Pjesmu “Duvanjsko srce” napisao je 2003. godine Jozo Sladoja iz Sarajalija. 

Hvala mu što ju je podijelio s našim čitateljima. 

DUVANJSKO SRCE

Prošlo više od šezdeset ljeta

Tko bi reko, Majko Božja sveta.

Od kad Hrvat s duvanjskoga polja

Dade zavjet što je Božja volja.

Krunica mu bijaše u ruci

Melem duši u toj teškoj muci.

Čuvala mu ukućane, stada:

Ljute zmije, gladi, groma, rata.

Po nauku evanđelja svetog

Tamo davno od stoljeća sedmog.

Ne stidi se vjere, kruha, rada

Nit se stidi Tomislavov grada

Stisklo vrijeme, oskudica ječi

Kruha treba priskrbiti djeci.

Lica znojna i žuljavih ruku

Pridruži se tuđinskome puku.

Bauštela zamjeni mu kamen

Hladni sjever zlatnog sunca plamen.

Koru kruha nađe on uz muku

Malo mira u misnome ruhu.

Godine su prolazile, brate,

Došlo vrijeme da se mnogi vrate.

Dosta mu je tuđine i jada

Al mu opet, povijest gorko strada.

Gledaj čuda, Gospe moja mila,

Preko Drine spustila se sila.

Dušman tuče, plaču nam proplanci

Napali nas smrdljivi divljaci.

Herceg zemlju tenkovi nam gaze

Krv se lije niz djedove staze.

Ne damo te zemljo naša mila

Sa Ljubuše poručuje vila.

Usta Duvnjak prkosno i smjelo

Hrvatska je svako njeno selo.

Nije Duvnjak kamenoga srca

Ne da sebi da u plaču grca.

Mladi Duvnjak prkosno se digo

Ko čvrst kamen sa kojeg je niko.

Hrvatska se nikomu ne daje

Branit ćemo zemlju, običaje.

Gdje smo danas, mili rodni kraju

U tebi se ljudi ne poznaju.

Vrijeme ode, kazaljke su stale

Globalizam s nama pravi šale.

Podigli nam kuće naši oci,

Zaresle nam livade i doci.

Vene kamen, jabuka i šljiva

Korov rađa zapuštena njiva.

Dijete drago plemenita roda

Ne okreći leđa od svojega Boga.

Nek te resi uspomena stara,

Žrtva Bogu s duvanjskog oltara.

 

Jozo Sladoja

veljača 2013.

Tomislavcity