Dijana Manđeralo dolazi iz Livna. Već 21 godinu radi kao primalja u Županijskoj bolnici Livno, a pored toga je uspješna sportašica i majka četvero djece.

–Dijana hvala vam što ste pristali na razgovor. Prije par dana postali ste državna prvakinja u maratonu u FBiH i na tome vam od srca čestitamo. Vaši utisci?

“U nedjelju 26.07. u Sarajevu održao se 1. Sarajevski maraton pod nazivom “Two Cities Marathon” gdje je ujedno bilo i državno prvenstvo BiH u maratonu. Osvojila sam 1. mjesto kao državna prvakinja, a zauzela sam 2. mjesto u sveukupnom poretku. Još se nisam navikla na tu titulu, ali moram priznati da jako dobro zvuči”, kroz smijeh nam je rekla Dijana.

“Vidim da se broj trkača, pogotovo žena povećao u zadnje vrijeme. To mi je jako drago.”

-Koji je osjećaj bio bolji, sudjelovati u utrci “Wings for Life” ili biti dio prvoga Livanjskog polumaratona?

“Wings for Life” najmasovnija je utrka u kojoj sam sudjelovala. To je humanitarna utrka, trčite za one koji to ne mogu, svi trče opušteno i svi imaju osmijeh na licu. A Livanjski polumaraton će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu, jedina utrka sa suzama u očima. Zato jer je to moj grad, moje staze, dragi ljudi…

-Majka ste četvero djece i radite kao primalja u bolnici u Livnu, kako uspijevate uskladiti obitelj, sport i posao?

“Ljeti mi je lakše uhvatiti vremena za trening jer je dan duži nego zimi. Trčim onim danima kada ne radim, a taj dan kada radim mi je pauza. Dosta često mi se postavi pitanje kako stignem ili kako mi se da trčati? Čisto sumnjam da je tim osobama ikada palo na pamet pitati neku ženu na kavi kako stigne izaći na kavu ili kako joj se da. Ja to vrijeme za kavu iskoristim za trening, u tome uživam i svaki moj napredak mi je motivacija da trčim i napravim još bolje rezultate sve dok mi to zdravlje dozvoljava.”

-Kada se rodila ljubav prema trčanju i kako ste shvatili da biste se trčanjem mogli baviti malo ozbiljnije?

“Ljubav prema trčanju probudila se još u osnovnoj školi, a u srednjoj sam već pobjeđivala na uličnim utrkama. Nakon udaje, uz muža trčim duže i teže staze. Tako sam se nakon rođenja drugoga djeteta lagano vratila trčanju i 2011. istrčala prvi polumaraton u Šujici. Od tada nisam propustila niti jedan Šujički polumaraton. Nakon toga sam lagano krenula na razne utrke koje su se odvijale u blizini Livna.”

–Ako se ne varamo, Šujički polumaraton ste trčali 7 puta, a dva puta ste osvojili treće mjesto. Odakle crpite toliku energiju, što je ono što vam daje snagu? Što vaš ukućani kažu na sve to, idu li i djeca u istom smjeru kao mama?

“Dok su djeca bila mala, bilo je jako teško uhvatiti vremena za trčanje, ali zahvaljujući velikoj podršci moga muža Jakova i to sam uspijevala. Danas su djeca veća pa je to dosta lakše. Nerijetko ih vodim sa sobom na utrke pa i oni trče. Ne smijem zaboraviti ni moje, a ni i muževljeve roditelje koji ih čuvaju kada idemo dalje. Djeca, također vole utrke, pogotovo moja kćer Naomi koja trči malo duže utrke od 5, 6 km i nekoliko puta je bila na postolju u ženskoj kategoriji.”

-Koje utrke biste željeli istaknuti?

“Na Sljemenu sam, 18.07.2020. godine u ekipnom državnom prvenstvu u Hrvatskoj, u planinskom trčanju na duge staze (maratonu) zajedno sa dvije kolegice , Ines i Karmen, ispred “AK Fit” zauzela 2. mjesto.”

-Ima li još nešto što biste željeli nadodati?

“Dvije godine sam član “AK Puls Tomislavgrad“, a od prije godinu dana treniram po planu koji mi pravi trener Ante Živković. Ante i sam ima odlične osobne rezultate. Član sam i njegovoga kluba “AK Fit”. Uz savjete trenera uspjela sam poboljšati svoje rezultate u svim dužinama. Maraton u Splitu ove godine sam istrčala odlično za 3h i 17min.”

M.K./Livnovine