje „vidi“. Naravno, ovo je moje osobno stajalište i mnogi se s njime...
Dašak moga zavičaja: “Biti obični čovik“
Ante voli prebirati po školskim uspomenama. Posebno zadovoljstvo pričinjavaju mu sjećanja na „biserje iz školskih klupa“ u društvu prijatelja pri obilasku kuća u božićnom...
Dašak moga zavičaja: Zorka u velegradu
Susret s novom sredinom uvijek je pomalo stresan. Tako je i naša Zorka, doselivši u Zagreb tih sedamdesetih, upala u niz neugodnih situacija, ali...
Dašak moga zavičaja: Zorkina udaja
Vrijeme u kojem živimo nametne nam neka pravila i, htjeli ili ne htjeli, moramo ih se pridržavati. Lakše je prihvatiti pravila, nego ih kršiti....
Dašak moga zavičaja: „Veleznana prija“
Mara se spremila obići svoju novu priju koja je došla iz bolnice. Budući da se Anđa dosađivala u hladnim zimskim danima, ne znajući što...
Dašak moga zavičaja: Muke po tramvaju
Zorka se polako navikavala na gradsku sredinu. Sve joj je prijalo unatoč malim poteškoćama u svladavanju novih riječi i gradskih manira. Martin je upozorio...
Dašak moga zavičaja: Zorkina prstenska užina
Prije odlaska na „prsten“, Zorka se ispovjedila. Osjećala je potrebu predati svoju udaju u Božje ruke. Primijetio je to stariji svećenik pa je s...
Dašak moga zavičaja: „Kužiš, stari!“
Neki ljudi su jako podložni promjenama. Vjerojatno zbog pomanjkanja samopouzdanja, lakše prihvaćaju tuđe, a svoje poimaju kao manje vrijedno.
Gledajući sina Mirka, zagrebačkog studenta, koji...
Dašak moga zavičaja: Grijota u celofanu
Odgajana u uvjerenju kako se treba držati do svog komšiluka, Zorka se svesrdno trudila oko novih susjeda. I brzo je zadobila njihove simpatije. Kako...
Dašak moga zavičaja: Komara
Poslije prstenske užine Zorka je prionula spremati ruvo za komaru. Ona je prva u selu sebi otkala „putove“, do tada su to radile susjede...
