Koliko je Bosna i Hercegovina otišla daleko u svome besmislu ponajbolje pokazuje lik i djelo prvog bošnjačkog člana Predsjedništva Željka Komšića i to svakom njegovom pojavom i izgovorenom riječju. Dovoljno je bilo vidjeti njegova zadnja gostovanje na PR televizijama političkog Sarajeva gdje je izrekao toliki niz budalaština i pokazao toliku dozu elementarnog neznanja i nedosljednosti sa samim sobom, da čovjeku u trenutku postane jasno zašto je BiH parodija od države.

Čovjek obnaša dužnost člana Predsjedništva, položio zakletvu na Ustav i tvrdi kako bi konačno „trebalo ukinuti konstitutivnost naroda“, iako je konstitutivnost Ustavna kategorija. Dakle, predsjednik države izjavljuje kako Ustav na kojem je položio zakletvu mrtvo slovo na papiru. Nastavlja Željko kako je „konstitutivnost naroda razlog rata u bivšoj Jugoslaviji“, jer da su svi bili jedno, pitanje je „kakva bi sudbina Jugoslavije bila“.

Smetnuo najednom jugonostalgičar po struci Željko kako je u Jugoslaviji sve krenulo nametanjem ustavnih promjena od strane Miloševića (na sličan način kao što je OHR nametnuo ustavne promjene u BiH), po kojem je kao predstavnik SAP Kosova u predsjedništvu SFRJ nametnut Miloševiću lojalan  Sejdo Bajramović (kao što je Hrvatima nametnut Izetbegoviću lojalan Željko Komšić). Krajnji cilj je bilo dokidanje autonomije republika i pokrajina te uvođenje modela „jedan čovjek, jedan glas“, budući da je to najviše odgovaralo Srbima kao najbrojnijima u SFRJ. Gle slučaja, danas Bošnjaci, sa Željkom Komšićem trenutno na čelu, žele nametnuti daj isti model, ukidanjem koncepta konstitutivnosti.

Zamjera Željko izjavu kako „građanska BiH u biti znači islamska BiH“. Ne spominje nagradu građanskog grada Zenice zapovjedniku odreda El Mujahid Sakibu Mahmuljinu, ne spominje ni umiješanost svog kolege, građanina poput njega, Šefika Džaferovića, inače drugog bošnjačkog člana predsjedništva, u zločine tog odreda i organizaciju kampova za obuku terorista. Otkud Željku djelomična amnezija? Odgovor je dao sam on u izjavi kako ide u „diplomatsku ofanzivu u London“, gdje ide, pazite sad, u društvu sa: reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem! Je li potrebno uopće davati komentar na ovo?

No, vjerojatno najveću glupost koju je izvalio jeste usporedba BiH s Albanijom, odnosno spominjanje Albanije kao „modela uređene građanske države“. „I u Albaniji su sve vjere, ali su svi Albanci“ kaže Željko. Albanci su postali Albancima nakon višedesetljetnih čistki, logora, masovnih zapljena crkava, džamija, samostana, svetišta i sl., od strane Envera Hoxhe koji je nasiljem nastojao stvoriti ateističku, jednonacionalnu zemlju. Branio je vjerska imena, branio nealbanska imena, po statistikama svaki treći Albanac bio je žrtvom zločina. Željku, doduše, možda ovo sa Albancima nije glupost, njemu možda to predstavlja model. Nametao bi tako on Hrvatima da nisu Hrvati nego „Bosanci katoličke vjeroispovijesti“. Svejedno, valjalo bi da na letu za London taj model predstavi reisu Kavazoviću, pa ga upita za njegovo mišljenje, znajući sudbinu albanskih muslimana za vrijeme komunističke vlasti.

Moglo bi se pisati traktate i traktate o budalaštinama koje izjavljuje Željko Komšić. No, umjesto toga valjalo bi ga upitati samo dva pitanja.

Željko Komšiću, ako si uistinu Hrvat kao što govoriš, što te sprječava iskoristiti ovlasti iz Članka 5, St. 2 d. Ustava? Naime, po tom Članku Ustava član Predsjedništva može dati izjavu da je neka odluka štetna po vitalne interese entiteta za teritorij na kojem je izabran. Ako je izjavu dao hrvatski član, on podnosi svojevrsnu apelaciju hrvatskim delegatima Domu Naroda Federacije. Ako je izjava potvrđena dvotrećinskom većinom delegata u roku od deset dana od njezina podnošenja, sporna odluka neće stupiti na snagu. Zašto Željko, Hrvatu jedan, ne testiraš svoj ustavni legitimitet u Domu Naroda? Drugo, ako si uistinu Hrvat kao što govoriš i predsjednik svih građana BiH, što te sprječava da dođeš u dio BiH gdje se računi za el. energiju plaćaju EP HZHB?

Nego ti zahvali Draganu Čoviću što on postoji, kao što bi on trebao zahvaliti za tvoje postojanje i moliti se za tvoje zdravlje, jer jedan bez drugoga ne možete. Jedan se, tobože, bori za izmjene izbornog zakona i Ustava, a drugi, tobože, to brani, a u stvarnosti i jedan i drugi mole Boga da se ništa ne dogodi, jer kada bi došlo do izmjena izbornog zakona u skladu sa odlukama Ustavnog suda i kada bi BiH uistinu postala država, makar papirnate, vladavine prava, niti jedan, niti drugi ne bi imali mjesta na političkoj sceni.

Slaven Raguž
Predsjednik HRS-a