U povodu Dana općine i skore proslave svoje nebeske zaštitnice, Gospe od zdravlja, u Neumu je u tijeku bogat kulturni, gospodarski, vjerski i športski program. Među njima je i tradicionalni Etnofest koji okuplja hrvatske izvođače, a održat će se 18. kolovoza i to po 24 put. Duvanjskoj javnosti će svakako biti zanimljivo pogledati nastup Daria Plevnika i „Pučke pjevačke skupine Bukovica-Tomislavgrad“ koji će izvesti pjesmu „Duvno moje divan kruže“.

Bit će to njihov prvi scenski nastup, ali prema onomu što smo čuli i doznali, jasno je da je riječ o jednoj lijepoj i skladnoj pjesmi. Čovjek bi pomislio da su i ostali izvođači uz Plevnika pravi profesionalci. Nesumnjivo, vrlo odgovorno i profesionalno su pristupili ovomu zadatku. Intenzivnije pripreme su trajale od veljače, a želja glavnoga aktere ove skladbe, našega sumještanina, inače istaknutoga političara i docenta dr.sc. na Agronomskom fakultetu u Mostaru, gospodina Joze Bagarića Jože, da oživi jedan stari bukovički bećarac i k tomu ga uglazbi, stara je gotovo pola stoljeća.

Gospodine Bagariću, recite nam kako je nastala ova pjesma?

– Ova pjesma datira iz ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. I sad mi je u ušima, a pjevali su je moji Bukovčani na poklade kada se usred sela, u našoj Dragi ispred Sekanove kuće, igralo kolo. Predvodila je to, na žalost sada pokojna, Iva Dilber, rođena Bagarić-Ivuša, prekrasno je pjevala, a pratile su je Anica Sekanova, Ana Marijanova-pokojna, Ruža Muškića, Ruža Kovačušića i mnogi drugi jer je selo bilo prepuno omladine. Ako sam nekog izostavio nije namjerno, neka mi oprosti. Iz toga doba su prva dva stiha ove pjesme,  a ostatak je moja kreacija. U biti je to svojevrsna oda Duvnu, njegovim prirodnim ljepotama i znamenitostima, Duvnjacima kao dobrim ljudima, lijepim Duvanjkama, bogatom polju, radosti seljaka i težaka, i nadasve bogatoj vjeri, tradiciji, kulturi, naciji, odnosno povijesti.

U pjesmi „Duvno moje“ čuli smo više glasova i instrumenata, od modernih do starih. Možete li nam ih predstaviti?

Pjesma je snimljena u četveroglasnome pjevanju. Ja sam prvi muški glas, drugi su gospodin Dario Plevnik i gospodin Ivan Bagarić. Fani je prvi ženski glas a Matea, Andrea i Ivana su prateći ženski glasovi. Glede instrumenata temeljni instrument je električna solo i bas gitara, bubnjevi, a ukomponirano je to s guslama – našim tradicionalnim instrumentom.

Otkud suradnja s Plevnikom?

O tome bi se moglo dosta pričati ali ukratko ću. Naoko, kao i mnoge druge dobre stvari slučano, ali nije već Božjom providnošću. Poslao sam e-mailom upit i vrlo brzo mi se javila njegova supruga Darija pa smo razgovarali i na kraju dogovorili i odradili što smo smislili. Tada sam mu rekao što želim, a očekivao sam da će kao i neki drugi od ranije isti čas odustati. Oko ove ideje imao sam par susreta i upita s glazbenicima i kad bih im rekao što želim isti čas bi odustali, jer je to izgledalo nemoguće. No, gospodin Plevnik nije. Tražio je da mu pošaljem tekst pjesme i način na koji ja to pjevam. Tekst mu se jako svidio, a moje pjevanje baš i ne. Odmah me pitao može li to malo promijeniti, a ja sam pristao na njegove ideje. A ono što sam tražio je da uglazbi i aranžira pjesmu koja će biti brza, vedra, pjevna, u rock izvedbi, a da je podloga naš bećarac, uz  malo gange, sa sekvencama instrumentala, tvrdoga rocka isprepletenoga s nekim našim tradicionalnim instrumentom poput gusala, frule, dvojnica i sl. Rekao je da nema problema i da će to na svoj način odraditi u idućih 15-tak dana. Za divno čudo javio se za desetak dana i poslao matricu i demo snimku. Svi u kući smo se oduševili. Nadmašio je sva naša očekivanja! No, sada je to bio problem za mene, jer je teško zaboraviti stari način i naučiti novi način pjevanja. Mučio sam se, a da bi ipak uspio u mnogome mi je pomogla uvažena profesorica Kristina Boras, koja je stvarno puno pomogla i ja joj ovako javno zahvaljujem. Kad nje nije bilo po njezinim instrukcijama peglala me je njena učenica, moja Matea. Na kraju početkom travnja (8.4.2019.) u „Šokačkom studiju“ gospodina Plevnika u Osijeku smo snimili ovaj uradak.

Jeste li osmislili scenski nastup?

Da, nastup je scenski osmišljen. Ali tu ne očekujte nešto posebno jer je težište na pjevanju. Znate da nismo profesionalci i da nam je ovo prvi nastup, da će to biti premijerna izvedba i želja nam je da je izvedemo najbolje što znamo. Tu će još uz nas izvođače nastupiti i stjegonoša koji će nositi stijeg Pučke pjevačke skupine.

Je li bilo poteškoća doći do narodne nošnje? 

Kako je pjesma prijavljena za Etnofest u Neumu i kada je prošla na natječaju odlučili smo, u skladu s tekstom i tradicijom, nastupiti u narodnim nošnjama. I tu je nastao problem. Nisam mogao vjerovati da je naći našu duvanjsku tradicionalnu nošnju toliki problem. Počevši od druge polovice svibnja prikupljali smo nošnju. Očekivao sam da svaka kuća ima nešto od nošnje didova i baka, da ću u svakoj staroj kući, zakačeno za pantu, naći opanke. Ma kakvi! Pretražili smo sve i nismo našli ništa. Razočarao sam se koliko držimo do svoje starine. Vrlo vrijedne stvari su, izgleda, završile u smeću. Želio sam da izgledamo što autentičnije, “duvanjskije”. Želio sam nositi prave duvanjske opanke. Na kraju sam, primoran, dvoje opanke uradio ja i moja supruga Zdravka, a navezla ih je Anđa Bagarić – Meštrouša, svima poznatija kao „strina Ćoša“. Uz nju i mi smo bar dio naučili, tako da će treći biti najbolji. Nošnje su nam vrhunske. Moja je replika koju je izradila naša etno majstorica gospođa Mila Šteko. Tu su još nošnje naših pokojnih Tome Ćurića i Boće Ćagića ,ženske nošnje su posuđene od obitelji Mande i Nikiše Petrovića, obitelji Ile Malekina, a ima i nešto što je uradila moja pokojna mama Matija. Gusle smo posudili od obitelji pokojnog Ciprijana Ćulanića. Naravno, veliko im hvala!

Zbog čega ovu pjesmu niste snimili ranije i njome počastili domaću, ali i širu publiku?

– Dugo već želim ovu pjesmu spasiti od zaborava. I izgleda da smo na dobrom putu. A tragedije koje su mi se događale odbacivale su pjesmu u zaborav i bilo kakvu priču o tom. Stvari ne možete promijeniti, a život morate živjeti. Žalujete, tugujete, molite, a ponekad i zapjevate. Uglavnom nosite se kako znate i umijete…

A hoće li  publika biti počašćena vidjet ćemo. Ono na čemu mi ne mogu zamjeriti je želja i trud. Napravio sam što sam mogao. Naravno, zahvaljujući i podupirateljima koji su spremno pružili moralnu i materijalnu potporu i ja im ovom prigodom od srca zahvaljujem.

Hoće li možda za ovu skladbu biti snimljen i videospot?

– Otprilike 80%-tak posto materijala za video spot je snimljeno proteklih mjeseci. Nešto ćemo još snimiti na nastupu, a nastavno i na par lokaliteta tu kod nas. Nakon toga materijal ide u studio na obradu. Iz mnoštva materijala izvući ćemo najbolje i napraviti službeni video spot. S obzirom koliko materijala imamo pjesma nam je kratka, (šalim se) no važno je da to bude spot koji je logička video potpora pjesmi.

Kad ga močemo očekivati?

– Bitno je da bude kvalitetno urađen, a manje bitno je hoće li to biti za mjesec, dva ili tri.

Našim predstavnicima na ovogodišnjem Etnofestu želimo uspješan nastup. S veseljem očekujemo njihovu pjesmu i videospot!  Na koncu dodajmo da će na ovogodišnjem Etnofestu nastupiti 22  hrvatska izvođača. Među njima su, između ostalih,  Đuka Čaić, Jasmin Stavros, Lea, Ine Tadić, Alka Vuica/ Livio Morison, Željko Krušlin/Latino, Bruno Krajcar, Trio Gušt, Klapa Nostalgija, Mladen Burnać i drugi.

Zora Stanić/ Tomislavcity