U svojoj kolumni koju piše za bljesak.info, Josip Mlakić razmatra ponašanje naših političkih elita i uspoređuje ih s ponašanjem u okruženju glede reakcija na epidemiju koronavirusa. Poseban komentar dao je na reakciju “legalista” prema zbunjenim političkim amaterima u Hercegbosanskoj županiji.

… Jedna od najkorištenijih, ali i najljepših narodnih izreka je ona: “Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da zvijeri pokažu svoj trag.” Aktualna pandemija koronavirusa je idealan simbolički snijeg po kojemu naše političke “zvjerke”  ostavljaju ovih dana tragove, uglavnom one na koje su navikli, dakle žute, poput onih koje smo iz hladnijih krajeva ostavljali po snijegu kad smo bili djeca, odnosno koriste ovu krizu samo u svrhu zapišavanja terena, i da usput, ako je to ikako moguće, isuču kitu i malo pišnu i po tuđoj avliji…

… Uslijedile su potom prijetnje sudskim progonom nadležnih u Herceg-bosanskoj županiji od udruženih “legalista”, kakvi su, je li, Šefik Džaferović i Fahrudin Radončić, koje su čak i urodile plodom, iako to nije bila krajnja namjera notornog bošnjačkog dvojca bez kormilara. Oni su na taj način samo liječili vlastite frustracije, jer se Republika Srpska u ovoj situaciji ponaša kao samostalna država. A niti su “herceg-bosanci” podlegli prijetnjama. Za sve lokalne HDZ-ovce, bez iznimke, vrijedi parafraza jedne genijalne Andrićeve replike (Boga se bojim malo, sultana nimalo, a vezira ko dorata svoga.”): “Dragana se boje malo, svojih glasača nimalo, a šefika (i fahre) ko dorata svoga.” 

Kada vam o poštivanju Ustava i prijetnjama kaznenim progonom govore likovi poput Šefika Džaferovića, onda to kod svakog normalnog građanina može izazvati jedino podsmijeh. Prijetio je Džaferović i ranije praznim puškama.

Primjerice kada je Milorad Dodik prije nekoliko godina u izvještaju Republike Srpske pred Ujedinjenim narodima, kojim je želio parirati godišnjoj domaćoj zadaći notornog Valentina Inzka, aludirao na to da je Šefik Džaferović ratni zločinac koji je dovođen u vezu s najstrašnijim zločinima koji su se dogodili u proteklom ratu. Džaferović je, sav narogušen, preko medija spominjao Ustav i najavljivao borbu protiv Dodika do posljednjeg sudskog paragrafa. Naravno, od njegove tužbe nije bilo ništa iz vrlo jednostavnog razloga, jer bi tjerajući lisicu najvjerojatnije istjerao vuka.

Nadalje, što reći o tome kada vam o poštivanju Ustava i prijetnjama kaznenim progonom govore likovi koji su možda više vremena proveli po sudnicama negoli u školskim klupama. Takvo nešto se može dogoditi samo u Bosni i Hercegovini.

Gluplje od svega su jedino Džaferovićeve i Radončićeve prijetnje i pronalaženje nekakvog separatizma na hrvatskoj strani, što je poslovični govor mržnje koji je već poodavno u “Sarajevu” dobio pravo građanstva, jer je po njima čin nadležnih u Herceg-bosanskoj županiji isključivo stvaranje famoznog Trećeg entiteta. Za informaciju gospodinu Džaferoviću i Radončiću: taj famozni Treći entitet postoji. Ako ne misle tako, neka onda odu u Livno i tamo pokušaju prijetiti. Ovako, oni sami sebe svode na groteskne online napaleone iz naše male mahale.

Kad smo već započeli s narodnim izrekama, valja nastaviti u tom tonu: “Za svako zlo, malo dobra”. Nestali su, tako, ovih dana s televizijskih ekrana svi ti đonlagići, bećirevići, emiri, lordovi, bakiri, željke, miloradi, dragani… Pa i  “politički analitičari”, uglavnom sarajevski “čovićolozi” skupljeni s koca i konopca.

Javnost se izbistrila poput kanala u Veneciji, tako da naše političke ribe teško mogu u ovoj situaciji loviti u mutnom, pa i one najkrupnije poput Dodika. Bit će zanimljivo vidjeti kako se snalaze u bistroj vodi. Pred njima su gole brojke, a nije, na njihovu žalost, još uvijek dokazano da koronavirus nešto više napada Hrvate, Srbe ili Bošnjake.

Cijelu kolumnu pročitajte na: bljesak.info.