U subotu, 8. svibnja tragično je u 27. godini života preminuo Vinko Jurčević.

Vinko je rođen u Luxembourgu, gdje je sa svojom obitelji živio, ali je posjećivao i zavičaj svojih roditelja pa su ga mnogi i u duvanjskom kraju imali priliku upoznati. Bio je uzoran i čestit mladić, ponos mame Nade i tate Mile, sestara Ive i Tajane, rodbine i svih onih koji su ga voljeli.

Uz obitelj, rodbinu i brojne prijatelje, Vinko je danas nakon sv. mise zadušnice ispraćen na vječno počivalište u Luxembourgu.

Dirljive riječi oproštaja od voljenoga nećaka napisali su Vinkovi stričevi Ivan i Slavko:

Poštovani i dragi Vinkovi roditelji, sestre, rodbino i prijatelji!

Opraštamo se – zauvijek ili privremeno – ? od našega Vinka, čija je životna zvijezda samo na trenutak zabljesnula ovim luxembourškim nebom i otišla u vječnost.

Koliko god ovaj trenutak bio tužan, prisjetimo se na časak onoga najljepšeg što smo od Vinka dobili – kao obitelj, prijatelji ili poznanici. Prisjetimo se njegova jedinstvenoga života kojega smo i mi bili dio.

Vinkov život nisu obilježili razvikani projekti ni novinski naslovi, njegov su život krasile skromnost i vedrina te požrtvovnost prema svojoj obitelji i svojim prijateljima.
Kratak ali intenzivan život, pun aktivnosti i prijateljstava! Volio je druženje s prijateljima, kod kojih je uvijek bio dobrodošao. I kod kojih se osjećao kao kod kuće, a i oni kod njega.

Volio je džudo, plivanje, rukomet. Volio je voziti bicikl i motor. I napustio je ovaj svijet dok je uživao u jednome od tih svojih hobija.

– – – – –
Evo jedne slike stvarnoga događaja iz Vinkova djetinjstva:
U MEĐUGORJU mali trogodišnji dječak Vinko u podnožju visokoga brda Križevca čeka sa svojim roditeljima, sestrama, stricem i strinom početak penjanja uz brdo. Svi pogledavaju prema nebu, dokle seže visina brda, na čijem se vrhu nazire križ. Tata Mile podiže malog Vinka na svoja ramena i ekipa polazi. Uskim i strmim puteljkom, punim oštra kamenja, probijaju se između žbunja i uz veliki napor nakon dva sata hoda stižu na cilj – pod križ Kristov!
– – – – –
Kako je LJUBAV zemaljskoga oca uznijela malog Vinka na vrh Križevca, neka tako LJUBAV Tvoja, Oče Nebeski, uznese dušu našega Vinka u raj.
Molimo Te, usliši nas.

Dragi Vinko!
Iz dubine naših rastuženih srdaca vapijemo Gospodinu Bogu da te primi u dvore nebeske, na svjetlost i toplinu svoje Ljubavi.
Ostat ćeš zauvijek u našim srcima!

VINKOV ODGOVOR:

Dragi roditelji, dragi prijatelji!

Nemojte tugovati zbog mene. Ja sam sretno stigao u raj. Put je bio vrlo kratak i bezbolan, a Bog me primio kao svoga sina.

Život na zemlji bio mi je kratak, ali pun sreće i zadovoljstva. Imao sam lijepo djetinjstvo i mladost. Imao sam divne roditelje i sestre.
Hvala vam, dragi moji najdraži!
Mazili ste me i pazili, brinuli se o meni u svakom trenutku. Pružili ste mi sve što sam mogao poželjeti: vaše vrijeme, vaš ponos i LJUBAV.

Niste baš uvijek opravdavali sve moje aktivnosti i pustolovine, ali ste mi ipak dopuštali da ih provodim. I zato sam vam neizmjerno zahvalan.

A moje sestre?
Bio sam njihov mali, VELIKI, brat. Smijale su se mojim nestašlucima i opravdavale moje ponašanje pred roditeljima. Objašnjavale su im da sam sretan dok vozim Downhill bike ili motor.
Meni je to bilo potrebno da bih se osjećao doista ŽIVIM.

A vi, prijatelji moji! Uvijek ste bili tu kad sam vas trebao. Proveli smo duge SATE, dane, i godine uživajući zajedno u mladosti našoj.

Gledam vas s neba kako plačete i žalite zbog moga odsustva. Nemojte plakati jer ja sam sretan.
I pazit ću na vas, kao što su me roditelji učili da pazim na sebe:

“Vinko, pazi na sebe!” govorila mi je uvijek moja mama.

Hvala vam svima!
I volim vas kao što i vi volite mene.

Obitelji pokojnoga Vinka upućujemo iskrenu sućut!

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli!