U nedjelju, 5. kolovoza 2018. godine, kod spomen obilježja u Paklinama, na planini Ljubuši, služena je sveta misa za žitelje Vedašića i Letke koje su u lipnju 1944. godine zvjerski mučili i pogubili partizanski zlotvori. Iako je put do mjesta stradalima bio prilično neprohodan veliki broj žitelja podljubuških sela stigao je na mjesto stradanja. Neki su i propješačili veći dio puta, no zahtjevan uspon i velika žega bezvrijedna je žrtva naspram onoga što su u svojim posljednjim trenutcima proživjeli mučeni i zvjerski ubijeni mještani.

Prije početka misnog slavlja, općinski načelnik Ivan Vukadin i ministar u Vladi HBŽ Petar Galić, zajedno s predstavnicima mjesne zajednice Vedašić, organizatorima obilježavanja ove obljetnice položili su vijenac i zapalili svijeće.

Na početku mise, gvardijan duvanjskog samostana, fra Sretan Ćurčić pročitao je imena stradalih, kao i način na koji su stradali. Iako živih svjedoka nema, iz izjava obitelji i rodbine stradalih, koji su pokopali svoje mrtve došlo se do približnih saznanja o načinu stradanja. Tijekom ovoga čina čitanja grobnu tišinu planine povremeno su prekidali jecaji i suze nazočnih. Postavljeno je i pitanje, kakav je to trebao biti čovjek koji je na tako zvjerski način mučio i zlostavljao drugoga čovjeka.

Ivan Miškić Milan r. 1886 (58 godina). Pronađen potpuno izmasakriran i satrven, kostiju potpuno izlomljenih, tako da su mu tijelo morali donijeti u vreći.

Mirko Miškić, sin Ivanov (Milanov ) r. 1929 (15 godina). Pronađen slomljenih kostiju i glave potpuno smrskane.

Ilija Miškić r. 1923. (21 godina). Odveden petstotinjak metara od staja i strijeljan. Na pronađenom tijelu nije bilo vidljivih tragova mučenja.

Josip Gudelj r. 1891. (53 godine). Također odveden podalje i strijeljan zajedno s Ilijom Miškićem. Ni na njemu nije bilo vidljivih tragova mučenja.

Anica Gudelj r. 1914. (30 godina). Pronađena iznakažena tijela, slomljene vilice koju je držala samo koža. Trbuh, noge i bedra su joj bili isprobadani nožem.

Jakov Bokanović r. 1889. (55 godina). Po svjedočenju očevidaca iznakažen do te mjere da ga se od straha nije moglo gledati.

Jozo Bokanović r. 1910. (34 godine). Mučen do smrti, a potom mu je tijelo gorjelo na vatri. Nađen s odrezanom glavom koja je nađena podalje od tijela. Ruku svezanih uzicom od pregače pokojne Ive Šteko.

Ante Bokanović Antuka r. 1903. (41 godina). Pronađen nešto podalje od ostalih, ispod jedne litice gdje je bačen u šumu. Po ozljedama na tijelu se vidjelo da je bio teško mučen i polomljen.

Ruža Bokanović Krištuša r. 1910. (34 godine). Nađena na ledini sklopljenih ruku, pa se pretpostavlja da se molila do smrti. Bila je potpuno prebijena s počupanom kosom koja je bila bačena pored njezina tijela.

Iva Šteko r. 1892. (52 godine). (Pronađena iznakažena s očenašima u ruci. Grudi su joj bile probodene i tijelo iznakaženo, a glava probijena. Pretpostavlja se da je umrla u teškim mukama sklopljenih ruku.

Jozo Papić Jokica r. 1917. (27 godina). Pronađen zajedno s ostalima sa strašnim ranama po tijelu koje su bile nanesene nožem. Noge i ruke su mu bile prebijene.

Bože Papić Boko r. 1907. (37 godina). Pronađeno tijelo bilo je zvjerski unakaženo. Noge su mu oderali sve do nokata.

Bože Papić Boškica r. 1899. (45 godina). Iznakažena i polomljena tijela, s glavom bez vilice, pronađen zajedno s drugima. Vilicu, nakon dvadeset sedam godina, pronalazi njegov sin Petar Papić i polaže je u grob svoga oca.

Jozo Papić Jozuka r. 1922. (22 godine). Također krvnički unakažen, oderane kože s nagorjelim tijelom što bi moglo značiti daje stavljan na vatru kako bi krvnici udovoljili različitim metodama mučenja.

Stojan Papić Stole r. 1904. (40 godina). Unakažena tijela, potpuno satrven u vlastitoj koži pronađen na zajedničkom mjestu stravičnog zločina.

Blaž Bilić r. 1926. (18 godina). Njegovo tijelo je pronađeno potpuno golo. Umoren na vrlo čudan način, bez vidljivih izvanjskih ozljeda. Tijelo je bilo neuobičajeno dugačko i tanko što upućuje na to da su ga krvnici mučili rastezanjem. Pretpostavlja se da je umro u strašnim mukama.

Andrija Radoš r. 1931. (13 godina). Nađen potpuno satrven u vlastitoj koži. Bio je dijete od trinaest godina, a mučen na najgori način. Njegov otac je mučeničko tijelo svog djeteta s mjesta zločina odnio u vreći.

Miško Ljubičić r. 1924. (20 godina). Pronađeno tijelo s mnogim ozljedama od bodeža, a nogu oguljenih do nokata.

Tijekom misnoga slavlja fra Sretan je u više navrata naglasio da je dužnost kršćanina oprostiti. Pohvalio je i napore potomaka stradalih koji su uložili veliki trud kako bi dostojno obilježili mjesto njihova stradanja ali posebno zbog borbe za prikupljanjem što više podataka i promicanju istine o ovome stravičnom događaju.

Ovdje možete poslušati i propovijed fra Sretana Ćurčića izrečenu na ovoj svetoj misi.

Kako bi iskazali solidarnost i podsjetili na još jednu žrtvu u podljubuškim selima, organizatori su odlučili da će sav milodar s mise biti darovan za izgradnju muzeja i spomen-obilježja stradalim na Lugu 1943. godine. Na ovaj način se želi podsjetiti i zaboravu oteti teško stradanje običnoga hrvatskoga čovjeka, seljaka u teškim vremenima II. svjetskog rata. Ova simbollična gesta potakla je sve nazočne na misi da daju izdašniji milodar, pa je na kraju prikupljeno gotovo 1.800 KM. Iz Udruge Lug-Poljica su zahvalili na daru i obećali da će novci sigurno biti utrošeni za ono za što su i namijenjeni.

Više o ovome strašnom događaju možete pročitati OVDJE.

Više fotografija pogledajte u galeriji.