Franimir Seser (24) mladić je iz Mandina Sela koji je prošle godine završio Studij politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Stažirao je u Europskom parlamentu, a trenutno obnaša dužnost predsjednika Mladeži HDZ-a BiH Tomislavgrad. Svoje iskustvo stažiranja u Europskom parlamentu, ali i razmišljanje o mladim ljudima i Duvnu podijelio je s našim čitateljima.

Franimire, stažirao si u Europskom parlamentu 2 mjeseca u uredu Željane Zovko. Kako je do toga došlo, odnosno kako si se odlučio prijaviti na ovakvu jednu praksu?

Točno tako, kako ste naveli od 14. siječnja 2019. do 14.ožujka 2019. imao sam priliku stažirati u uredu hrvatske eurozastupnice Željane Zovko. Nakon što sam položio sve ispite na Studiju politologije (smjer Međunarodna politika i diplomacija) krenuo sam u pisanje diplomskog rada. Već tada u meni su se počela buditi određena pitanja i brige, koja vjerujem muče i mnoge moje vršnjake i kolege, a to je: što nakon studija? Stažiranje u nekom od ureda hrvatskih eurozastupnika činila mi se kao neostvariva i nemoguća želja, ali pregledavajući načine apliciranja za stažiranje na službenim stranicama Europskog parlamenta i na službenim stranicama samih eurozastupnika, odlučio sam pokušati vodeći se motom „nemam što izgubiti“. Poslao sam svoj CV i motivacijsko pismo eurozastupnici Željani Zovko na njen službeni mail sa nadam za pozitivnom odgovorom. Iskreno vrlo malo nade sam polagao u pozitivan odgovor. Nakon nekih 2 mjeseca od slanja maila, dobio sam pozitivan odgovor iz ureda eurozastupnice Željane Zovko kako sam primljen za obavljanje staža. Osjećaji sreće, ali u istom trenutku i zbunjenosti koje sam tada osjećao bili su neobjašnjivi.

Što si točno radio?

Moj zadatak je bio praćenje i pisanje bilješki sa zasjedanja odbora kojih je zastupnica članica. Također pisao sam pripreme za određene sastanke, sjednice, konferencije. Nazočio brojnim sastancima i konferencijama kao predstavnik ureda zastupnice Željane Zovko. Veliki dio vremena proveo sam pišući tzv. objašnjenja glasovanja, jer na plenarnim sjednicama Europskog parlamenta u Strasbourgu koje se u pravilu događaju jednom mjesečno donose se brojni zakoni i glasuje o istima. Moj je zadatak bio o svakom zakonu i prijedlogu koji se našao na glasovanju napisati obrazloženje zašto je zastupnica glasovala za neki zakonski prijedlog ili je bila protiv ili suzdržana.

Pretpostavljam da je jezik na kojem ste radili bio engleski. Kakva razina poznavanja je potrebna za kvalitetno komuniciranje?

Hrvatski jezik je službeni jezik Europske unije i sve važnije sjednice i sastanci su popraćeni prijevodom na hrvatski jezik tako da mi je s te strane ipak bilo znatno lakše, ali ipak zbog raznih razloga ( nedostatak prevoditelja, male sobe za sastanke, mješovitost delegacija) ima sastanaka, sjednica i konferencija na kojima nema prijevoda na hrvatski. U prvi plan tada dolaze ipak jezici kao što su engleski, francuski, njemački, španjolski i talijanski, koji se nazivaju i radnim jezicima Europske unije. Moja prednost je bila dobro poznavanje njemačkog jezika i sporazumijevanje na istom. Za ostvarivanje i uspješnost realizacije samih zadataka koji se stavljaju pred vas poznavanje nekog od drugog jezika pored materinskog je neophodno pri tome bih istaknuo jedan jezik od ovih pet koje sam već naveo. Naravno da je potrebna ona osnovna razina engleskog jezika pored njemačkog kojeg odlično poznajem, jer mi je bio potreban kada bih se nalazio izvan Europskog parlamenta za komunikaciju i sporazumijevanje. Nailazio sam i na pojedine riječi stručnog karaktera koje iskreno ne bih poznavao i ne bih znao njihovo značenje, tu su mi u pomoć bezrezervno priskakali asistenti i drugi stažisti.

Koliko studenata sa Sveučilišta u Mostaru je otišlo na ovakvu praksu?

U razdoblju u kojem sam ja stažirao bilo nas je ukupno četvero sa Sveučilišta u Mostaru na stažu, dok sam upoznao i neke akreditirane i lokalne asistente zastupnika i zastupnica koji su se školovali na Sveučilištu u Mostaru. Iz razgovora sa zastupnicom saznao sam da je dosta mladih osoba sa Sveučilišta u Mostara i općenito mladih iz Bosne i Hercegovine imalo priliku stažirati u njenom uredu. Također važan segment uključenosti mladih u politiku same Europske unije su posjete mladih osoba iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske raznim konferencijama koje organiziraju uredi hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, tako da je dosta mladih imalo priliku upoznati se sa radom Europskog parlamenta.

Budući da je Željana Zovko ponovno izabrana u Europski parlament ispred HDZ-a, možeš li nam dati svoj osvrt na rad s ovom europarlamentarkom?

Zastupnica Željana Zovko u proteklom mandatu je bila članica različitih odbora i izaslanstava; Odbora za razvoj i Odbora za vanjske poslove. Izaslanstva za odnose sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom, izaslanstva u Europsko-latinoameričkoj parlamentarnoj skupštini, izaslanstva u zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a. Ipak istaknuo bih prvenstveno borbu i zalaganje zastupnice za Hrvate unutar BiH, njenu borbu za opstojnost, ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH. Usvajanjem rezolucija o BiH unutar Europskog parlamenta zalagala se za promjene Izbornog zakona i upozoravala kako drugi narod brojno nadmoćniji Hrvatima bira političke predstavnike. Sami rad je bio veoma dinamičan i zanimljiv, ali i zahtjevan. Svako jutro imamo dnevni raspored i plan što taj dan moramo odraditi, popratiti, jer zastupnica ne može stići na sve sastanke, jer dolazi vrlo često do preklapanja termina, tada je moj zadatak popratiti određeni sastanak i zastupnici iznijeti ono što se na tom sastanku događalo.

Na čemu Željana najviše inzistira kod stažista?

Najviše se naglasak stavlja na pravovremenim i točnim informacijama koje treba prenijeti zastupnici ukoliko nije prisutna određenim sastancima i sjednicama.  Sama zastupnica najviše cijeni organiziranost, ažurnost i snalažljivost kod stažista, ali prvenstveno kod svojih asistenata, jer su navedene osobine neophodne u poslu u kojem se rekao bih svake minute nešto novo dogodi. Naravno sama zastupnica i kompletan njen ured stoje vam na raspolaganju cijelo vrijeme tijekom stažiranja, čak i u vrijeme kada nismo u Europskom parlamentu.

Koliko je praksa koju si stekao kroz stažiranje u Europskom parlamentu primjenjiva na razinu lokalne samouprave?

Mislim da je dosta primjenjiva, jer shvatiš kako sustav funkcionira unutar same Europske unije. Naravno da je to daleko savršeniji sustav uređenja donošenja i provedbe samih zakona nego na razini lokalne samouprave, ali brojne pozitivne stvari kojih ima itekako su primjenjive unutar lokalne zajednice. Nama u BiH ipak još u velikoj mjeri nisu otvorene sve one blagodati koje koriste zemlje članice kao što su EU fondovi, ograničeni smo u tom području koje ipak donosi najviše novca i nudi najveće mogućnosti za napredak i razvoj.

Koliko je tvoja generacija generalno zainteresirana za politiku?

Rekao bih da imamo dvije vrste mladih. One kojima je politika zanimljiva i aktivno su uključeni u nju i druga vrsta koji su totalno apolitični i isključuju samu pomisao bavljenja politikom, redovito je etiketirajući sa nizom nažalost pogrdnih riječi. Što se tiče moje generacije rekao bih da je ta zainteresiranost postoji, ali mislim da nije dovoljna za određene promjene na bolje, a uvijek može bolje, jer veći angažman mladih u politici je neophodan gledano u širem europskom kontekstu, ali u kontekstu naše lokalne sredine.

Koje su po tebi odlike dobroga političara?

Nastojati činiti dobro što većem broju ljudi, naravno kao i u svemu uvijek će biti nezadovoljnih u bilo čemu i naći će nešto loše, ali ustrajati na onome što smatramo dobrim. Kao najvažnije osobine istaknuo bih ipak čestitost i pravednost. Povezanost i interakciju sa „malim“ čovjekom o onim problemima koji ga muče i pokušati na njih pronaći rješenje.

Za kraj nam reci još vjeruješ li u duvanjskoga čovjeka (onakvog kakvim ga ti zamišljaš) i vjeruješ li u mlade ljude?

Naravno da vjerujem u “duvanjskog čovjeka”, kao onoga koji će biti oličenje poštenja, čestitosti, razvijati međuljudske odnose, imati osjećajnosti za drugoga i potrebitog i imati naravno istaknutu pozitivnu notu i smisla za humor. Ukoliko imamo takvog i budemo u budućnosti imali “duvanjskog čovjeka” koji će biti primjer mladim osobama prvo i prvenstveno  kroz svoju obitelj, nakon toga kroz obrazovne institucije mislim da se ne trebamo bojati nestanka pravog dobrog duvanjskog mentaliteta i čovjeka. Tako da vjerujući u “duvanjskog čovjeka”, vjerujem i u mlade ljude, jer danas u vrijeme tehnološkog i informacijskog napretka potreba za identificiranjem i pronalaskom pravog identiteta mladog čovjeka je uvelike otežana, ali upravo primjer “duvanjskog čovjeka” može poslužiti kao onoj s kojim se trebamo identificirati. Poručio bih mladima također da se što više trude, rade i vjeruju u svoje snove i želje i mislim da prava nagrada za to neće izostati. Također želim da svojim iskustvom stažiranja u Europskom parlamentu, potaknem i neke druge mlade ljude da se prijave i apliciraju na brojne natječaje i mogućnosti koje se otvaraju hrvatskim državljanima za stažiranjem i stjecanjem prvog radnog iskustva unutar institucija Europske unije.

Jelena Perković/Tomislavcity

Foto: Privatni album