Sarajevska politika, na čelu sa patriotskim eminencijama poput Šefika Džaferovića, Šemsudina Mehmedovića, Bakira Izetbegovića, Adila Osmanovića, Željka Komšića i dr. izgleda kao da živi neku svoju islamiziranu inačicu BiH u kojoj „brojniji“ ima diktirati što je istina što ne, derogirajući do temelja Ustav države koju, tobože, brane od „fašistički nastrojenih Hrvata“. Iako ne postoji na papiru, u praksi formaliziraju bošnjačko-islamsku republiku, uz prešutnu i svesrdnu pomoć OHR-a i međunarodne zajednice.

Krenimo redom, prvo je Bakir Izetbegović izjavio kako „nije preporučljivo da malobrojniji stavljaju višebrojnijima okove, jer bi se ti mnogobrojniji mogli organizirati i razbiti te okove za budućnost“, bez imalo skrivanja prijeteći Hrvatima zbog „inzistiranja na izmjenama izbornog zakona“. Adil Osmanović u reakciji na izjavu Mire Kovača govori „što bi se dogodilo kada bi visoki dužnosnik Italije kazao kako u Istri treba pokrenuti rješavanje pitanja talijanske manjine“, otvoreno aludirajući kako su Hrvati u BiH za njega manjina, poput Talijana u Hrvatskoj. Šemsudin Mehmedović govori kako je „šteta od hrvatskog trovanja ili pljačke ista po bošnjački narod, bila ona iz jednog ili dva entiteta“. Vrhunac je Željko Komšić, aktualni prvi bošnjački član Predsjedništva, službeno Predsjedavajući, koji govori kako „treba Hrvatima ukinuti konstitutivnost i uvesti jednakopravnost sviju i jednaku vrijednost glasa svakog građanina“ udarajući direktno u temelje Ustavnosti države. Sve izjave bez ijedne reakcije, inače, medijski sveprisutnih veleposlanika stranih država, pripadnika međunarodne zajednice i šefova OHR-a i Delegacije EU.

Što nam ovo u biti govori? Govori kako bošnjačka politička elita, uz podršku međunarodne zajednice, uvelike živi u uvjerenju BiH kao bošnjačke republike, odnosno, države isključivo bošnjačkog naroda u kojoj su svi drugi manjine, Hrvati in primis, jer se Srbima i RS-u ne usuđuju kazati i uraditi ništa. Dovoljno je vidjeti tko su glavni akteri. Bakir Izetbegović, po izvješćima CIA-e „predvodi krilo SDA koje ima zajedničku povijest korupcije, suradnje sa organiziranim kriminalom i islamskim fundamentalističkim organizacijama. Izetbegović i njegovi suradnici su ključne figure u trgovini oružjem sa islamskim zemljama“. Otvoreno podržava militantne islamističke organizacije, poput Muslimanskog bratstva, u službene prostorije Predsjedništva, za svoga mandata, primao je osobe sa međunarodnih tjeralica zbog terorizma, poput Yusufa Qaradawia i dr. Šefik Džaferović, drugi bošnjački član Predsjedništva, o kojem postoje tisuće stranica dokaznog materijala o umiješanosti u prikrivanju zločina počinjenih od strane mudžahedina, o prikrivanju kampova za obuku terorista u BiH i dr. Šemsudin Mehmedović, o kojem postoje također dokazi o umiješanosti u zločine nad srpskim civilima u općini Tešanj, koji u skladištima drži oko 800 punjenja za ručne raketne bacače iranske proizvodnje i 60 granata za bestrzajne topove i koji je većinu svog parlamentarnog iskustva proveo u obrani prava zarobljenih mudžahedina i ratnika koji su otišli na inozemna ratna područja kao pripadnici ISIL-a. Željko Komšić je u svemu ovome samo lutak na njihovom koncu. Potrošna roba i korisni idiot.

U prilog tezi kako oni uistinu žive u uvjerenju svoje bošnjačke republike ponajbolje govori činjenica kako su preko svojih ljudi u strukturama vlasti, poput primjerice Alijinog tjelohranitelja i koordinatora za mudžahedine Osmana Mehmedagića Osmice, aktualnog direktora OSA-e, isposlovali da zataškavanja i obustave istraga zažive u praksi. Zamislite državu u kojoj Tužiteljstvo inzistira i naređuje neprovođenje istrage, kao što je to bio slučaj kod Šefika Džaferovića?

Međutim, mogu oni živjeti u uvjerenju svoje republike, promovirati je, zalagati se za nju, nikada je neće imati. Odnosno, imat će je, ali će onda svatko imati svoju, što je u biti i najrealnije i najlegitimnije rješenje, ukoliko se nastavi sa ovakvom politikom. Izjave dužnosnika koji spominju belgijski ili švicarski model dobivaju još više na snazi kada se vide reakcije „s druge strane“ koje ih tobože deklariraju fašističkim, dok u biti jedini „fašisti“ u svemu ovome su baš oni i to neka moderna vrsta radikalno islamističkih. Bore se i zalažu za euroatlanske integracije, a poštuju jedino one euroazijske i bliskoistočne.

Što Hrvati trebaju u ovom trenutku? Prvi korak bi bilo podizanje kaznene prijave protiv Željka Komšića zbog ugrožavanja ustavnog poretka BiH. Drugi bi bio blokada institucija dok se ne dogovore izmjene izbornog zakona i koncept države BiH kao takve. No, Hrvati nemaju hrabrosti niti smjelosti za to, jer aktualnoj političkoj eliti hrvatskog naroda su isključivo pozicije u interesu. Zato bi Hrvati prvo morali definirati svoju političku paradigmu, a sa aktualnom političkom oligarhijom kod Hrvata to je utopija.

 

Slaven Raguž, predsjednik HRS-a