Životne prilike i običaji nametnu nam pravila ponašanja. Pozicija i osobnost uvijek su dopuštale odstupanje od pravila, samo ih je trebalo imati.

Tako je biti „mlada“, u vrijeme kad se Zorka udala za Martina, podrazumijevalo poslušnost kućnoj čeljadi i ugađanje cijelom selu. Bilo je to vrijeme aktivnog i međusobnog sudjelovanja seljana u svim životnim prilikama.

Vijest o dolasku Zorkine matere na „kolač“, kako se zvala prva posjeta udanoj kćeri, jako je prijala radoznalim susjedama i od rane zore su virkale, kad će prija, kako bi na vrijeme zauzele misto kod šporeta i čekajući svoju gurabiju sebi „lipo skratile dan“.

Doduše, nisu one tražile veliko čašćenje, a nije im se ni nudilo. Samo bi od nove mlade koji put zaiskale čašu vode provjeravajući joj narav.

– Dajder, mlada, i meni jednu, živa bila! – upitala bi uljudno kuma Milka, pa bi nazor malo popila i obratila se Zorki.

– Lipa ti je narav. Ne popričaš očima na zapovid. Meščini da je se Martin usrićio.

– ‘Ko zna, seko, vidit će se? Zna se ne’ko i priprodat’? – bila je kritična Zorkina svekrva. – I ja bi’ se smijala da me je ‘vako zapalo. Kad se sebe sitim, sritne glave, baš sam bila baksuzna. Ja bi’ po cilu večer dvorila ljude na silu u našoj kući. Stavljaj im ugljen u lule. Bože moj, i one manitašćine, moralo se svakom „lepe“. Ma, tribala sam onim mašom po perčinu. Eh, a sad dodaš kap vode pa valjaš?

Osjetila je Zorka žaoku u svekrvinoj priči, ali je šutjela. I tada kao i uvijek ljudi se trude jednostavnu poruku umotati na svoj način i plasirati po svojoj želji i vlastitoj slabosti svjesno prirediti javni nastup. Pred takvom pojavom slušatelj zašuti, poruka je toliko jasna da je ne treba tumačiti.

– Eto ti matere, Zorka! – Martin je ozbiljnim i oštrim glasom najavio puničin dolazak.

– Pomozider joj unit’ cekere!- zapovijedao je istim tonom.

Skoči se Zorka, rumenilo joj udarilo u lice od navale emocija i Martinova grubog glasa pa mu tiho prigovori.

– Što mi tako dreto govoriš? Znaš da ću sve poslušat’?

– Ja to zbog ženetina. Nek’ im je volja na mistu. Zamire one svašta, znam im ja ukove.

Pri tom skrivećki uputi Zorki pogled koji je govorio više od riječi te ona osjeti olakšanje. I sama potisnu osjećaje ljubavi i nježnosti kad ugleda majku pa širokim osmijehom dočeka gošće, mater i strinu. 

– Majko, kako si? Kako je u vas tamo? Je li sve živo i zdravo? – posebno je naglasila ono „vas“ jer su je slušale susjede i to bi joj bila velika zamjerka, ovaj put ih je nadmudrila.

– Dobro smo, Bogu fala! – drhtavim glasom otpozdravi mater i poljubi kćer, a onda i priju i sve ostale koje su se tu zatekle. Muškarci se nisu ljubili, samo pristojno rukovali.

– Kako si ti, Zorka! Jesi li se obikla? – upita strina i ne čekajući odgovor, nastavi.

– Muke ti se obiknut’ u dobru. Nu kuće na dva boja? Je li ovo sve vaše oko kuće? Velike širine i lipote, moja Zorka! Samo slušaj.

– De, de, prijo, jašta će već slušat’! Dobra nam je nevista, nema šta. Najočnija od svi’ mlada u selu? Volim ja što je kršna i odresla, radi plemena,  a za posluv ćemo lako – hvalio je svekar Zorku, a svekrva ga podržavala pred novim prijama, znala se i ona priprodati. 

Prije su donijele pune cekere darova, bile su tu i gurabije s utisnutom kockom šećera u sredini, to je bio običaj koji se još prakticirao unatoč dobroj kupovnoj moći i ponudi slastica u trgovinama.

Zorka je po običaju služila dok su susjede vodile glavnu riječ i zasipale nove prije pitanjima o rodbini i poznanicima u njihovu selu. Tek pri odlasku dopusti Zorki svekrva da malo s materom razgleda kuću i okućnicu. Slušala je Zorka materino svitovanje i nije joj padalo na pamet požaliti se na novu obitelj. Znala je kako to materi ne bi bilo drago čuti pa je na sva usta hvalila i kućnu čeljad i selo, a tako se i osjećala. Zorka ih je uistinu sve zavoljela i nije previše zamjerila nikome.

Obećala je doći „u rod“ prije nego odseli u Zagreb. Malo je zatekoše materine riči pri odlasku kad joj ih uputi onako potiho. 

– Moja Zorka, čuvaj se velikog grada. Tamo ljudi ‘oće tuđi’ žena?

– Bože ti sačuvaj! – trznu se  Zorka i zamisli?

Iva Bagarić/Tomislavcity