Budući da je moj primarni posao rad na fakultetu, praktički živim s mladim ljudima i na taj se način suživljavam s njihovim problemima. Mladi su uz branitelje, populacija na koju sam posebno osjetljiv. Često smo u prilici čuti kako su mladi ovakvi ili onakvi, a to je nešto s čim se ne slažem. Naša je mladost žrtva lošeg društvenog uređenja i katastrofalnih društvenih međuodnosa. Mladi se ljudi žele samoostvariti i ako im to ne uspije ovdje, primorani su tražiti priliku negdje drugo.

U javnu i političku sferu ušli ste prije četiri godine s idealističkim motivima. Je li se do danas išta promijenilo?

– Svjedoci smo da je u novije vrijeme vlastito zbrinjavanje glavni motiv ulaska u politiku. Ljudi na našem prostoru žive neizvjesnom egzistencijom i u ime stabilnosti žrtvuju slobodu te se pridružuju određenim interesnim zajednicama. To je velika cijena. Osobno sam u poslovni svijet ušao kao autonoman čovjek. Još kao student radio sam kao demonstrator te sam odmah po završetku studija ostao raditi na fakultetu. Međutim, rješenje vlastite egzistencijalne situacije nije me učinilo nezainteresiranim za pojave koje se manifestiraju u našem društvu. Brojni prijatelji i izvrsni studenti koje poznajem bili su primorani odseliti iz države samo zato što se nisu dali ukalupiti. Dirnut njihovim sudbinama i nepravdom koju su doživjeli, s grupom prijatelja odlučio sam ući i u javni prostor i u političku utakmicu. Bilo je to u proljeće 2017. Tada smo postavili principe uz koje čvrsto stojimo i danas.

Od 2018. god. zastupnik ste u Skupštini Hercegbosanske županije. Zašto je formiranje vlasti u Hercegbosanskoj županiji redovito tegoban proces?

– Politička situacija u Hercegbosanskoj županiji iznimno je složena. U skupštini imamo 25 zastupnika, a za formiranje vlade potrebna je dvotrećinska većina, odnosno 17 glasova u koje moraju biti uključeni zastupnici iz sva tri konstitutivna naroda. To je razlog zašto formiranje vlasti čekamo duže od dvije godine.

Prije gotovo dva mjeseca napokon je formirana Vlada Hercegbosanske županije. Jedan ste od sudionika koji su kreirali vlast. Kako je do toga došlo?

– Za razliku od nekih hipokritičnih političkih aktera, bit ću iskren i kazati da me od početka ulaska u političku arenu zanima kako vlast tako i pozicije, jer se jedino s mjesta vlasti može utjecati na procese, a ako ste na poziciji, onda i sami možete ostvarivati rezultate. Iznimno važnim, ako ne i presudnim, smatram da osobe koje dolaze na rukovodeća mjesta moraju biti autonomne, a to znači da nikom nisu dužni ni novaca ni usluga te da su dorasli izazovu i zadatku koji pred njima stoji. Hrvatska zvona su u predizborno vrijeme 2018. god. jasno kazala kako se natječemo s ciljem da budemo dio vlasti, točnije njezin korektiv te smo naglasili da ako ne nađemo partnere po mjeri, idemo u oporbu. U prvom grupiranju poslije izbora imali smo nekoliko susreta s relativnim pobjednicima (HDZ BiH), ali budući da nismo govorili istim jezikom, mi smo odlučili biti oporba. To se najbolje manifestiralo na sjednici na kojoj su se birali delegati za Dom naroda, gdje sam se osobno kandidirao, ne želeći podržati nijednu grupaciju. Poslije toga, uslijedila su brojna previranja i lom unutar najjače stranke, da bi se u konačnici konstelacija posložila tako da sam bio jedan od čimbenika za formiranje nove vlade i sudjelovanje u njoj. S novim relativnim pobjednicima usuglasili smo programske smjernice te preuzeli odgovornost u vođenju Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa.

Minitrica Gordana Nakić bila je Vaš prijedlog. Zbog čega?

Ekipa Hrvatskih zvona raspolaže ljudima koji znanjem i stručnošću mogu konkurirati za gotovo sve segmente u društvu, ali smo ipak najsnažniji u prosvjetnom resoru. Na toj smo osnovi zaključili da tu možemo preuzeti najviše odgovornosti te smo za ministarsku ulogu predložili Gordanu Nakić, osobu koja dolazi iz učionice, ima iskustvo stručne savjetnice, objavljuje znanstvene radove, savršeno razumije probleme te ima odvažnost nositi se s njima. Te su osobine više nego dovoljan pokazatelj adekvatnosti u izboru ministrice.

Koji su problemi u prosvjeti po Vama najznačajniji?

To je pitanje na koje bi potpuniji odgovor svakako dala resorna ministrica, ali na osnovi analize koju smo radili pred izbore, mogao bih i sam ponešto reći. Kako pred izbore tako i danas smatram da je nezakonito i nekorektno zapošljavanje najveći problem ne samo obrazovnog nego sustava u cjelini. Sve škole imaju različite kriterije za zapošljavanje, intervju je najčešće presudan, a u nekim školama i jedino mjerilo za posao. Ravnatelji se tako pretvore u izvršitelje naloga onih koji su ih postavili i odluke o izboru redovito su rezultat (ne)stručne proizvoljnosti i političke samovolje. Studenti koji su savjesno studirali i dobivali visoke ocjene teško mogu dobiti priliku, zbog ponosa se ne žele pokloniti partiji i u konačnici su primorani otići. Također je primjetno da neki ljudi godinama dobivaju posao na određeno, a probrani kadrovi dobiju stalan posao odmah po završetku fakulteta. To su samo neki problemi koji se mogu popraviti, a da ništa ne koštaju. Budući da je u ovom trenutku odgovarajuća osoba na odgovarajućem mjestu, uvjeren sam da će do nekih promjena vrlo brzo doći.

U svojem dosadašnjem radu posebno ste orijentirani na mlade ljude. U kojoj im mjeri društvo pruža mogućnosti i kako komunicirate s mladima?

– Budući da je moj primarni posao rad na fakultetu, praktički živim s mladim ljudima i na taj se način suživljavam s njihovim problemima. Mladi su uz branitelje, populacija na koju sam posebno osjetljiv. Često smo u prilici čuti kako su mladi ovakvi ili onakvi, a to je nešto s čim se ne slažem. Naša je mladost žrtva lošeg društvenog uređenja i katastrofalnih društvenih međuodnosa. Mladi se ljudi žele samoostvariti i ako im to ne uspije ovdje, primorani su tražiti priliku negdje drugo. Osobno se ne mirim s politikom negativne selekcije te od početka mandata do danas, a i ubuduće, borit ću se za brižniji i korektniji odnos prema mladosti. Glede komunikacije, mi smo mala sredina i oni koji nas trebaju vrlo brzo nas nađu, a i mi njih. Dostupan sam i preko Facebook stranice Hrvatskih zvona. Ako ima neka poruka adresirana na moju adresu, naši me administratori odmah obavijeste. Kao zastupnik i čovjek otvoren sam za kontakt sa svim ljudima dobre volje i raspoloživ čuti sve prijedloge koje imaju.

Već ste poduzeli i neke konkretne poteze kada je studentska populacija u pitanju. O čemu se radi?

– Već sam duže vrijeme zainteresiran za rješenje nekih studentskih problema. Konkretno, na Sveučilištu u Mostaru, već duže vrijeme svi studenti diplomskih studija plaćaju punu školarinu. Mišljenja sam da to nije pravedno i da broj studenata bez plaćanja na diplomskom studiju mora biti najmanje jednak broju studenata bez plaćanja na preddiplomskom studiju. To je nešto za što se trebaju boriti i sami studenti, a moja će inicijativa biti da se u proračunu Hercegbosanske županije izdvoji najmanje 100 000 KM za stipendiranje najboljih studenata diplomskih studija iz naše županije. Tim činom studenti i njihovi roditelji doživjeli bi malo financijsko rasterećenje, a nova bi vlada pokazala da je drugačija od dosadašnjih i da joj je stalo do izvrsnosti.

Koji su planovi Hrvatskih zvona za budućnost?

– Hrvatska zvona registrirana su kao udruga i kao takva i djeluju. Situacija s koronom poremetila je neke naše planove, tako da se još uvijek trudimo adaptirati na novonastalu situaciju. Uskoro ćemo krenuti s realizacijom pojedinih aktivnosti, a u budućnosti ćemo vjerujem privući ljude s kojima dijelimo zajedničke vrijednosti i zajedničke ciljeve. Onima koji se i sada oko toga dvoume, poručio bih: Nemate se što misliti. Zvona čekaju. I zovu. Budite dio promjene koju želite vidjeti.

Tomislavcity