Dašak moga zavičaja: Nije svakom dano pivati kroz selo
U ljudsku prirodu je utkana težnja prema ljepoti. Ona se jednostavno voli i prija ljudskom duhu. Oduvijek su lijepe žene privlačile pozornost, iako mudrost...
Dašak moga zavičaja: „Pripitomljeni vuk“
Odrastanje uz lijepe i maštovite priče čini djetinjstvo ljepšim. Svi se vjerojatno sjećamo neke bakine ili djedove priče koja je ostala utkana u naše...
Dašak moga zavičaja: Svrćanje litine
Nigdje se ne može bolje odmoriti nego u vlastitom dvorištu rodne kuće kad se čežnja za zavičajem smiri u hladovini ispod stare krošnje. Susreti...
Dašak moga zavičaja: Muke po tramvaju
Zorka se polako navikavala na gradsku sredinu. Sve joj je prijalo unatoč malim poteškoćama u svladavanju novih riječi i gradskih manira. Martin je upozorio...
Dašak moga zavičaja: Vama koji ste otišli prije nas
Kad listopad najavi svoj odlazak i kad ga Stvoritelj odjene u najljepše ruho, uslijedi njegovo umiranje. Priroda umire sretna, a čovjek kao njezin gospodar,...
Dašak moga zavičaja: „Izađu dila na vidila“
Poučene životnim iskustvom, Mara i Anđa su zaključile kako je svit postao previše osjetljiv i žugljiv. Mara je dijelila uvjerenje kako se svakom malo...
Dašak moga zavičaja: Zorkina nedilja i Đurđina nedelja
Zorka je, kao uzorna domaća žena, svako jutro ustajala rano i spremala doručak Martinu iako on to nije tražio od nje, ona je to...
Dašak moga zavičaja: Pošćetar
Malo je onih koji, odrastajući u našem kraju, nisu ponijeli titulu pošćetara. Tko to nije brao susjedove jabuke, trgao tuđe kukuruze? Tko nije u...
Dašak moga zavičaja: „Kolo“
Udala se Zorka za Martina, gazdinskog momka nakrivljenog nosa. Skupilo se u „kolo“ mnoštvo svijeta, došli su momci i cure i iz susjednih sela,...
Dašak moga zavičaja: Zorka u velegradu
Susret s novom sredinom uvijek je pomalo stresan. Tako je i naša Zorka, doselivši u Zagreb tih sedamdesetih, upala u niz neugodnih situacija, ali...
