Od Ivana do Ivana, od vode do vode, da me noge ne bole!

Ma samo jednu zeru, da se običaj ne zaboravi – kaže susjeda Mira dok razbuktava vatru na malome svitnjaku tik kraj kuće – u čast sutrašnjega sveca i njegova rođenja, svetoga Ivana Krstitelja, ali i u čast svome sinu Ivanu.

Mogli bismo reći, što se duvanjskoga kraja tiče, dok bude nas bit će i ovoga običaja. Bogu hvala, našlo se večeras i slame i drva i kartona i koječega da se upale svitnjaci. A gore kako kod obiteljski kuća u našim selima, tako i u našem Polju i u gradskim ulicama. Svitnjake su upalili i djedovi i bake, i oni koji žive sami i oni u obiteljima. Svijetle veliki i mali svitnjaci i još uvijek najviše razveseljavaju djecu. Ne boje ih se preskakati, a stari se vatri primiču, griju leđa i noge da ih ne bole. I njima je osmijeh na licu, zasigurno vjeruju u moć velikoga sveca, a tko bi ga znao u koje sve dane i uspomene su ih vratile vatrene buktinje.

Neka sve i od svakoga zla čuva sveti Ivan koji se u duvanjskome kraju na poseban način štuje u Rošku Polju čiji je i nebeski zaštitnik!

Rijetko kada unaprijed čestitamo imendan, ali ovom prigodom svim Ivanima, Ivama, Ivanama, Ivicama i ostalima koji nose ime sutrašnjega sveca čestitamo njihov imendan!

Sveti Ivo crkvu gradi,
ni na nebu, ni na zemlji,
neg u zraku, u oblaku.
Ni drvetom, ni kamenom,
nego lišćem od bršljana.
Tu je Isus dolazio,
mladu misu govorio.
Tu Marija dolazila,
I Isusu govorila,
da oprosti svim grešnicim.

Z.S./Tomislavcity

Video:/Tomislavcity/Gabi

Više fotgrafija u galeriji.