Hvala

U ritmu povjetarca lelujaju kroz beskraj
zlatne niti rasplamsana svjetla
i rukama blagim otvaraju oči
pupoljcima prvim i usnuloj noći.
Dodirima toplim modrih kapi
zemlji se tragovi žeđi brišu.
Pomiču se mrakovi, naviru kiše,
budi se život,
ja dišem.

Očima promiču tople zelene poljane
u beskraju šarenog rasplesanog cvijeća.
Kule od oblaka pomiču se u daljini
otvarajući obzorja za neke nove sate
i šapućući mrakovima da se kasnije vrate.
Prostranstva duše titraju
u ritmu žubora sa planina,
ištu snove u žilama da buđenju predam.
Oči su mi umivene nebom,
budi se život,
ja gledam.

I sve što se budi u Tebi je snilo
i iz Tvoje ljubavi u život se opet vraća.
U titraju svakom kušam Tvoju blizinu
i život koji buja pod korom i kožom.
Tiha kiša Tvoje ljubavi
tragove briše zemnomu blatu,
ledove topi i smisao udiše svakomu satu.
Očima koje plaču veselim se
svemu što kušam, a nisam znala,
budi se život,
ja šapućem: Hvala!

Kaja Beljan/Tomislavcity