Malo mjesto, na vijest o nečijoj ženidbi ili udaji, malo živne. Takva informacija potpiri uspavanu radoznalost, potakne istraživanja i skrene misli s osobnih problema.

Tog jutra, kad je Kaja pozvala susjede na kavu jer joj se ženi sin jedinac, zazujalo je kao u košnici.

– E, neka je se i on otisko, vrime mu je – strina će nazdravljajući jetrvi Kaji i diveru Šimi – i šta kažete? Kakva vam je nevista?

Lipa! – hvalisavo će Šime – k’o slika! – onda kao usput doda – Ma, nek je ona čeljade, lako je za lipotu!

Sjedeći u svojoj fotelji i baba je ponosno primala čestitke pa na usputan upit „kakva je Lukina cura“, spremno odgovori:

Glumica! Koda je izašla iz televizora. E, sad, kakva je i kolika je zapravo, vidit ćemo kad se umije i izuje.

Baba je bila sklona smiješnim izjavama što bi zaživjele u mjestu neko vrijeme. I ovaj put je nasmijala čestitare i ubacila bubu u uho ženskom svijetu. Susjede su već „istražujući teren“ doznale kako se Lukina cura pretjerano šminka, nosi visoke potpetice i skupu markiranu odjeću. A te sklonosti za nekoga su bile vrlina, za nekoga mana. Komentari na istu pojavnost su čisti autorski uradak utemeljen na osobnosti, rodbinskim relacijama i trenutnom raspoloženju. Budu to riječi i hvale i pokude, ovisno o karakteru i stavu govornika. Ali, ne treba ih prezirati, prosijavanjem će polučiti zorniju sliku o dotičnoj osobi.

Luka se nije obazirao na govorkanja, on se zaljubljeno divio svojoj curi, uvijek besprijekorno dotjeranoj. Cijenio je njezin trud oko lijepog izgleda kao vrlinu. Doduše, smetale su mu mrlje od pudere na odjeći kao posljedica njihove bliskosti, morao je nabaviti poseban sapun za fleke i krišom bi ih skidao. „Ljubav je uistinu tajnovita“, smješkao bi se trljajući ovratnike košulja.

Selo je, u tjedan dana, izreklo svoj sud i domalo ga zaboravilo, tako to biva. A što se dogodilo Luki, par dana prije samih svatova, nije odmah plasirao u javnost.

U silnoj strci i kupovanju koječega za svatove, lutao je po mjesnom prodajnom centru. Zanesen u police sa suhomesnatim delicijama, primijetio je nisku djevojku kako mu maše izdaleka. „Kakva je ono blesača!“, pomisli u trenutku priznajući sebi kako on nema razloga trčati za nebitnim poznanicama, ta ženi se. Domalo je ispod oka opet snimio onu istu nepoznatu i jednostavnu curu u bijelim patikama i trenirki, s kosom svezanom u rep, opet mu je mahnula. Odnekud mu se učini poznatom, ali brzo je zanemari i požuri dalje nastojeći otići iz njezina vidokruga. „Baš je dosadna“, prozbori sebi u bradu javljajući se na mobitel svojoj zaručnici. Srce mu zaigra gledajući ljepoticu na zaslonu pa joj umilno i nježno šapnu:

– Di si, ljubavi!

– Evo me iza tebe, voljeni! Mašem ti k’o luda, a ti me ne vidiš. Tu sam na kozmetici, okreni se!

Luka se na peti zavrti za sto osamdeset, pogleda u tom pravcu i ugleda nju, djevojku koja mu je mahala već dva puta. Ovaj put prepozna u „maloj nepoznatoj“ svoju veliku ljubav pa joj pohita u susret. Ona ga nježno zagrli i onako zaljubljeno pogleda iz žablje perspektive. Srce ju je već prepoznalo i kucalo jače javljajući glavi da je to ona, odabranica njegovog srca, doduše nenašminkana, nedotjerana i niža desetak centimetara. Osjećaj ljubavi trnuo je sve one uzburkane misli i pitanja što su se rojila u Lukinoj glavi. Prvi put joj je namjerno slagao kako ju nije vidio zanesen u kupnju, petljao je i jedva dočekao kad je skrenula s teme na pripreme za svadbu.

Usput mu pokaza papirić na kojem je bio napisan termin za pedikuru, manikuru i šminkanje te adresa salona za uljepšavanje. To je bio njezin dar budućoj svekrvi, Lukinoj mami. A kako je Kaja proživjela taj tretman, čut ćemo uskoro.

Iva Bagarić/Tomislavcity