Čovjek je sjetan i nesretan!

Ništa se promijenilo nije,
Sunce grije i padaju kiše,
Rađaju se nove zore
I odlaze mjesečine prije.

Psi laju, a karavane prolaze
Lome se istine, a cvijetaju laži
I u mladom žitu ima kukolja,
a i u kukolju žito traži.

Putujemo kroz prostor i vrijeme,
dok nas ne samelje kotač života
Neki se rode, budu i nestanu
Samo si Ti, Bože, Trajanje i Vječna Dobrota.

Zaborav je jači od sjećanja,
A trenutak dugotrajniji od vječnosti.
O, Bože, zašto sam postao
Djetinjasto sjetan i nesretan?

Ležim na suhoj zemlji
Go i bos u raju.
I promatram malu guštericu
Kako se “peče” na kraju.

Jurim, obučen okamenjenim plaštem
Zelenim livadama jave,
Dok rosa miriše,
Na jutarnje mlijeko krave.

Nebom se vuku oblaci glomazni i debeli,
Ko teška gvozdena kola,
Dok ne prekriše plavetnilo
Midene i Dolà.

Na Zorin dolac pala je žega,
te nesnosne bakrene vrućine
Ostarjela majka okopava krumpire,
gledajući u isprane i poderane daljine

Motika tupa, a leđa pogurena,
misli na svog jedinca
A on hodi zapadnom ulicom,
ne obazirući se za ženom i dicom.

Sam sam u ovom gradu, ko vuk u gori,
Uza me Strijele Božje
Netko me sa Olimpa zove
Stani, viteže, odmori!

Svuda je pusto, svučeno, hlaca
Nema ni cvrčka na borovima
Ni djevojačkog smijeha kamenom avlijom
Ni slinavog dječjeg plača.

Što vise neonskog blještavila,
Stranac sam u gradu,
To više tuge i nemira u meni,
Duša mi gubi nadu.

Sjedim na tronu Pirove pobjede,
Uspravan i vičem :
-Vratite mi moje lađe!
One mene diće!

Berem koprive i škripavac po vrtačma
To mi je znati:
“Milane, medenjak je za tebe, a tvrdi
Okrugli, kolač za Matiju”, dodade mati.

Staze do raja, pokore nude
More bez soli i maestrala.
Život je samo neopjevano čudo
Kad je tu pored tebe,
misliš da je negdje drugo.

Nikoga nema. Duge ulice ćute,
Svi težimo nebu u visine
Visoki jablani svojim lišćem remete
Gorak okus tišine.

Gdje je nestao čovjek?
Tko je zalutala ovca?
Za koga lista i cvijeta Grabovica,
Kad mene nema za vijek

Ja sam usamljeni sijač,
Sa platna Van Goga
Oko mene svuda kameni spavači
I nisam otuđen od Boga.

Nepreglednim poljima, cvjetaju tikve
I mirišu opojne ljubičice,
Iznad stogova sijena lete mrtvi golubovi,
te čudesne nebeske ptice

Milan Bojkić

Basel, 27.6.2019.

Foto: Ilustracija/Tomislavcity