Sunčano lipanjsko prijepodne proveli smo na Obiteljskome poljoprivrednom gospodarstvu „Baćak“ u Letki. Podno lečićke grede i samo četiri kilometra od Tomislavgrada krije se „bogata škrinja“ u vlasništvu supružnika Nikole i Božane Baćak.

Nikola, danas umirovljeni hrvatski vojnik s 22-ije godine spremno se odazvao obrani Domovine, najprije kao prvi hrvatski redarstvenik, a potom kao pripadnik 4. gardijske brigade. Ratni put nastavio je na kupreškome ratištu kao zapovjednik satnije 10. bojne, te u obučnome središtu za dočasnike u postrojbi Ante Bruno Bušić gdje je dočekao svršetak rata. Umirovljen je 2008. godine, no time nije prestao biti aktivan. Imao je dosta slobodnoga vremena koje je odlučio iskoristiti za podizanje OPG-a – uzgoj kupina i proizvodnju kupinova vina. I ne samo toga vrlo zdravoga napitka.

– Za sve je „kriv“ posjet jednome gospodarskom sajmu u Splitu gdje sam prije pet godina sa suprugom prvi put kušao kupinovo vino. Toliko mi se svidio da sam ga odlučio proizvesti za svoje potrebe. I tako smo prije pet godina podigli plantažu kupine sa 150 sadnica i proizveli prvih 120 litara vina. Svi prijatelji i susjedi koji su ga kušali bili su oduševljeni pa smo nakon pozitivnih komentara podigli i drugu plantažu sa 450 sadnica.

Nikola nas upoznaje da su uz kupinovo vino njihovi prvi proizvodi bili liker od kupina i pekmez od kupina.

– Na tome nismo stali. Nastavili smo s proizvodnjom likera od aronije koju smo nabavljali od moga bratića Ivana Baćka Mačka koji također ima OPG sa 700 sadnica aronije.

Uz aroniju, od domaćih proizvođača otkupljivali su i malinu od Tonija Pecića iz Brišnika. No ni tu nije bio kraj. Proširili su se na proizvodnju orahovca, medovače i šljivovice. Za tu proizvodnju koristili su domaći orah, med i šljivu iz staroga šljivika koji je osobit urod imao prošle godine.

– Danas imamo 6 vrsta likera (kupine, maline, višnje, aronije, medovaču, orahovac, a od prošle godine i rakiju od kupine koja se dobije destilacijom, a ta rakija također je kod kupaca ostavila vrlo dobar dojam, kaže naš sugovornik i ističe da je temelj njihovih likera čista hercegovačka loza koju nabavljaju u Čitluku od poznatoga vinara Odaka.

I u Nikolinom susjedstvu niče novi vinograd s 200 trsova – sorte Charodnnay, u vlasništvu Marka i Ljube Kovčo.

– To je provjerena sorta od našega prvog i najboljega vinara Marka Bakovića Kosalja, tako da bi ove godine trebao biti 70 postotni urod pa i tu ćemo praviti rakiju i vino, veselo će Nikola.

O kvaliteti proizvoda OPG-a “Baćak” dovoljno govori i nedavno priznanje na II. braniteljskom sajmu u Mostaru.

– Dobili smo priznanje za najbolju kolekciju braniteljskih proizvoda. Na tomu sajmu sudjelovao je 31 izlagač iz četiri županije u Hercegovini i gosti iz Hrvatske. Bilo je 18 braniteljskih i poljoprivrednih zadruga. Dobili smo glavno priznanje što nas posebno raduje, priznaje Nikola na čijem je poljoprivrednom gospodarstvu prošle godine proizvedeno 450 litara kupinova vina te između 600 i 700 litara likera.

Puno je truda, vremena i novca bilo potrebno da se postigne ova razine obiteljske proizvodnje.

– Svaki početak u poljoprivrednoj proizvodnji je težak, jer zahtjeva velike investicije. Nakon pripreme zemljišta, nabavke sadnica, podizanja betonske armature, osiguranja navodnjavanja po sustavu „kap po kap“, trebalo se pobrinuti i za odgovarajući objekt za proizvodnju u čijem sastavu je i konoba u kojoj se mogu kušati proizvodi. Da bi izgradili takav objekt, morali smo posegnuti za kreditom, govori Nikola.

Njihov krajnji proizvodi upakirani su u lijepe ukrasne boce.

– Njih nabavljamo u Pecića i dosta se kupuju za poklon. Radimo i pjeskarene boce najčešće s motivima Tomislavgrada, grbom Herceg Bosne, Dinamovim i Hajdukovim logom, a i neke firme naruče boce sa svojim logom.

Duvanjaci su najčešći kupci, a prodaja je organizirana na kupćnome pragu.

– Problem je što to nije konstantna prodaja, ali imamo neke svoje sezone kad dosta prodamo. Najviše prodamo ljeti i za vrijeme blagdana, kada u zavičaj stižu iseljeni, dodaje Nikola. O ponudi proizvoda u trgovinama za sada puno ne razmišlja jer trenutna proizvodnja nije na tolikoj razini. Za sada ostaje na postojećoj, jer u protivnom bi, kaže, morao još više ulagati.

Jedan nasad je podignut na vlastitome zemljištu, dok mu je zemljište za drugi na korištenje ustupio stričević koji boravi u Australiji. Obje plantaže nalaze se u blizini obiteljske kuće, ali to nije jedina podršku radu ove obitelji.

– Više puta nam zatreba pomoć, zato su tu šurinica Marija Malekin i kuma Anđa Kovčo. Najviše radne snage treba nam u vrijeme berbe, tada pomognu i susjedi i druga rodbina.

Kupina kasnije cvijeta pa se duga zima i mrazevi ne bi trebali odraziti na ovu kulturu. Vlasnik nasada se više pribojava posljedica nedavnoga kišnog razdoblja, koje je također potrajalo u duvanjskome kraju, a ono bi moglo prouzročiti oboljevanje kupina. Oboljenje jedne stabljike lako se proširi na cijelu plantažu, kaže Nikola.

Unatoč kvaliteti i pristupačnijim cijenama, domaća proizvodnja još nije dovoljno prepoznata kod ovdašnjih ljudi – skloniji su kupovati u trgovinama, govori Nikola dok obilazimo pogon za proizvodnju likera. Ipak, nada se kako će se to čim prije promijeniti i nimalo ne žali što se odlučio baviti ovom proizvodnjom.

– Tu sam sa svojom obitelji i kod svoje kuće. Što bih mogao više poželjeti?, dodaje naš Lečićanin.

I uistinu, zadovoljnom srcu što bi drugo trebalo? A lijepo i brižno uređena okućnica otkriva i zlatne ruke Nikoline Božane koja, sprema najmlađega sina u školu. I Džeki se čini zadovoljan i miran kao da potvrđuje gospodareve riječi.

Na trenutak zastajemo kod srednjovjekovnoga kamenog spavača u dvorištu njihove obiteljske kuće. Upravo taj stećak, koji čuvaju od zuba vremena – skidaju mahovinu i pjeskare, zaštitni je znak njihovoga kupinovog vina.

Na ovomu ugodnome i lijepome obiteljskom imanju i u podrumu za proizvodnju vina nerijetka su obiteljska okupljanja, a katkada se čuju i zvuci gusala. Najstariji sin Vinko rado posegne za drevnim glazbalom što nailazi na oduševljenje obitelji, rodbine, prijatelja…

Neka razloga za radosne susrete u ovoj peteročlanoj duvanjskoj obitelji bude što više, a vedri i sunčani dani neka okupaju njihove nasade kako bi urodili lijepim i zdravim plodovima. Ukoliko se želite više informirati o OPG-u „Baćak“ podno lečičke grede, posjetite njegovu Facebook stranicu.

Zora Stanić/Tomislavcity

Više fotografija u galeriji.