Dražana Perković iz Tomislavgrada već dva desetljeća djeluje kako humanitarka u Udruzi „Kap ljubavi“ i pomaže ljudima u potrebi gdje god i kako god može.

No iskustvo koje je doživjela u Africi za nju je posebno razdoblje, u kojem je kako tvrdi ona  pomagala, ali i dobila od Afrike puno više nego što se može riječima opisati.

O humanitarnom radu i iskustvima s „Crnog kontinenta“ i puno lijepih sjećanja otvoreno govori za Pogled.ba povlačeći paralelu s današnjim društvom u Bosni i Hercegovini koje po njezinom viđenju hvatajući ritam modernizma gubi one prave i iskonske vrijednosti.

U Africi se najviše smijala

Afriku pamtim po nečemu dobrome, po vremenu provedenom kad sam se najviše smijala“, kaže Dražena započevši priču o Africi te  napominje da na tu temu kad progovori teško se zaustavlja.

Prvi put je otišla u Keniju na pola godine 2012. godine o čemu s radošću i danas ona govori.

Mogu slobodno reći da je to jedan dio najljepšeg razdoblja u mom životu, kada sam upoznavala Afriku i kada sam puno od njih naučila. Naučila sam neke životne vrijednosti, naučila sam da je ljepota u davanju više nego u primanju i da su ustvari oni više pomogli meni nego ja njima“, kaže Dražana za Pogled.ba.

Razgovarali smo s Dražanom Perković koja više od dva desetljeća djeluje kao humanitarka u Udruzi "Kap ljubavi"

Razgovarali smo s Dražanom Perković koja više od dva desetljeća djeluje kao humanitarka u Udruzi ''Kap ljubavi''Više o tome čitajte: http://www.pogled.ba/clanak/drazana-perkovic-nakon-kenije-i-benina-uvijek-ce-me-vuci-zelja-za-afrikom/183168

Objavljuje Pogled.ba u Subota, 30. studenoga 2019.

Nakon toga bila je 2017. godine u Keniji ponovno, a  2018. godine prema programu Udruge „Kap ljubavi“ prešla je pomagati u Beninu.

Nastojimo koliko god možemo na našim prostorima pomagati, ali  i „Crnom kontinentu“, a ja osobno s obzirom na to da sam tamo bila, Afrika mi je postala sastavni dio mene i  i jedan dio mog srca uvijek će biti tamo. Ja to ne mogu opisati, to je neka neraskidiva veza“, kaže Dražana.

Susret s djecom u Africi

Od 2012. do 2017 godine pomagali su  sirotištu „Mali dom“ u Keniji , ali s obzirom na to da je zaključeno da je pomoć potrebnija Beninu koji je kao zemlja puno siromašniji od Kenije prešli su tamo  pomagati.

Fra Đoka se upoznao s velečasnim Odilonom koji je osnovao u Beninu sirotište i prešli smo pomagati  Beninu  preko kumstava i preko donacija“, pojašnjava Dražana za Pogled.ba.

Kada je stigla 2018. godine  u Benin, kako ističe  zaista je shvatila da je ljudima u Beninu pomoć puno potrebnija nego u Keniji.

Trenutno u tom sirotištu po imenu „Dom Ivana Pavla II“ za djevojčice, je oko 30 štićenica. Njihove životne priče su jako potresne i zaista su teške, međutim na njihovim licima se očituje samo osmijeh i sreća, premda  se može i danas vidjeti ta sjena svega što su prošli. Dosta je njih bez roditelja i u tim svojim malenim životima prošli su zaista puno. Mi pomažemo osim u Domu i djecu izvan Doma preko kumstava“, kaže Dražana.

U Domu Ivana Pavla II najveća prostorija, u Beninu, učionica gdje djeca najviše borave m kako ističe nosi ime Kap ljubavi, igralište za djecu nosi ime Tomislavgrada i Širokog Brijega.

Sa mnom u Beninu je bila Josipa Galić koja živi u Zagrebu, ali je porijeklom iz Širokog Brijega, a općina Tomislavgrad je poslala donaciju za to sirotište od koje smo dio sredstava dali i za izgraditi to igralište“, pojašnjava Dražana.

Na dvadesetoj obljetnici Udruge „Kap ljubavi“ , po njezinim riječima je prikupljeno uz pomoć dobrih ljudi dosta novčanih sredstava, a tu će se uključiti i fra Mika- Miljenko Stojić, a već se radi knjižnica za djecu, da djeca mogu čitati i pisati, te su im  knjige već naručene.

Neraskidive veze

Stoga i ovim putem zahvaljuje svim  dobročiniteljima i kumovima koji preko Udruge „Kap ljubavi“  pomažu djeci u Beninu, djeci u Africi, s kojom je izgradila neraskidive veze.

Svaki put prije nego što odem u Afriku kažem sebi,  evo još ću ovaj put i oprosti ću se s Afrikom. Međutim nije jednostavno se oprostiti s Afrikom, svaki put kad se vratim, tražim način kako ću ponovno otići i molim Boga da napravi put. Vjerujem u čuda i zaista Bog to posloži“, iskreno će Dražana. Napominje da su putni troškovi jako veliki i da nikada sama ne bi mogla sebi priuštiti putovanja u Afriku niti sva hodočašća na koja odlazi da nije fratara.

Kaže kako je često pitaju prijatelji i kolege želi li opet otići u Afriku, a njezin odgovor kako vjeruje ona dok je živa bit će „Da“.

Poređenje ljudi u Africi i u BiH

Želim ponovno  otići u Afriku, hoće li se to promijeniti ikada, ne znam“, iskreno će Dražana.

No, ona  ima pune ruke posla u Udruzi Kap ljubavi koja pomaže velikom broju građana i u Bosni i Hercegovini, pa se u razgovoru za Pogled.ba nije libila ni u  poređenje ljudi iz Afrike i BiH.

Djeca su svugdje djeca i raduju se svemu. Međutim u Africi kad djetetu daš bombonu, ono ti zahvaljuje i blagosivlja te, iskreno se raduje kad provedeš vrijeme s njima, vraćaju ti stostruko. Mi smo ovdje pokvarili djecu ili su ove prilike u kojima živimo. Težimo nekom modernizmu, djecu i vrijeme s djecom možda kupujemo poklonima  i mi jednostavno, kako odrasli tako i djeca vide od nas, pa neke stvari apsolutno ne znaju cijeniti“, pojašnjava Dražana svoj kut gledanja.

Smatra da je modernizam previše utjecao na ljude i udaljio ih od Boga.

Previše je taj modernizam došao kod nas, ne kažem ja da to ne dolazi u Afriku, ali tamo su još sačuvane životne vrijednosti, tamo slave Boga punim plićima i najmanje dijete i starac koji se jedva kreće“, tvrdi Dražana.

Radost pomaganja

Stoga smatra da se od ljudi u Africi može puno naučiti i osjeća posebnu radost kad tim ljudima može pomoći na bilo koji način.

Sve što činimo, činimo zajednički u Udruzi „Kap ljubavi“ prema Africi i prema ljudima ovdje, zahvaljujući dragom Bogu i dobrim ljudima. To plemeniti ljudi prepoznaju i rado nam se pridružuju što nas čini posebno radosnima. Tako imamo kumova iz Švicarske, Austrije, Njemačke, diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske i ljudi se zaista javljaju od svukuda“, kaže Dražana.

Kumovi možete biti i vi

No ovom prilikom ističe da imaju trenutno dvoje djece kojima treba kumstvo, a ako se netko prepozna od čitatelja portala Pogled.ba kako poručuje neka se javi u Udrugu „Kap ljubavi“ i postane kum , nekom djetetu i unese radost u njegov ali i svoj život.

Svaki kum ima slikicu i pisamce od djeteta. Zna podatke djeteta, a godišnje jednom djeca pošalju pismo i sitnicu za svoje kumove. Mi upriličimo i susret s kumovima i mogu reći da smo svi velika obitelj. Svaki čovjek i svaki volonter , pojedinac koji se priključi nama bilo moralno  ili financijskom ili bilo kojom drugom podrškom je dio „Kapljice“, ističe Dražana.

Kap ljubavi , kako naglašava nisu fra Đoka i aktivni članovi, nego svaki čovjek koji učine dobro prema bratu u potrebi.