Piše: Ante Matić – Borčanac

Bizantinski car, kroničar i povjesničar Konstantin Porfirogenet, koji je bio suvremenik hrvatskog kralja Tomislava u svome djeluDe administrando imperiopiše: Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom. Bog će biti na njihovoj strani.

Legenda o zakletvi

Iako o životu pape Agatona znamo malo, ipak bi njegovo ime i spomendan u srcu svakog Hrvata vjernika moralo buditi radosnu uspomenu. On stoji kao svijetao lik na početku naše kršćanske povijesti koja počinje pokrštavanjem našega naroda. Papa Agaton rođen je u Palermu na Siciliji. Nakon što je imenovan kardinalom, izabran je za papu 678. godine. Na Petrovoj je stolici bio manje od tri godine, ali je za tako kratko vrijeme učinio velike stvari za Katoličku Crkvu i hrvatski narod. Održao je u Rimu o Uskrsu 680. godine crkveni sabor s kojega je poslao poslanicu caru Konstantinu  u Carigrad. Uz papu, poslanicu je potpisalo svih 125 prisutnih biskupa, među kojima i biskup iz Istre, dok s ostalog hrvatskog područja nema potpisnika. U Papinu pismu među inima piše:

“Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti…”

Naši povjesničari Sakač i Mandić, utvrđuju da se iz toga Papina pisma vidi da su god 680., među nekim slavenskim narodima radili biskupi i da je taj narod još prije te godine već primio kršćanstvo. Taj narod može biti samo hrvatski, jer su ostali slavenski narodi pokrštavani tek pod konac 8. i početkom 9. stoljeća, a prema Agatonovoj poslanici već 680. godine među Hrvatima djeluje više biskupa i Hrvati su tada kršćani. Ostaje otvoreno pitanje boravak svetog Pavla apostola na Mljetu ili na Malti 62 godine posije Isusova uskrsnuća. Po zmiji bio je na Mljetu, a po priči talijanski teologa bio je na Malti.
Po mom mišljenju Pavao je bio 62 godine po Kristu na otoku Mljetu puna tri mjeseca. Bacilo ga nevrijeme na taj otok. Zapravo, na Mljetu je zimovao i pokrstio ilirsko pleme Dalmate, koje su Rimljani romanizirali, Talijani talijanizirali a Hrvati su ih kroatizirali. Pročitajte posljednje poglavlje Djela apostolski i sami donesite sud je li Pavao bio na Mljetu ili na Malti. U ono doba Mljet su zvali Melita, a isto tako Maltu su zvali Melita. Na Malti nije onda bilo zmija, a nema ih ni danas, a na Mljet su morali dopremiti mungose da potamane silno namnožene zmije. Ako je istina da je Pavao bio na Mljetu, onda su naši preci među prvima pokršteni od naroda staroga svijeta.

Hrvati su tisuću i više godina muku mučili sa sjedima; s nekim agresivnim i posesivnim narodima kao što su Franci, Latini, Germani, Srbi i Turci. Ovi potonji najviše u nam zla nanijeli. Oni su naši trajni neprijatelji. Tko to ne shvaća on i ne prihvaća kao povjesnu činjenicu i  strašnu istinu, on je politička budala, a tko misli da ja pretjerujem ili, pak, da izmišljam, neka zađe dublje u dvadeseto stoljeće i naše zajedničko življenje u dvije države. Srbi su pobili hrvatske poslanike u svom Parlamentu, a prije toga pobili hrvatske vojnike i civile na glavnom gradskom trgu u Zagrebu. Dakle, da sumiram i, kažem i ne lažem, hrvatski narod bio je stoljećima okružen i okužen neprijateljskim narodima. Najtragičnije godine naše svekolike povijesti su one od 1918 do 1995.godine. Te godine obistinila se zakletva papi Agatonu bitkom i majkom svih hrvatskih bitaka u svekolikoj našoj povijesti prošlosti, bitka nad  bitkama nazvanom – Oluja.

Legenda o kletvi

U toj legendi Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobre pomagao, a zle progonio. Ali u to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U prvom ga pismu moli neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednosti. Kada dobri kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na polju kod Kosova, a to je u blizini Knina. Dukljanin piše što se dogodilo kralju Zvonimiru i zašto je prokleo Hrvate. I kada dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka odluče da li će, zajedno s drugom gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom, poći osloboditi mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na križu muku trpio i krv prolio, gdje je uskrsnuo i obećao ponovo doći, da stvori novo nebo i novu zemlju. Ali čuvši to, ‘Bogom prokleti i nevjerni Hrvati’ počeše vikati na kralja da on hoće njih odvesti iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na dobroga kralja s bukom i oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv njegovu prolijevati. I kralj, ležeći u krvi, izranjen, u velikim bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: ‘Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi! Neki pak trrvde, da je umirući kralj govorio: Dabogda dugo ne imali kralja svoga roda i jezika. Biće da je druga verzija kletve točnija, istinitija i ljudskija. Jer, u prvom slučaju, hrvatski je narod prokleo za sva vremena, a u drugoj nije. Ako se dogodila ta kletva onda se obistinila nakon 900 godina nastankom Nezavisne Države Hrvatske. Ta je država nastala u ratu i u ratu nestala, pa je vjerojatnije da je kletva prestala 1991. godine, kad je hrvatski narod obrambenim i oslobodilačkim ratom protiv srpskog i crnogorskog agresora, izvojevo konačnu pobjedu i stvorio slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku.

Dmitar Zvonimir hrvatski kralj, vladao je od 1075. do 1089. godine. Upamćen kao jedan od najuspješnijih vladara u hrvatskoj povijesti. Njegova smrt 1089. bila je prekretnica u hrvatskoj povijesti. Zvonimir je bio oženjen Jelenom Lijepom, sestrom ugarskog kralja Ladislava. Imao je sina Radovana i kćer Klaudiju udatu za plemenitaša iz plemena Lapčana. O sudbini sina malo se zna. Neki tvrde da je umro mlad od neke tada neizlječive bolesti. Hrvati su poslije Zvonimirove smrti na prijestolje doveli Stjepana II, sinovca kralja Krešimira IV. Hrvatski narod je pamtio razdoblje mira i blagostanja koji su vladali u doba kralja Zvonimira. To se spominjalo na Cetingradskom saboru, ali i stoljećima poslije. Unatoč tome njegova smrt, kao i njegov brak s Jelenom pokazali su se pogubnima za Hrvatsku jer su prouzročile sukcesijski rat, koji je završio gubitkom hrvatske samostalnosti i dolaskom mađarskih Arpadovića na hrvatsko prijestolje. Ubojstvom kralja Petra Svačića, i dolasku na vlast kralja Koloman 1102. godine, Hrvati gube slobodu i samostalnost. Sve do kraja 20 stoljeća bila su to stoljeća neslobode ili poluslobode pod jarmom Mađara, Austrijanaca, Francuza,Talijana, Nijemaca, Turaka i Srba.

Prateći hrvatsku povijest tisuću godina, naročito posljednjih nekoliko decenija svjedoci smo zanimljive, ali žalosne povijesti hrvatskog naroda. Hrvati se neprekidno pitaju, kakvo je to prokletstvo nad njima, i kad će konačno prestati zla kob koja ih prati stoljećima? Je li to doista posljedica tisućljetnog prokletstva dobrog kralja Dmitra Zvonimira kojem Hrvati nisu znali odati poštovanje već su mu nemilosrdno i bez žaljenja oduzeli život, vidjeti će se po isteku tisućljetnog roka. Mnogi su nesigurni glede godine, kada bi se tisućljetno prokletstvo nad Hrvatskom konačno moglo prekinuti, međutim, ako je prema legendi i predaji prokletstvo kralja Zvonimira izrečeno 1089 godine, u trenutku smrti, tada nedvojbeno tisuću godina izlazi 2089 godine. Hoće li se tada konačno Hrvatima svanuti, vidjeti ćemo, ako ne mi, vidjeti će oni koji iza nas ostanu. Ako prežive! Ako nas bude pod ovim krvavim podnebesjem.

Kad sve sagledam sa svih strana, što se događa u nama, s nama i izvan nas, imajući na umu bijelu kugu, čedomorstvo, odlazak mnogih hrvatskih obitelji u tuđinu, masovno iseljavanje u posljednje vrijeme, nameće se pitanje jasno do nejasnoće i upitno do neodgovora; je li ova Bogom dana lijepa i bogata zemlja nama namijenjena ili nekim drugima!?

Što bih dao da mi je znati, koliko će živjeti i postojati Hrvata u ljudinjaku i na ovom planetu! Zakletva Bogu i papi Agatonu obistinila se krajem dvadesetog stoljeća, a kletva kralj Zvonimira se obistinila početkom 21 stoljeća. Ništa više ne stoji na putu hrvatskom narodu, (osim komunizma i srbizma) za bolje dane, mir i blagostanje.

Foto: Ilustracija