U moru narodnih izreka, ova iz naslova je itekako aktualna u kolovozu kad je najviše vjenčanja u duvanjskom kraju.

Vođeni životnim iskustvom i vjerskim odgojem, stariji su zaručnicima ponavljali poznatu izreku kao svojevrsno upozorenje. A omiljeni duvanjski fratar i zaljubljenik u narodno stvaralaštvo njome bi započinjao obred „prstena“ : „Brak nije uprti pa rasprti, nego uprti pa do smrti“.

Baba Virka se usudila oskvrnuti poznatu izreku kad se njezina unuka Stanka, zrelija cura,  jedva odlučila zaručiti.

Poslušaj me, Stanka, dosta si se nacurovala. Probaj i s udajom pa ako ti dodije, ti „rasprti“, sad je to ušlo u modu. Nije k’o nekad kad se nije smilo vratit materi. Oprobaj, nek’ te ne kore kako se nisi mogla udat. „Bolje se zvati loša neva, nego dobra seka!“

A kad svatovi dođoše po Stanku, baba je blagoslovi i šapnu:

– Ako ti tamo ne bude sve po volji, nemoj ti, da jadna nisi, bižat materi. Ne mere se pobignut od svoje sudbine, već se strpi i prašćaj. Neka ti ljutnja prinoći, a inat ne omrkne. Ako budete zajedno molili i u Boga iskali, ne će Božja Providnost izostat.

Minula su vremena, savjeti postali blaži, a brakovi nestabilniji. Jesmo li na dobitku?

Svatko je uvjeren u ispravnost osobnih stavova o braku, na to imamo pravo. Ono što uložimo, to ćemo i primiti.

Uprtiti“, ne mora značiti teret, ukoliko uprtimo ljubav. Ni odgovornost nas ne će sputavati ako ju prihvatimo s radošću. Nije teško slušati glas razuma ako služimo ljubavi. Brak je darovana prilika da postanemo dobri roditelji, odani supružnici, suosjećajna bića. Brak je, i treba biti mirna luka u kojoj supružnici čuvaju kormilo i dižu jedra. Lakše je zajedno prebroditi bure i nevere, a ljepše je udvoje gledati izlazak i zalazak sunca. A kad se pučina otvori na obzorju, blizina drage osobe je najveće blago.

Ima u narodnoj izreci “ uprti pa do smrti“ puno istine i skrivene mudrosti. Lijepo se naslanja na biblijsku „Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“( Matej 11, 28- 30)

Zajednički život ovjenčan jarmom obećava lako breme ukoliko želimo iza sebe ostaviti dobru brazdu.

Pa neka svima, koji stupaju u bračnu luku, bude sretno i blagoslovljeno. Neka u ovom nemirnom vremenu budu dosljedni svjedoci bračnih obećanja. „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“.

Iva Bagarić/Tomislavcity