Sveučilište se već dugo, blago rečeno, zafrkava sa svojim studentima. I dok se na sva zvona razglašava kako je sve savršeno i prilagođeno situaciji, stvarnost je kako se među studentima stvara sve više čangrizavosti, nezadovoljstva i onog najgoreg za mladog čovjeka – gubitka želje za učenjem.

”Novo normalno”, uzrečica od kojih se većini nas diže kosa na glavi, istina, zahtjeva totalnu promjenu u funkcioniranju na koje se još uvijek nismo navikli ili se odbijamo naviknuti već više od pola godine.

Tako i Sveučilište ‘pokušava’ famoznom prilagodbom obrazovati svoje studente u kombiniranom obliku online i klasičnih predavanja po istoj cijeni, što ovisno od studija, u nekim slučajevima i nije problem, no u većini slučajeva za sobom riskira ostavljanje izrazito loših kadrova koji će ispit položiti ‘na sreću’ ili prepisujući. Ovako je išlo od ožujka do lipnja, gledalo se kroz prste, nadalo da će se nadoknaditi dragocjeno prenošenje znanja licem u lice i da generacije neće biti ”oštećene”. No, neće moći ići dalje. Među studentima se već šuška o brojnim inicijativama za smanjenje školarina, štrajkovima i bojkotu. Koliko će studenti biti hrabri, još ćemo vidjeti, obzirom da rijetki kada su studentski problemi u pitanju svojim imenom i prezimenom smiju istupiti korak naprijed.

Ni nebu ni na zemlji

Vratimo se na kombinirani model predavanja. Nakon ‘blagoslova’ Senata SUM-a, ustrojbene jedinice krenule su s prilagodbom nastave, a prvi među njima je Filozofski fakultet koji se u PDF formatu potrudio detaljno pojasniti studentima da svaki studij ima svoju učionicu, nešto slično školama (ako će se zaraziti npr. kolege s novinarstva, bolje da to bude u jednoj učionici), no ideja o kombiniranom modelu u kojem studenti jedan tjedan ostaju kući, a drugi tjedan dolaze na fakultet je nerealna. Draga upravo, ovo nije osnovna ni srednja škola. Ovo nisu učenici koji žive sa svojim roditeljima pa kad trebaju u školu odu busom ili ih netko od roditelja dovede.

Ovo su studenti. Studenti iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske i šire. Ovim potezom, studenti koji su primjerice iz srednje Bosne u velikoj su nedoumici hoće li platiti stan ili studentski dom u Mostaru ako će u njemu živjeti u prosjeku samo 15 dana, a ne 30. Režije, stan, hrana, prijevoz, i to sve uglavnom na račun njihovih roditelja. Jeste li razmišljali o tome?

Inače, kada studenti, unatoč lošoj obiteljskoj financijskoj situaciji idu u Mostar ili bilo koji drugi grad na studij, vjeruju da će se to odricanje isplatiti jer će u toj čudnovatoj ustanovi od fakulteta pokupiti znanje koje će im poslije donijeti kvalitetan život i obrazovanje. Sada, svjesni kako im se ne isplati zbog jednog tjedna na fakultetu dati ovoliki novac, nalaze se u zamci u kojoj tako mladi nisu spremni na konkretne odluke.

Podsjetimo, upravo zbog novca u Bosni i Hercegovini sve je više nepismenih osoba, pa tako svaka četvrta osoba u BiH prerano napušta obrazovni proces, a u regiji imamo najveću stopu nepismenosti.

U razgovoru s nekim studentima, saznajemo kako su spremni otkazati stan i slušati nastavu samo u vrijeme kada se ona održava online jer financijski jednostavno ne mogu podnijeti kombinaciju života u dva udaljena grada zbog kombinacija fakulteta.

Tko laže?

Nadodajmo kako saznajemo od studenata jednog studija na Filozofskom fakultetu, da iako je u tablici jasno navedeno kako će na njihovom studiju predavanja biti također ”kombinirano”, njihovi profesori i asistenti im se javljaju s informacijama kako će predavanja održavati isključivo preko interneta. Zna li uprava fakulteta za ovakva ponašanja i jesu li u skladu sa suludim kombiniranim modelom, nismo sigurni.

Mnoštvo je tu još nelogičnosti koje bismo mogli nabrajati do noći. Studenti se odaljavaju od njihovih studija koji su trebali biti njihov životni poziv. Postaje im svejedno i padaju pod pritiskom. Shvaćaju da nije vrijedno onog velikog novca koje daju za stjecanje diplome, postaje im sve teže kada im se naplati svaki papir koji podignu s te ustrojbene jedinice, kada im se želi naplatiti online promocija 160 KM, kada shvate da su samo čestica u velikom mulju.

Zadnje što ovoj tužnoj državi treba su nemotivirani ljudi potonuli već u svojim dvadesetima jer se netko poigravao sa svojim i njihovim interesima. A i oni koji ostaju motivirani, potonut će kad-tad ili su ”nečiji” pa će veselo i licemjerno nastaviti po ”nečijem”.

bljesak.info