‘Sit gladnu ne vjeruje’, stara je narodna poslovica koja je postala primjenjiva u doslovnom smislu riječi u Bosni i Hercegovini. I dok jedni razmišljaju o zimovanju, drugi su na rubu životne egzistencije. Žive od danas do sutra, a te tužne slike dolaze iz svih dijelova BiH, pa tako i iz Glamoča.

Reporter portal Hercegovina.info posjetio je jednu od najsiromašnijih općina u Bosni u Hercegovini koja na dvije tisuće stanovnika ima preko 90 korisnika javne kuhinje.

Na području Hercegbosanske županije veliki je broj ljudi u potrebi, od socijalne pomoći i malih mirovina od kojih se jedva preživljava. Mnogi u danu imaju samo jedan topli obrok u 13 sati koji dobiju zahvaljujući Pučkoj kuhinji u Glamoču.

Kada je 2001. “Misija bez granica” otvorila Pučku kuhinju projekt je planiran na dvije godine. Zbog velike potrebe i teških socijalnih prilika u ovoj općini, projekat je produžen i kuhinja djeluje već 19 godina.

“Na samom početku projekat je planiran za stare i nemoćne u dobi od 60 i više godina. No, u radu smo shvatili da postoji znatan broj socijalno ugroženih obitelji, samohranih roditelja sa četvero ili više djece i zbog toga smo otvorili vrata kuhinje za sve one koji su u potrebi. Stoga, imamo korisnike od 7 dana do 89 godina”, ističe koordinator Blaženko Soldat.

Do sada je u kuhinji pripremljeno više od 627.000 obroka, korisnici pristižu iz grada i okolnih sela, a neki čak pješače i po sat vremena po hladnoći da dođu do komada kruha i toplog zalogaja.

U siječnju 2020. godine “Misija bez granica” započela je novi projekt “Pomoć starijima i nemoćnim”, također u Glamoču. Koordinator posjećuje sve starije osobe koji su u potrebi, a fizički ne mogu doći u kuhinju zbog zdravstvenih poteškoća.

Projekat je nastao iz te potrebe i do sada se pokazao kao jako uspješan. “Nitko nije prepušten sam sebi, jednostavno u radu na terenu prepoznamo potrebu i djelujemo u skladu s njom”, rekao je koordinator Blaženko Soldat.

“Misija bez granica” je međunarodna kršćanska nevladina organizacija koja 60 godina pomaže zemlje istočne Europe. U Bosni i Hercegovini djeluje od 1992. godine na različite načine, humanitarnim radom, jačanju obitelji i pomažući im da postignu samoopstojnost kako bi razvili vlastiti biznis ili da im pomogne da postanu konkurentniji na tržištu rada.

Već par godina unazad da bi smanjili troškove Pučke kuhinje i pomogli što većem broju korisnika kako u Glamoču tako i u Mostaru korisnici javne kuhinje sade krompir a urod koriste za prehranu starijih obitelji u projektu.U listopadu ove godine na skoro tri duluma zemlje izvađeno je oko 4 300 kilograma krumpira.

Gluvo glamočko kolo, glamočki med, glamočki sir i glamočki krumpir općepoznati su pojmovi koji se vežu uz ovo mjesto. Gluvo glamočko kolo nema više tko igrati jer mladih nema, glamočkog meda i sira sve je manje, jer ga nema tko praviti.

Jedino je ostao još glamočki krumpir, jedna od glavnih namirnica za golo preživljavanje ovog nekada izrazito bogatog kraja.

Vrijeme je darivanja, a glamočkih priča, nažalost, imamo na svakom koraku i svugdje oko nas. Dok sjedimo na prenatrpanim trpezama, okrenimo se barem malo oko sebe i ljudima u potrebi na kratko nabacimo osmjeh na lice.

Ž. Milićević / hercegovina.info