Obitelj Krištić iz Borčana jedna je među inim duvanjskim obiteljima koja se i ove godine može podičiti izvrsnim urodom krumpira. Njihova plodna zemlja, uz Božji blagoslov i uloženi trud, uzvratila im je s više od 250 vreća krumpira. Bogu hvala i neka je uslast!

U čast duvanjskoga čovjeka, njegove zemlje, ali i krumpira, nedavno smo prenijeli jedan tekst koji je je prigodi 20. obljetnice osnutka i rada SD Mijatovi dvori objavio Damir Basara, član Društva za planinarenje, istraživanje i očuvanje prirodoslovnih vrijednosti “Osmica” iz Karlovca. Čini nam se da je ovom zgodnom, a u čast krumpira, dobro ponoviti dio Damirova tekst:

Rijetko kada me nešto natjera na razmišljanje kao jedna mala, drugim ljudima naizgled bezvrijedna vrećica krumpira. Po dolasku s jedne od istraživačkih ekspedicija na području Tomislavgrada, kao poklon, donio sam i tu vrećicu, prepunu slasnih, domaćih krumpira s Duvanjskog polja. S povrćem ili mesom na lešo, pečeni, ispod peke, pole, u knedlama od šljiva jednostavno ne možeš odlučiti što je bolje. A sa svakim krumpirom nadiru sjećanja i emocije. Dok jednog dana ne zagrabiš na dno  vrećice i sa zadnjim krumpirom krenu suze. Na dnu vrećice skupila se, jedva za šaku, hrpica crne zemlje. Šaka Duvanjske zemlje, za koju su se moji prijatelji ponosno, rame uz rame borili i ginuli, šaka Duvanjske zemlje koju nevjerojatnim žarom vole, štuju i njome se diče, šaka Duvanjske zemlje od koje žive i na kojoj uzgajaju i ove moje slasne krumpire te naposlijetku šaka Duvanjske zemlje čije podzemlje istražujemo, eto već 20 godina. Obrisao sam suze i brižno u staklenku spremio svaku grudicu te divne, Duvanjske zemlje. A onda sam shvatio. Ne samo da je štujem i volim svim srcem, ne samo da ću joj se uvijek vraćati, shvatio sam da joj i pripadam. Zauvijek.

Tomislavcity

Fotogalerija: Ivan Krištić