IMA TAKVIH SUNACA…
“Čak i kad je nebo prekriveno teškim oblacima, nije riječ o tome da je Sunce nestalo. Sunce je još uvijek ondje, iza oblaka.”
E. Tolle
Da, život nam nerijetko i jest težak hod pod oblacima, ali, srećom, imamo mi i svojih sunaca. Sunaca koja nam, primjerice, tamo negdje s drugim zvonom skuhaju kavu koju oćutimo i prije negoli voda zakuha. Jer, eto, navikli smo.
Ili nam, dok smo u cajtnotu, iz neposlušnog kopirnog aparata spašavaju zgužvane listove pismenih provjera znanja. I ne paničarimo, netko će ionako spasiti stvar. Jer, eto, navikli smo.
A pođe katkad po zlu štošta, sat, jutro ili život sam, a opet bude nekako lakše jer ima sunaca kojima možemo po savjet, riječ utjehe ili zagrljaj. Jer, eto, i na to smo navikli.
I tako godinama, desetljećima…
A onda…oproštaj… Darovi, baloni, torta…
U mirovinu odlazi naša Mira, računovotkinja, kolegica, prijateljica, psihologinja, mama. Riječju – blagoslov.
Rijetki su ljudi poput nje: obični, a opet tako posebni. Empatični, strpljivi, razboriti, odmjereni te diplomatski vješti. Svima dragi.
Za koji dan opustjet će njezin radni kutak, nestat će kaktusi, papirnati cvjetići i fotografije njezinih najmilijih. I neka, vrijeme je da se posveti obitelji i unucima koji su sada centar njezina svijeta.
Znamo mi, falit će nam sve: smijeh, kava, mali jutarnji razgovori, popravci svega i svačega (a kopirni ćemo, ko da vidimo, pokvariti učas posla). No lijepo je to što stanuje u blizini, navratit će ona svojima. A i komu bi drugom?!
Draga naša, želimo ti sretne umirovljeničke dane, živjela ih u zdravlju i veselju!
„A ti si v srce nam
Tak puno sunca dala.
Kaj moremo ti neg reć:
Od vsega srca Fala!“
A da te volimo, to ionako znaš! ❤