Jutro

Svitaše. Još bi tama u lugu.
Pan se ukaza s omašnim mijehom,
On stupi na čistac po jasiku tanku
I tu se oglasi smijehom.

Plahe su sjene došle iz tame
I plesat stale na zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke nimfe
S bijelimi vijenci na glavi…

A svitaše jutro. Rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zvijezda. Dršće i trepti
Jasika širokog lista.

Pod jasikom ljupko žamore dude
A igra kolo naoko Pana.
A šumi lug — to ide vjetar
O prvom osvitu dana… (Vladimir Vidrić)