Javljam vam se iz župe “Prečistoga Srca Marijina” u Kamini. Radovi su počeli. Na svetkovinu Marije Bogorodice, bilo je živo i veselo u našoj župi. Na Silvestrovo smo blagoslovili temelje za skladišta građevinskoga materijala. Bila je tu vanjska fešta. Nažalost, nisam bio ponio telefon, ni tablet da vam pokažem kako se slavi u Africi. Ali, Bože zdravlje, bit će toga još, jer ovo je tek početak.

Na Novu godinu blagoslovili smo župni zbor i njihovu uniformu. Za zbor su izabrali ime „Mater Dei“. Mogu vam reći da su pjevali prelijepo i vrlo živo, kako samo ovdašnji ljudi to znaju. Kad sam u rujnu prošle godine došao u župu, nije bilo župnoga zbora. Okupili smo mlađariju i rekli da počnu vježbati za pjevanje na nedjeljnim misama. Već iduće nedjelje počeli su pjevati, a zbor se povećavao iz dana u dan.

Polako stiže i pomoć za izgradnju crkve. Prikupili smo nešto novca, tako da ću uskoro ići u Lubumbashi u kupovinu građevnoga materijala. Ne isplati se kupovati ovdje u Kamini, jer je sve preskupo.

A sada osvrt na jedan događaj o kojem sam čitao.

Pratim portal Slobodne Dalmacije. Pa su jednom, među ostalim, pisali kako je neka gospoda šetala svoga psića po rivi, kad odjednom nešto “trsnu” iza nje. Gospođa reče kako su se prestrašili i ona i njezin psić. Što mislite, ne daj Bože da je šetala svoga unuka, pa da je unuk od straha skočio u more i ozlijedio se. Tko bi bio odgovoran za to? Ili baka, ili palma koja je “tresnula”, ili gospodin Opara, koji na vrijeme nije uklonio palmu koja može “tresnuti”…

Palme padaju, “porkornjaci” uništiše naš “lipi Marjan, psići doživljavaju stres i to u gradu gdje je gospodin Opara gradonačelnik. Ja mu predlažem da pokuša najprije uništiti potkornjake u samom gradu pa onda ići na Marjan. Vjerujem da u gradu ima više potkornjaka nego na Marjanu. Možda bi bilo dobro da gospodin Opara posjeti moju župu. Lijepo ću ga dočekati, dat ćemo mu sjemenki od dobrih palmi. Može ih posaditi na rivi, a i na Marjanu. Imat će dobroga ulja od plodova palminih, a i vina koje moji ovdje zovu “malevu”.

Može ponijeti i kokosovih oraha i njih posaditi uz more. Oni vole slano tlo. S time bi spasio psiće od stresa, Marjan od potkornjaka, a imao bi i dobiti s kojom bi mogao popraviti gradski proračun.

Sve vas koji budete ovo čitali, srdačno pozdravljam i želim obilje Božjega blagoslova u novoj godini.

fra Pere Čuić/Tomislavcity