Priča o spašavanju srndaća iz omče zvane sajla sa sretnim završetkom istinski me razveselila. I ponukala da u dvije-tri riječi opišem događaj koji se zbio davno, davno – u ljeto, početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Naime, kao mladi veterinar skočio sam kući na dan-dva, vjerojatno da kod Bariše izvadim izvod iz matične knjige rođenih. Po prospavanoj noći nađoh se, nakon doručka, ispred kuće oko osam sati. Tu pored moje matere stoji još nevjesta Mara i, ako se ne varam, Hercegovka Trotuška. Sve je pripremljeno: nož na malom tronošcu, u blizini janje, nedostaje samo muška ruka, jer nigdje muška u bližem susjedstvu.

Osjetim pogled na sebi, očito je, da računaju na moje ruke, a opet vide moju znakovitu nezaineresiranost! A onda će jedna od njih: – Ajde, bolon, Ante, ti si doktur, ne mere bit da se bojiš zaklat janje! – Dokturi su za to da liče životinje, a ne da ih kolju, otpovrnem odrješito.

Zakrenem glavu, učinim desetak koraka, čujem nemoćno blejanje i za minutu bijaše sve gotovo. Gledam malo truplo i samo ispod vrata vidim veliku ranu iz koje teče potočić krvi niz kosinu. Pomislim, može dakle i ženska ruka…

No dobro, vidio sam sto puta izbezumljenu skiku svinja, gledao sam klanje ovaca i janjaca, gledao u sjekiru koja odsjeca vrat kokoši ili pileta. U mesnoj industriji gledao sam kako najprije omame goveda strujom, a zatim debelim maljem u čelo! Sve sam to vidio, ali sve sam to vazda gledao s dosta nelagode. Naravno, nije riječ o moralnoj dilemi, jer naši su preci išli najprije u lov i ubijali, a tek mnogo kasnije obrađivali su zemlju, sijali i sadili. Jednostavno, to je tako i životinje služe čovjeku kao hrana.

Za dva sata mater podiže sač da vidi je li gotovo: cvrče komadi janjećeg mesa na požarenim polama, sve izgleda prefino, izaziva žlijezde u ustima na lučenje, sve je spremno na uživanje. Naravno, slab sam na janjetinu, bila pečena ili kuhana s povrćem, vazda prija. I srneći paprikaš s purom (palentom) predstavlja delikatesu.

Međutim, ako bih morao zaklati životinju, sve bi prvo došle na red od janjeta i srne. One su za mene najnježnija, najnevinija, plaha stvorenja!

Ante Šarac