Pitali smo 100 oženjenih muškaraca: „Kome se prvome povjeravaš kada tvoja žena sazna da si je prevario?‟ Čuo sam ovo pitanje nedavno u reprizi epizode jednog starog showa naziva „Obiteljske svađe‟. Smiješno je što sve mi zapamtimo, zar ne? Zanimljivo je i to da se sjećam kako je najčešći odgovor na pitanje bio „konobar‟. Da, dobro ste pročitali. Najčešća osoba kojoj bi se 100 muškaraca obratilo u vrijeme krize bio bi konobar – ne svećenik, otac, bliski prijatelj, nego konobar. To nažalost otkriva doseg pandemije neuspostavljenih prijateljstava između muškaraca danas.

Ne govorim ovdje o pandemiji prevara. Premda je žalosno kada se one dogode, rekao bih kako je veća tragedija kada muškarci nemaju nikoga s kime bi porazgovarali kada padnu. Većina njih će zadržati za sebe svoju nevjeru, kao i gomilu drugih stvari pred kojima će pokleknuti, i nikada to neće nikome reći, nikada neće skinuti sa sebe taj teret patnje.

Ako Those Catholic Men i Exodus 90 služe nečemu, onda oni služe za identificiranje i otpuštanje prave snage stvarnog muškog prijateljstva i povjerenja u kontekstu katoličke vjere. Stoga kako identificirati prijateljstvo između muškaraca koje nas drži podalje od izolacije, a potiče nas da idemo naprijed? Evo četiri kvalitete:

#1 – Autentični su prijatelji na istom zadatku. „Pravo se prijateljstvo sastoji od međusobnog usavršavanja jedno drugoga i približavanja Bogu.‟ – sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa

Što čini autentično prijateljstvo uzbudljivim i izazovnim? Putovanje. Približavanje Bogu s bratom pokraj sebe je najpoticajnija stvar za koju znam. Spoznaja da kada jedan posrne da je drugi tamo da ga podigne čini sam put podnošljivijim. Kada se moj prijatelj Martin malo umori od životnih izazova, tada ja nastupam, našalim se s njim, počastim ga pivom i dobrom cigarom te ga podsjetim da bez obzira na sve što on prolazi da bi on to trebao prikazati za moje spasenje! Vidite, mi smo na istom putu, istom putovanju, istom zadatku. Sv. papa Ivan Pavao II. nazvao je taj put „put herojskog naviještanja evanđelja‟. Autentični prijatelji to razumiju i znaju kako nikad ne bi smjeli ostaviti prijatelja na cjedilu.

#2 – Autentični su prijatelji iskreni. „Pravo prijateljstvo nikad ne bi smjelo sakriti ono što misli.‟ – sv. Jeronim

Neprijatelj naše duše ima omiljenu taktiku. Ona izgleda otprilike ovako. Svojim nam ljigavim, prepredenim glasom on šapuće: „Kada bi znali sve o tebi, nitko ne bi s tobom želio imao ništa. Ti si lažnjak. Ti nikad nećeš biti svet.‟ Naravno, to su sve njegove laži. Kako bismo ih uništili, trebamo samo biti iskreni. Ako uistinu želimo da se „željezo željezom oštri‟, ako uistinu želimo rasti u milosti Božjoj, onda moramo biti iskreni s barem jednim autentičnim prijateljem. Sigurno, potrebno je prvo malo hrabrosti, ali jednom kada se otvoriš, to postaje prirodno. Budi muško. Ispljuni to. Budi iskren.

#3 – Autentični su prijatelji ranjivi. „Bog nam šalje prijatelje kako bi nam bili snažna potpora u vrtlogu borbe. U društvu prijatelja naći ćemo snagu da dosegnemo naš uzvišeni ideal.‟ – sv. Maksimilijan Kolbe

Prava se prijateljstva ostvaruju kada se izložimo – kada smo spremni reći: „Ovo sam ja. Želim rasti. Želim riskirati. Spreman sam na promjenu. Želim dobar život. No za sada sam ja ja.‟ Iznenadili biste se koliko muškaraca traži prijatelja s kojim bi bili otvoreni. Također ćete naći nekoliko muškaraca koji se ne mogu suočiti s istinom. Priznajmo si. Živimo u svijetu sa zidovima. Mnogi se muškarci skrivaju iza zidova i ližu svoje rane sve dok ne umru. Premda trebamo naći način da srušimo njihove zidove i spasimo svoju braću, trenutno bismo se trebali fokusirati na one koji žele prijateljstvo.

#4 – Autentični prijatelji tretiraju jedan drugoga s razumijevanjem i poštovanjem. „Ne postoji ništa na ovoj zemlji vrjednije od pravog prijateljstva.‟ – sv. Toma Akvinski

Najbolja ikona autentične ljubavi koje se mogu sjetiti je Sveta obitelj. Iako bi se mnogo moglo reći (i reklo se) o dubokoj ljubavi između Isusa i Njegove majke, iskače mi primjer sv. Josipa kada pomislim na Svetu obitelj. Sv. Josip je zasigurno osjetio nevjerojatnu odgovornost očinstva kada je držao Isusa u naručju po prvi put i kada je čuo otkucaje Njegova malog Presvetog Srca. Svaki je otac to osjetio. Sigurno je osjetio velik očinski ponos kada je Bogočovjek čiji je on bio zaštitnik odrastao u muškarca koji će spasiti svijet. No, iako je sv. Josip bio osoba najbliža našoj Gospi i našem Gospodinu, on je bio njihov sluga i zaštitnik. Sveti Josip je ono kako izgleda autentična muževna ljubav. Ona služi, ona štiti, ona ima razumijevanja, poštovanja i poslušna je. Baš kao što molimo za zagovor sv. Josipa za nas kao očeve i muškarce, trebali bismo se ugledati u njegov primjer kako izgraditi autentično prijateljstvo s našom braćom.

Mark Gliebe

muzevnibudite.com