Prispile trišnje u Marinu dvorištu, zarudile i najedrile pa onako crvenkaste, oble i sjajne, ispod zelenih listova, stidljivo mame prolaznike.

Ibrina trišnja, tako je zovu, poznata je po lijepoj i velikoj krošnji ispod čije se hladovine odmaraju susjedi za ljetnih vrućina, a ime dobi po Jurinu kumu Ibri koji je davno nakalemi, i ode mu za rukom.

Znao je Ibro s čekićem i željezom, vatrom i vodom. Volio je konje i vješto ih potkivao. Obrezivao i kalemio voćke, znao gdje će i kako zarezati pa dugo zagledao mladice govoreći kako „drvo ima dušu.“

I kako ove godine trešnje sazreše baš za Bajram, Mara se sjeti svoje kume Ajše i njezinog Ibre pa, da preduhitri njihove bajramske hurmašice, posla po unuku Josipu košaricu slatkih trešanja u predvečerje, prije iftara. Zna Mara da kumovi poste ramazan, unatoč godinama.

– Ono što se voli, nije teško – govorila bi  Ajša – a šejtan ne miruje, navodi na zlo i reži k’o pašče  pa hajd’, kako ćeš mu se oduprt, već postom i molitvom. Kad bi svi postili i molili, bili bi bolji i  saburniji.

Razumjele su se Mara i Ajša upravo onako kako se razumiju pravi vjernici jer zdrava molitva otvara vidike i poziva na razum i mir. Obje su vjerovale istini kako „nema bogoljublja bez čovjekoljublja.“ Iako ih njihove „pobožne“ susjede nisu razumjele, one im nisu zamjerile. Pretjeranim bistrenjem plitki potoci se lako zamute.

One su znale i njegovale dobrosusjedske odnose lijepim riječima, dobrim namjerama i malim znakovima pažnje. Ove godine to bijahu prve trešnje.

Pa kad ih Marin unuk Josip donese na Ibrina vrata, svi se razveseliše, na veliko. Cijenio je Ibro čeljad iz Jurine kuće i uvijek mu je bilo drago kad otvore njegova vrata. Male geste dobrote mogu učiniti velika djela ljubavi.

– Šućur Alahu! – prozbori starac, a Ajša vidno dirnuta, pomilova zbunjenog Josipa govoreći:

– Sve vam bilo berićetno na ovom dunjaluku. Poselami svoje!

Nije Josip dobro razumio izgovorene riječi, ali je shvatio njihov smisao. Prijala mu je toplina i iskrenost ovog kratkog susreta kao i novčanica što mu je od srca i po bajramskom običaju pruži stari Ibro.

Pa kad onako veseo i razdragan sve ispriča babi Mari, koja je upravo izmolila Gospinu krunicu, ona joj u srcu zahvali. Onda se vrati molitvi bez koje joj nije prošao nijedan dan, a poglavito ovi zadnji, svibanjski. S ganućem je izgovarala prigodni Himan Duhu Svetomu.

Iva Bagarić/Tomislavcity