Dragi prijatelji, na kraju ovog izbornog procesa, kao sudionici imamo potrebu podijeliti nekoliko misli s vama. Kad na kraju utakmice saznate da niste dobili mandat zbog jedanaest glasova, ne možete biti zadovoljni. Ipak, ovom prilikom čestitamo hrvatskom narodu (Hrvaticama i Hrvatima) na iskazanoj demokratskoj kulturi (demokratskom političkom izjašnjavanju u savršenom miru i dostojanstvu).

Od srca zahvaljujemo svima koji su se odvažili i na dan izbora pokazali da baštine demokršćanske vrijednosti, da se ne slažu s politikom Istambulske konvencije, s poništavanjem izražene volje hrvatskoga naroda (u vezi s dva „nedopuštena“ referenduma), te kulturno-financijskim akrobacijama i HNS-ovim obrazovnim reformama.
Ponosni smo što smo u ovoj borbi sudjelovali s našim generalom Željkom Glasnovićem, zahvalni smo mu kao mladi ljudi na svemu što je učinio za naš kraj i hrvatski narod u Domovinskom ratu, jer smo opstali na ovom prostoru kao i na svemu onom što je u protekle četiri godine kao saborski zastupnik govorio, zastupao, branio i promicao.
Ponosni smo jer smo kao mladi ljudi hodali Hercegovinom i Bosnom i susretali sve one koji su u obrani hrvatskih ljudi i hrvatskih prava na Bosnu i Hercegovinu dali svoj prinos i u generalu vide simbol te borbe. Ti su nas susreti ojačali, uvjerili da još uvijek u našem narodu živi zov slobode i da unatoč svim podmetanjima i nemogućnostima i nismo u tako malom broju. Zahvaljujemo svima onima koji su nama dali svoj glas. Nije bilo dovoljno, kaže Državno izborno povjerenstvo i ne dopušta provjeru. Za nas je svaki taj glas (izbrojan i prešućen) znak nade i poticaj za daljnja nastojanja.
Žalosni smo zbog toga što će neulaskom generala u Hrvatski državni sabor o problemima Hrvata u BiH (Hrvatima izvan domovine i hrvatskim braniteljima HVO-a) nastupiti zajamčena četverogodišnja šutnja podizača ruku u očekivanju isteka mandata i saborske mirovine.
Pobjednicima koji sladostrasno uživaju u našem porazu i koji oduševljeno pričaju o tome kako su nas potaracali, želimo užitak i u budućem četverogodišnjem zagrljaju s Pupovcem i ostalim poželjnim koalicijskim partnerima uz poruku: ljepše je s generalom „umrijeti“ nego s njima pobijediti.
Ako smo i izgubili, nismo odustali. Duhovni boj se nastavlja. On se ne vodi samo na političkom, nego i na kulturnom i vjerskom polju. Mi nastavljamo, a za sve koji misle da se vrijedi boriti i da može drugačije pozivamo Vas da nam se pridružite. Hrvatska zvona i dalje zvone. I zovu.

Martina Ćurić i Krešimir Tabak